USKRSNI POBJEDNICI Njihova se žrtva ne smije zaboraviti

Iza naoko »suhe« statistike o ubijenim kršćanima stoje konkretni ljudi, crkvene službenice i službenici, kao i vjernici laici koji su ubijeni iz mržnje prema vjeri, mnogi u još nerazjašnjenim okolnostima. O njima pišemo kao o uskrsnim pobjednicima i mučenicima za vjeru našega doba, bez obzira na to hoće li za njih ikada biti pokrenut proces proglašenja blaženima ili svetima.
Ubijeno dvostruko više redovnica

Isus Krist je prvi mučenik, »prvi koji daje život za nas«. »I iz toga Kristova otajstva započinje cijela povijest kršćanskoga mučeništva, od prvih stoljeća do danas«, istaknuo je nedavno papa Franjo. Prvomu mučeniku 2016. godine u svijetu se pridružilo 28 pastoralnih djelatnika. Već osmu godinu zaredom raste broj ubijenih u Americi, a dramatično je porastao broj ubijenih redovnica – njih čak devet – što je dvostruko više nego u 2015. godini.

Prema informacijama koje je prikupila agencija Fides, nasilnom je smrću u 2016. preminulo 14 svećenika, devet redovnica, jedan sjemeništarac i četiri laika.

Prema informacijama koje je prikupila agencija Fides, nasilnom je smrću u 2016. preminulo 14 svećenika, devet redovnica, jedan sjemeništarac i četiri laika. U Americi je ubijeno 12 pastoralnih djelatnika (devet svećenika i tri redovnice), u Africi je ubijeno njih osmero (tri svećenika, dvije redovnice, jedan sjemeništarac, dva laika), u Aziji je ubijeno njih sedam (jedan svećenik, četiri redovnice, dva laika), a u Europi jedan svećenik. Kao što se događalo i prethodnih godina, većinu pastoralnih djelatnika ubili su razbojnici u pokušajima otmice ili krađe, a neka od tih ubojstava počinjena su na posebno okrutan način iz kojega se prepoznaje moralno osipanje društava i sredina u kojima su djelovali, njihovo gospodarsko i kulturno siromaštvo u kojima je nasilje postalo »normom ponašanja«, a nedostatak poštovanja drugih i njihovih ljudskih prava, pa i prava na život, alarm su i poziv na djelovanje svima onima koji žele dobro svojim društvima i cijelomu svijetu. U tim okolnostima, koje su vrlo slične na svim paralelama, ubijeni svećenici, redovnice i laici bili su među onima koji su u ime evanđelja naglas progovarali o nepravdama, diskriminaciji, korupciji i siromaštvu. A to su platili životom kao meksički svećenik José Luis Sánchez Ruiz iz biskupije San Andres Tuxtla (Veracruz), koji je otet pa pušten s »očiglednim znakovima mučenja« – kako piše u službenom priopćenju biskupije. Nekoliko dana prije otmice dobivao je prijetnje, i to zbog oštrih kritika protiv korupcije i raširenoga kriminala. A kršćane koji dižu glas svijet mrzi, podsjetio je papa Franjo u svom nagovoru prije molitve Anđeoskoga pozdravljenja na blagdan sv. Stjepana prvomučenika 26. prosinca 2016. »iz istog razloga zbog kojega je mrzio Isusa, jer je on donio svjetlo Božje, a svijet više voli tamu kako bi sakrio svoja zla djela«.

Svi ubijeni svoje su svjedočanstvo vjere živjeli u uobičajenosti svoga svakodnevnoga života: dijeleći sakramente, pomažući siromašnima i odbačenima, brinući se o siročadi, ovisnicima, bivšim zatvorenicima, slijedeći projekte promicanja čovjeka i njegova razvitka, ili pak jednostavno u otvorenosti prema svakomu tko je bio u potrebi. Neke od novih mučenika ubili su upravo oni o kojima su se skrbili, što je posebno žalosno i tragično. Policijske istrage i zauzimanje lokalnih vlasti često nisu dovoljni kako bi se otkrili počinitelji, ali i oni koji su ih možda poslali da izvrše ubojstvo. O motivima ubojstva često se samo nagađa, što još više širi strah i nepovjerenje. Zabrinutost jednako tako pobuđuje i sudbina pastoralnih djelatnika koji su oteti ili su nestali, a o kojima već duže vrijeme nema nikakvih vijesti: kao da su u zemlju propali. Jesu li živi ili mrtvi – i gdje su – nitko ne zna.

