UZ SVJETSKI DAN SIROMAŠNIH Osamljenost danas nadilazi izazove materijalne bijede i oskudice

Foto: photo.va / SIR | Papa Franjo susreo se s predstavnicima bolesnika
»Siromahâ svagda imate uza se«

Ravnateljica Caritasa Zagrebačke nadbiskupije s. Jelena Lončar: »Svjedoci smo i produbljivanja druge dimenzije siromaštva, a to su usamljenost, otuđenost i strah koje osobito proživljavaju starije osobe koje žive same u svojim kućama ili stanovima. Svakodnevno zastrašivanje brojkama oboljelih i preminulih od koronavirusa te najava rapidnoga pogoršanja stanja i kolapsa zdravstvenoga sustava starijim osobama unose nemir i strah

Pandemija, potresi, iseljavanje, gubitak posla, rezanje socijalnih mjera, izbjeglice i migranti samo su neki od problema koje Crkva prepoznaje i djeluje na njihovu ublažavanju i u sadašnje pandemijsko doba. U povodu 5. Svjetskoga dana siromašnih koji se prema odredbi pape Franje slavi na 33. nedjelju kroz godinu o novim oblicima siromaštva za izjavu smo zamolili ravnateljicu Caritasa Zagrebačke nadbiskupije s. Jelenu Lončar. »Ove godine 14. studenoga Svjetski dan siromašnih slavit ćemo pod geslom ‘Siromahâ svagda imate uza se’. To je poziv da se nikada ne propusti prilika činiti dobro kad se ona ukaže«, rekla je na početku razgovora.
»Svjedoci smo da broj siromašnih raste te da se sve više probija shvaćanje prema kojem siromašni ne samo da su krivi za svoje siromaštvo, nego su nepodnošljiv teret gospodarskomu sustavu. Svemu tomu pridružila se pandemija koronavirusa zbog koje se broj siromašnih dodatno povećao. Svjedoče tomu i sve duži redovi pred pučkim kuhinjama i povećan broj korisnika Caritasove socijalne samoposluge. Svakodnevno se suočavamo s porastom broja onih koji traže pomoć u hrani, higijeni, odjeći. Od početka 2021. godine tako bilježimo porast broja novih korisnika u Socijalnoj samoposluzi za 180 osoba. Izražene su potrebe za higijenskim potrepštinama i hranom te financijska pomoć za podmirenje stambenih, režijskih i zdravstvenih troškova«, navela je ravnateljica zagrebačkoga Caritasa.
Navela je i povećanu potrebu za posudbom bolesničkih kreveta, a povećan je i broj osoba starije životne dobi koje su na čekanju za uslugu pomoći u kući. »S obzirom na najavu ukidanja određenih prava u Zagrebu i povećanja troškova života, može se očekivati daljnji porast broja korisnika Caritasove pomoći«, rekla je ravnateljica. No upozorila je i na sljedeće: »Svjedoci smo i produbljivanja druge dimenzije siromaštva, a to su usamljenost, otuđenost i strah koje osobito proživljavaju starije osobe koje žive same u svojim kućama ili stanovima. Svakodnevno zastrašivanje brojkama oboljelih i preminulih od koronavirusa te najava rapidnoga pogoršanja stanja i kolapsa zdravstvenoga sustava starijim osobama unose nemir i strah koje nemaju s kim podijeliti, a uz to postaju uplašene i od kontakata s drugim osobama koji im se predstavljaju kao opasnost i izvor zaraze. To su teškoće o kojima se malo govori, a koje sve više izbijaju na površinu te, unatoč gospodarskoj i ekonomskoj krizi, često nadilaze materijalnu bijedu i oskudicu«, rekla je ravnateljica Caritasa.
Iz Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije Mišo Lukačević navodi da u svojoj evidenciji imaju više od 1000 korisnika različitih oblika pomoći. »Naš Caritas najviše pomaže u obliku toplih obroka. Na temelju razmjene iskustava s kolegama iz drugih organizacija koji se bave istom problematikom te na temelju razgovora s našim župnicima i volonterima s terena možemo reći da je broj staračkih i samačkih domaćinstava na području djelovanja našega Caritasa u porastu«, rekao je Lukačević.
Zdravstveni djelatnik i aktivni karitativac u župi na zagrebačkoj Kajzerici Zdravko Batarilo, koji je prošao strahote obrambenoga Domovinskoga rata, navodi da su se i u njegovoj župi povećale potrebe za pomoći potrebitima. »Najveći je problem samoća, bolje rečeno osamljenost starijih i nemoćnih. Pandemija je povećala potrebe jer su u strahu brojni stariji i nemoćni. Važno je stoga imati mobilne timove koji ih obilaze, razgovaraju, mole s njima. Mi ne gledamo na vjersku pripadnost, naciju, boju kože, nego gledamo čovjeka ispred sebe.« Kao primjer naveo je da je nedavno doznao za osobu islamske vjere. »Kad sam ušao u njegov dom, primijetio sam da živi u neljudskim uvjetima. Okupao sam ga i nahranio, a naš je Caritas reagirao i smjestili smo ga u dom za starije osobe. Mi u župnom Caritasu reagiramo na svaki problem za koji doznamo.«