Popis agencije Fides – koja i sama navodi da je bez sumnje nepotpun – ne tiče se samo misionara koji su išli u »misije ad gentes« u užem smislu te riječi, nego donosi popis i pastoralnih djelatnika koji su ubijeni nasilno. Pojam »mučenik« u tom kontekstu upotrebljava se u smislu »svjedoka« budući da je postupak proglašenja blaženim i svetima u ingerenciji Kongregacije za proglašenje blaženih i svetih, ali i zbog toga što su vijesti o ubijenima često nepotpune, kao što su nedovoljno razjašnjene i okolnosti u kojima su ubijeni. Jednako tako, Fidesovoj bi listi trebalo pribrojiti i sve one kojima se ne zna ni ime, a ubijeni su negdje, ili pak trpe zbog vjere u Isusa Krista.

Svi ubijeni svoje su svjedočanstvo vjere živjeli u uobičajenosti svoga svakodnevnoga života: dijeleći sakramente, pomažući siromašnima i odbačenima, brinući se o siročadi, ovisnicima, bivšim zatvorenicima, slijedeći projekte promicanja čovjeka i njegova razvitka, ili pak jednostavno u otvorenosti prema svakomu tko je bio u potrebi.

Papa Franjo često podsjeća da danas ima mnogo kršćana koje ubijaju, muče, zatvaraju, dave samo zato što ne žele zanijekati Isusa Krista te da je danas na svijetu više mučenika nego što ih je bilo u prvim stoljećima. Među onima koji se prošle godine nisu našli na Fidesovu popisu je o. Juan Heraldo Viroche, župnik župe Naše Gospe od floridske doline u Tucumanu u Argentini, koji je u svom stanu pronađen mrtav 5. listopada. »Bio je jako poznat zbog svoje borbe protiv krijumčarenja drogom te je često dobivao prijetnje zbog toga. Zbog toga je mjesna crkvena zajednica ostala u nevjerici te je od vlasti, pa i javnim prosvjedima, zatražila da se istraga produbi« i da se krivci otkriju, piše Fides. Isto tako, agencija dodaje da na popisu nema ni žrtava potresa koji je pogodio obalu Ekvadora u noći 16. travnja, u kojem je poginulo više od stotine ljudi, a tisuće su bile ozlijeđene. Među njima bila je i jedna redovnica i pet postulantica reda »Siervas del Hogar de la Madre« iz Playa Prieta: misionarka je bila s. Clare Crockett, Irkinja, koja je u Ekvadoru djelovala 15 godine. Herojska gesta života je stajala i Briana Bergkampa, sjemeništarca američke biskupije Wichita, koji je 9. srpnja spasio život ženi koja se utapala u rijeci Arkansas, a rijeka je odnijela njegov život. Ni on se ne nalazi na Fidesovu popisu.

Ubijeni gotovo na svim kontinentima

Prošle godine u Americi je ubijeno 12 pastoralnih djelatnika (devet svećenika i tri redovnice): jedan svećenik i dvije redovnice ubijeni su u Sjedinjenim Američkim Državama, tri svećenika u Brazilu, tri svećenika u Meksiku, jedna redovnica na Haitiju, jedan svećenik u Venezueli i jedan svećenik u Kolumbiji.

U Africi je u 2016. ubijeno ukupno osam pastoralnih djelatnika (tri svećenika, dvije redovnice, jedan sjemeništarac, dvoje laika): dva svećenika, jedna redovnica i dvoje laika ubijeni su u Demokratskoj Republici Kongo; jedna redovnica ubijena je u Južnom Sudanu, a jedan svećenik i jedan sjemeništarac u Nigeriji.

U Aziji je ubijeno sedmero pastoralnih djelatnika (jedan svećenik, četiri redovnice, dvoje laika): četiri redovnice ubijene su u Jemenu, jedan je laik – volonter ubijen u Siriji, jedan svećenik na Filipinima, a jedan kateheta u Indoneziji.

U Europi je ubijen jedan svećenik.

»Zašto me ubijate?«

Elias Abiad imao je samo 22 godine i bio je mladi volonter Sirijskoga Caritasa. Ubijen je u Alepu, u četvrti Sulaymaniyah u subotu 13. veljače 2016. u bombardiranju. Glavni tajnik Međunarodnoga Caritasa Michel Roy u poruci sućuti koju je uputio njegovoj obitelji ističe da nas i ta žrtva mladoga volontera »podsjeća na tragediju koja traje svakoga dana u Siriji te na hitnu potrebu da se sklopi primirje i postigne mir«. Elias Abiad radio je na projektima pomoći koje je provodio Sirijski Caritas na području Alepa od rujna 2014.

Četiri redovnice misionarke ljubavi, dvije Ruanđanke (s. Marguerite i s. Reginette), jedna Indijka (s. Anselm) i četvrta iz Kenije (s. Judith) ubila je skupina naoružanih muškaraca 4. ožujka 2016. u napadu na prostore u kojima su pomagale starima, nemoćnima i invalidima u jemenskom gradu Adenu. Osim redovnica, napadači su u terorističkom napadu ubili i vozača i najmanje dvoje suradnika zajednice, a glavarica samostana uspjela je preživjeti. Među žrtvama su i starci i nemoćni, kao i invalidi kojima su redovnice pomagale i služile im. Svećenika, indijskoga salezijanca don Toma Uzhunnalila, koji je stanovao u samostanu nakon što je crkva u kojoj je živio bila opljačkana i zapaljena, neidentificirani su napadači oteli i odveli u nepoznato. Papa Franjo za taj pokolj u Adenu rekao je da je to »besmisleni i đavolski čin nasilja« te je preko državnoga tajnika kardinala Pietra Parolina uputio poruku moleći da ta žrtva redovnica i njihovih prijatelja, kao i suradnika, »ponovno probudi savjesti, vodi do promjene srca i nadahne sve strane u sukobu da polože oružje i da krenu putom dijaloga«.

U Petrópolisu u brazilskoj državi Rio de Janeiro ujutro 9. ožujka 2016. ubijen je fra Antonio Moser. Ubili su ga razbojnici u pokušaju pljačke na državnoj cesti Washington Luiz, blizu mjesta Duque de Caxias. Fra Antonio je rođen u Gasparu u državi Sveta Katarina prije 75 godina, a bio je član Reda manje braće (OFM) te je obnašao dužnost ravnatelja izdavačke kuće »Vozes«. Bio je sudionik posljednje Biskupske sinode o obitelji kao suradnik posebnoga tajnika. Brazilska biskupska konferencija (CNBB) u objavljenom priopćenju u povodu njegova ubojstva podsjeća da je »život fra Antonija Mosera bio bogat i plodonosan« te navodi što je sve radio za CNBB i hvali njegov doprinos »u pripremi tekstova i u teološkom razmišljanju, posebno na području moralne teologije«. Fra Antonio je autor mnogih knjiga i dao je velik doprinos svojoj mjesnoj Crkvi.

Vincent Machozi, svećenik asumpcionist (augustinci Uznesenja Blažene Djevice Marije), ubijen je u nedjeljnoj noći 20. ožujka 2016. u selu Vitungwe-Isale, 15 kilometara od Butemba, na području Beni u pokrajini Sjeverni Kivu na istoku Demokratske Republike Kongo. Prema riječima generalnoga vikara asumpcionista, »neki vojnici došli su vozilima oko ponoći, srušili vrata i ubili su ga na mjestu«. Svjedočanstva o tome se slažu: ubojice su bili vojnici kongoanskih vojnih postrojba (FARDC), a provalili su u jedan dio socijalnoga centra Mon Beau Village gdje su se okupili vođe tradicionalnih skupina Nande kako bi razmotrili mogućnosti mira. Vojnici su odmah rekli da žele ubiti jednoga od vođa Kalemirea i o. Vincenta. Unatoč pokušajima svih prisutnih da sakriju tu dvojicu, vojnici su o. Vincenta pronašli u dvorištu, gdje je radio na prijenosnom računalu. Potom se čuo rafal automatskoga oružja, a o. Vincent stigao je uzviknuti: »Zašto me ubijate?« O. Vincent, koji je rođen 1965., ranije je primao prijetnje smrću te je 2003. bio prisiljen neko vrijeme provesti u egzilu u Sjedinjenim Američkim Državama. Nakon povratka u Kongo izbjegao je čak sedam pokušaja atentata. Više je puta javno osudio patnje stanovništva Nande, koje im nanose različite oružane skupine koje nezakonito iskorištavaju koltan (crni metal koji se koristi u računalima, mobitelima i drugdje), a često se tomu pridružuje i vojska.