Papini poticaji uz Svjetski dan siromašnih Mnogo je siromaštava »bogatih« koja bi se dala izliječiti bogatstvom »siromašnih«
Uz peti Svjetski dan siromašnih papa Franjo uputio je podužu poruku, sastavljenu u deset točaka, u kojoj poziva mjesne Crkve da u njima snažnije zaživi taj dan te preraste u pokret evangelizacije u kojem će susretati siromašne ponajprije tamo gdje se nalaze. »Ne smijemo čekati da oni pokucaju na naša vrata, nego mi moramo pohitati njima u njihovim vlastitim domovima, u bolnicama i staračkim domovima, na ulicama i u mračnim zakutcima gdje se ponekad skrivaju, u skloništima i prihvatnim centrima«, napisao je papa Franjo u zaključku poruke naslovljene »Siromahâ svagda imate uza se«.
Isus ne samo da je na strani siromašnih, nego s njima dijeli istu sudbinu. Činjenica da je prisutnost siromaha među nama stalna ne smije dovesti do toga da se na to naviknemo te postanemo ravnodušni. »To nas mora navesti na bezuvjetno dijeljenje života, koje nam nije dopušteno prebacivati na druge. Siromašni nisu ‘autsajderi’ u zajednici, nego su braća i sestre s kojima se dijeli patnja kako bi se ublažila njihova nevoljnost i marginaliziranost, vratilo im se izgubljeno dostojanstvo i zajamčila potrebna socijalna uključenost.«
Zato je potrebno obraćanje, otvaranje srca te, kako je rekao papa Franjo, prepoznavanje novih oblika siromaštva. »Slijediti Isusa, u tom pogledu, zahtijeva promjenu mentaliteta, odnosno prihvaćanje izazova sudjelovanja i dijeljenja. Postati njegovim učenicima znači odlučiti ne gomilati blaga na zemlji koja pružaju iluziju sigurnosti u krhkoj i prolaznoj stvarnosti. Ako ne odlučimo postati siromašni prolaznim bogatstvom, svjetovnom moću i ispraznom slavom, nikada ne ćemo moći darivati svoj život iz ljubavi; život će nam biti sav nekako rascjepkan, pun dobrih namjera, ali neučinkovit u preobrazbi svijeta. Riječ je, dakle, o tome da se odlučno otvorimo Kristovoj milosti, koja nas može učiniti svjedocima njegove bezgranične ljubavi i vratiti vjerodostojnost našoj prisutnosti u svijetu«, stoji u poruci pape Franje uz Svjetski dan siromašnih.
Pozvavši na drugačiji pristup siromaštvu, papa Franjo je istaknuo da bi vlade i svjetske institucije trebale pristupati dalekovidnim socijalnim modelom: »Mnogo je siromaštava ‘bogatih’ koja bi se dala izliječiti bogatstvom ‘siromašnih’, samo kad bi se oni susreli i upoznali! (…) Ako se siromašni marginaliziraju, kao da su sami krivi za stanje u kojem se nalaze, ideja demokracije zapada u krizu, a svaka socijalna politika osuđena je na neuspjeh. S velikom bismo poniznošću trebali priznati da smo često prave neznalice kad je riječ o siromasima. O njima se govori apstraktno, sve se svodi na statistike i ponekim se dokumentarnim filmom pokušava dirnuti srca ljudi. Siromaštvo bi, naprotiv, trebalo potaknuti kreativno planiranje projekata koje omogućuje veću učinkovitu slobodu kojom se svaka osoba može ostvariti u svom životu zahvaljujući vlastitim sposobnostima.«
Papa zaključuje da su danas u ekonomski razvijenijim dijelovima svijeta ljudi manje spremni nego u prošlosti boriti se protiv siromaštva, a razlog je i relativno blagostanje na koje su se navikli i koje im otežava prihvaćanje žrtava i odricanja. (it)