Jedan djelatnik Caritasa, čije ime Fides ne navodi, ubijen je u zasjedi na cesti blizu Uvire u Južnom Kivuu u Demokratskoj Republici Kongo 25. ožujka 2016. Autom Caritasa iz Uvire prevozio je plaće za učitelje na području Fizi, a njegovi su ga ubojice zaustavili blizu mosta Lubumba na više od 40 km od Uvire. Prisilili su ga da napusti auto te su mu potom pucali u glavu. Umro je na putu do bolnice. Caritas Kongo 2011. godine potpisao je ugovor s Ministarstvom obrazovanja da će dostavljati plaće učiteljima.

Na misi ubijen 84-godišnji svećenik

Don Darwin Antonio Zambrano Gamez, svećenik biskupije San Cristobal u Venezueli, ubijen je u noći 30. ožujka 2016. Njegovo je izmrcvareno tijelo pronađeno u parku grada San Cristobala 31. ožujka, s vidljivim znakovima nasilja i brojnih uboda nožem. Razlozi zašto ga je netko zaklao nisu poznati. Don Darwin Zambrano Gamez rođen je 24. listopada 1977., za svećenika je zaređen 5. srpnja 2010. u župi San Agaton u Palmiri. Prije ubojstva bio je zamjenik župnika u župi San José de Bolívar i bio je poznat po svom duhu služenja, humoru i radosti koju je širio oko sebe.

Don Rene Wayne Robert, 71-godišnji svećenik biskupije Saint Augustine na Floridi (SAD), nakon što je nestao na nekoliko dana pronađen je mrtav u Georgiji u ponedjeljak 18. travnja 2016. Tijelo mu je pronađeno u mjestu Waynesborou, zahvaljujući suradnji čovjeka kojega je uhitila policija, koji je vozio njegov automobil. O. Robert ubijen je 10. travnja navečer, kada je i posljednji put viđen. Svećenik je djelovao u pastoralu zatvorenika od 1980. te se posebno zauzimao za bivše zatvorenike, nezaposlene, odbačene i one koji su ostali bez civilnih prava. Uvijek je živio vrlo skromno i siromašno te je tim životnim stilom izravno svjedočio evanđelje. Prema priopćenju biskupije Saint Augustine, o. Robert bio je »ponizan i velikodušan Gospodinov sluga te je mnoge svoje darove dijelio sa siromašnima, zajednicom gluhih, zatvorenicima«. Ostat će zapamćen po svojoj dobroti i beskrajnoj ljubavi za njih.

Veronica Rackova, slovačka misionarka iz Reda misionarki Duha Svetoga (SSP), teško je pogođena u zasjedi na cesti u Južnom Sudanu 16. svibnja 2016., a preminula je 20. svibnja u bolnici Nairobi u Keniji, gdje je prevezena odmah nakon pucnjave. Oko ponoći 16. svibnja s. Veronica dobila je telefonski poziv da je hitno potrebna pomoć nekoj ženi koja je imala otežan porod u zdravstvenom centru St. Bakhita’s Medical Centre di Yei koji je vodila. Trudnicu je odmah pokušala prevesti u Harvester’s Health Centre koji je bolje opremljen. Na povratku na nju su pucali naoružani ljudi, čini se pripadnici Oslobodilačke vojske sudanskoga naroda (SPLA), nekadašnjega gerilskoga pokreta koji je nakon nezavisnosti zemlje 2011. preuzeo vlast. S. Veronica bila je sama jer se vozač vratio kući. Imala je 58 godina i šest je godina radila u Južnom Sudanu, kamo je došla sa službe u Gani.

Don Marcelino Biliran, župnik župe sv. Petra apostola, osnovane 2015. u gradu Lobocu u pokrajini Bohol na Filipinima, pronađen je mrtav u svom stanu 27. lipnja. Nije izvršio samoubojstvo, nego je ubijen, a razlozi nisu poznati. Objavio je to mons. Leonardo Medroso, biskup biskupije Tagbilaran, u kojoj je don Marcelino vršio pastoralnu službu. Policija je istaknula da će svakako istražiti taj slučaj ubojstva.

Don John Adeyi, generalni vikar biskupije Otukpo u nigerijskoj državi Benue otet je 24. travnja. Njegovi su posmrtni ostatci pronađeni dva mjeseca kasnije, 22. lipnja, u njegovu rodnom gradu Otukpi. Otimači su tražili otkupninu za njegov život. Unatoč tomu što je njegova obitelj predala svotu koju su otmičari zahtijevali, svećenik nije pušten na slobodu. Kad je pronađen, piše Fides, tijelo mu se već raspadalo.

Jedan zbilja star svećenik, 84-godišnji don Jacques Hamel, ubijen je ujutro 27. srpnja 2016. dok je slavio misu u crkvi svetoga Stjepana u Rouvrayu u francuskoj Normandiji. Dva su čovjeka ušla u crkvu tijekom mise, ubila svećenika i ranila tri vjernika, od kojih jednoga teško. Među taocima bile su i dvije redovnice, a treća je uspjela pobjeći i pozvati pomoć. Dvojicu ubojica ubila je policija. Don Jacques bio je jako dobar čovjek, miran, ali »ubijen je kao da je bio kriminalac«, rekao je papa Franjo 14. rujna 2016., pozivajući na razmišljanje: »Usred teškoga trenutka u kojemu se nalazio, posred tragedije koju je vidio da dolazi, ostao je blag čovjek, dobar čovjek, čovjek koji je sklapao bratstva i koji nije izgubio bistrinu u jasnoj optužbi te je jasno rekao ime ubojice: ‘Odlazi, Sotono!’ Dao je život za nas, dao je život da ne zaniječe Isusa. Dao je život u istoj žrtvi Isusa na oltaru… Neka on s neba – jer moramo mu se moliti, on je mučenik!, a mučenici su blaženi, moramo ga moliti – da nam da blagosti, bratstva, mira, kao i hrabrosti da govorimo istinu: ubiti u ime Božje sotonsko je djelo.«

Zaklane i dvije redovnice

Jedan računovođa Caritasa iz Basankusua u pokrajini Equatore u Demokratskoj Republici Kongo, čije ime Fides ne navodi, ubijen je 11. kolovoza. Ubila su ga dva razbojnika u pljački plaća namijenjenih učiteljima na području Befale. Razbojnici su kasnije uhićeni otprilike 50 kilometara od Basankusua.

Lazarus Nwafor, 26-godišnji bogoslov podrijetlom iz Imo Statea u Nigeriji, ubijen je 25. kolovoza u napadu skupine pripadnika etničke skupine Fulani na zajednicu Ndiagu Attakwu, na području Nkanu u nigerijskoj državi Enugu. U napadu je ubijeno i ranjeno više ljudi.

Dvije redovnice, s. Margaret Held iz Reda sestara našega karitasa iz Nazareta (SCN) i s. Paula Merrill iz Reda skolastičkih sestara sv. Franje (SSSF) zaklane su nožem u njihovoj kući u Durantu, u državi Mississippi (SAD), na području gdje više od 40 posto stanovnika živi ispod praga siromaštva. Vjerojatno ih je ubio pljačkaš koji je pobjegao njihovim autom i koji je kasnije pronađen nedaleko od mjesta ubojstva. Dvije redovnice, obje Amerikanke u dobi od 68 godina, radile su kao medicinske sestre u bolnici Lexington Medical Clinic, u zdravstvenom centru koji besplatno pomaže obiteljima koje si ne mogu plaćati liječničku pomoć i skrb. Kako nisu došle na posao, a uobičajeno su bile uvijek točne, njihovi su kolege nazvali policiju, koja je u njihovu stanu našla znakove provale te njihova mrtva tijela. Bile su omiljene i svi su ih voljeli zbog otvorenosti, raspoloživosti i stvarne brige, posebno za potrebite.

Isabel Solá Matas, 51-godišnjakinja podrijetlom iz Barcelone, bila je misionarka na Haitiju mnogo godina. Ubijena je ujutro 2. rujna 2016. dok se automobilom vozila ulicom u glavnom gradu Port au Princeu. U nju su nepoznati pljačkaši ispalili dva hitca iz vatrenoga oružja, ukrali njezinu torbicu i druge osobne predmete. S. Isabel pripadala je Redu Isusa i Marije (RJM), te se posebno skrbila za najbjednije i krajnje siromašne na Haitiju, s kojima je zapravo živjela nakon potresa 2010.: pomagala je u obnovi i izgradnji kuća te radila kao medicinska sestra da olakša patnje onima koji su pretrpjeli fizičke i psihičke boli nakon potresa.

Esra Patatang, 27-godišnji kateheta i katolički učitelj, ubijen je 12. rujna 2016. metkom u sljepoočnicu u distriktu Puncak Jaya u biskupiji Timika na indonezijskoj Papui. Esra je dvije godine podučavao u osnovnoj školi, ali i vozio motorkotač taksi kako bi si popravio slaba primanja. Bio je i predvodnik mladih katolika u župi Illega u Muliji. Ubijen je poslije podne 12. rujna dok je prevozio jednoga putnika iz Kota Barua u Kata Lamu, gdje je i sam živio. »Nije jasno što je ili tko je iza ovoga ubojstva. Esra je žrtva onih koji se koriste silom da bi ostvarili svoje ciljeve. Esra je primjer mladim Indonežanima zbog svoje posvećenosti služenju drugima s radošću, i to u društvenim prilikama koje su teške i napete, kakve su upravo na Papui«, rekao je o. Antonius Haryanto, izvršni tajnik Povjerenstva za mlade Indonezijske biskupske konferencije.

Dva svećenika, don Alejo Nabor Jiménez Juárez i don José Alfredo Suárez de la Cruz iz meksičke biskupije Papantla, oteti su navečer 18. rujna 2016. iz župe Majke Božje Fatimske na krajnjoj periferiji grada Poza Rice, u meksičkoj državi Veracruz. Njihova su beživotna tijela pronađena ujutro 19. rujna, pokraj ceste koja povezuje Papantlu s Poza Ricom. Suradnik dvojice svećenika, koji je otet s njima, pronađen je živ. Na tom se području već godinama žestoko sukobljavaju karteli koji krijumčare drogu.

U nedjelju 25. rujna na misi koju je slavio u mjestu San Rafael de Puruándiro kardinal Alberto Suárez Inda, nadbiskup Morelije u Meksiku, objavio je da je pronađeno beživotno tijelo svećenika Joséa Alfreda Lopeza Guillena u državi Michoacan. Svećenik je otet u ponedjeljak 19. rujna, na isti dan kada su pronađena ubijena druga dvojica svećenika iz države Veracruz. Iz njegova je stana ukradeno mnogo stvari, a njegovo je tijelo pronađeno na mjestu poznatom kao La Guayaba, blizu župe Presvetoga Trojstva gdje je bio župnik. Ubijen je metcima iz vatrenoga oružja.

Najstariji ubijeni imao je 91 godinu

Don Francisco Carlos Barbosa Tenorio, 37-godišnjak, pronađen je mrtav u nedjelju ujutro 9. listopada 2016. pokraj ceste RJ-081 u mjestu Nova Iguaçu, na području Baixada Fluminense u brazilskoj državi Rio de Janeiro. Prema svjedočenju prijatelja koji su prepoznali tijelo, svećenik je na sebi imao znakove rezanja nožem i trag kundaka puške na glavi. Nestao je i auto koji je vozio. Don Francisco je bio župnik župe Majke Božje Lurdske u četvrti Săo Benedito u mjestu Nova Iguaçu, gdje su ga vjernici jako voljeli i nije imao neprijatelja. Sve navodi na misao da je ubijen u pokušaju pljačke. Don Francisco je naime išao u posjet jednoj obitelji blizu župe Săo Simăo, ali čini se da se nikad nije vratio doma. Rođen je u Pernambucu, desetak godina živio je u Rio de Janeiru, a za biskupiju Nova Iguaçu počeo je raditi 2008. te je za svećenika zaređen 2011.

Don Joăo Paulo Nolli iz biskupije Rondonópolis-Guiratinga u brazilskoj državi Mato Grosso nestao je 8. listopada, a njegovo mrtvo tijelo pronađeno je 11. listopada s jasnim znakovima nasilja. Policija je uhitila trojicu mladića dok su pokušavali prodati stvari koje su pripadale tom svećeniku, a oni su potom priznali krađu koja je završila ubojstvom. Trojica mladih ovisnika o drogi u dobi od 17 godina, koje je don Joăo Paulo Nolli povezao automobilom, ukrali su mu novčanik, auto i mobitel. Don Joăo Paulo bio je vrlo poznat: na misama mu se okupljalo i više od 5 tisuća vjernika, a vodio je i radiotelevizijski program »Bog se brine za mene«.

Don Joseph Mulimbi Nguli, 52-godišnji vikar u župi sv. Martina u općini Katuba u Lubumbashiju, glavnom gradu pokrajine Alto Katanga u Demokratskoj Republici Kongo, ubijen je u zasjedi u noći između 21. i 22. listopada 2016. Na povratku kući svećenik je pogođen u trbuh metkom iz kalašnjikova. Pogoršanje sigurnosnih uvjeta u mnogim dijelovima Konga je alarmantno, a tamošnji su biskupi više puta upozorili na to, ističući kako je i sve više napada na župe i neke redovničke zajednice, osobito u Kinshasi, Kanangi i Bukavuu.

Najstariji među ubijenima 2016. godine bio je 91-godišnji don José Fortunato Bedoya Franco. Umro je 25. listopada poslije podne u Rionegru u kolumbijskoj pokrajini Antioquiji. Pronađen je na javnoj cesti, bez svijesti, a nakon što mu je pružena pomoć odveden je u bolnicu San Juan de Dios (svetoga Ivana od Boga). Prema svjedočanstvu nekih prolaznika, misionara je na ulici napala neka osoba s injekcijom u ruci, vjerojatno ga pokušavajući opljačkati. U bolnici je utvrđeno da mu je ubrizgan otrov od kojega je umro. Prema podatcima biskupije Sonsón y Rionegro, redovnik José Fortunato, rođen 13. listopada 1925. u Santo Domingu (Antioquia), za svećenika je zaređen 29. lipnja 1952. u biskupiji Santa Rosa de Osos.

Kongoanska redovnica iz Kongregacije školskih sestara franjevaka Krista Kralja s. Clara Agano Kahambu ubijena je 29. studenoga 2016. u župi Mater Dei u Bukavuu, glavnom gradu Južnoga Kivua na istoku Demokratske Republike Kongo. S. Clara nalazila se u uredu s jednom učenicom kada se zaštitaru škole obratio jedan muškarac ističući da u vjersku školu mora upisati svoju kćer. Kada je ušao u ured, muškarac se obrušio na s. Claru te joj zabio nož u vrat. Ubrzo je uhićen, no za redovnicu je već bilo prekasno. Umrla je po dolasku u bolnicu. S. Clara Agano rođena je 3. srpnja 1976. u župi Luofu u biskupiji Butembo-Beni. U Kongregaciju školskih sestara franjevaka Krista Kralja primljena je 16. studenoga 2000., a vječne je zavjete položila 2. kolovoza 2010. Podučavala je psihologiju, pedagogiju i vjeronauk. Bila je i ravnateljica škole »Marie Madeleine« (Marija Magdalena) u Bukavuu i pastoralnoga centra »Mater Dei« gdje je siromašne djevojčice učila pisati i čitati.