UZ TRI VAŽNA, NEZAOBILAZNA DOGAĐAJA Svjedočanstva i poruke

Snimio: I. Tašev

U Crkvi, kao živom Božjem narodu, uvijek se događa mnogo toga važnoga i dalekosežnoga, premda se to u hrvatskoj medijskoj javnosti nipošto ne odražava, no ipak postoje i trenutci u kojima su ta događanja važnija, nezaobilazna, osobito za unutarcrkveni život. Premda je, čini se, upravo ovoga mjeseca listopada crkveni život prepun velikih i važnih događanja, posljednjih dana čak bi se tri takva nezaobilazna događaja mogla na neki način izdvojiti: hrvatsko-slovensko hodočašće u Krašić u subotu 19. listopada, predstavljanje novoga apostolskoga nuncija Giorgia Lingue Božjemu narodu u četvrtak 17. listopada te do sada nezabilježen susret predstavnika državnih vlasti i predstavnika Hrvatske biskupske konferencije (HBK) u utorak 15. listopada.

Hrvatsko-slovenski susret: poticaj političarima

Molitva slovenskih vjernika, koji su u Hrvatsku stigli u čak 36 autobusa, na grobu bl. Alojzija Stepinca u zagrebačkoj katedrali te njihovo sudjelovanje na hrvatsko-slovenskom euharistijskom slavlju u Krašiću, mjestu blaženikova zatočeništva, važno je svjedočanstvo univerzalnosti Crkve Kristove, kao i svjedočanstvo da blaženici i svetci, pa tako i bl. Alojzije Stepinac, pripadaju i svjetlo su univerzalnoj Crkvi Kristovoj. Vrlo je dragocjeno što je upravo bl. Stepinac, koji je zadužio ne samo hrvatski narod i Crkvu u Hrvatskoj, nego i slovenski narod i Crkvu u Sloveniji, okupio hrvatske i slovenske vjernike na zajedničko zahvalno slavljenje Boga i na pružanje zajedničkoga svjedočanstva da su hrvatski i slovenski narod stvarno uzajamno prijateljski, suradnički i dobrosusjedski. To je svjedočanstvo posebno važno u okolnostima u kojima politika ne samo da ne uspijeva slijediti dobrohotnost obaju naroda, nego često pokušava čak i narodima nametnuti podjele i razilaženja gotovo do sukoba. Stoga bi svaki vjernički hrvatsko-slovenski ili slovensko-hrvatski susret trebao biti poticaj političarima na novo premišljanje, bolje osluškivanje bila naroda i na ulaganje većih napora da se u dobrohotnosti riješe otvorena pitanja na zadovoljstvo obaju naroda.

Hrvatsko-slovensko hodočašće u Krašić, predstavljanje novoga apostolskoga nuncija Giorgia Lingue Božjemu narodu te do sada nezabilježen susret predstavnika državnih vlasti i predstavnika Hrvatske biskupske konferencije, kao nezaobilazni događaji, iznjedrili su veoma važna svjedočanstva i poruke.
Nuncijeve poruke uzeti najozbiljnije

Prvi javni nastup nuncija Linguae, osim što je oduševio dobrim hrvatskim jezikom, što je dobar znak poštovanja Crkve i naroda u Hrvatskoj, iznio je i više važnih poruka koje se to više tiču svakoga člana Crkve u Hrvatskoj što je na odgovornijem položaju. Premda se poruke o pozivu na svetost, ili doslovne riječi: »Znamo dobro da nismo u savršenom skladu i da Crkva danas nosi toliko rana i toliko nesloge« mogu učiniti kao opće, uobičajene, one ipak imaju specifičnu težinu i tko god želi dobro Crkvi u Hrvatskoj trebao bi ih uzeti najozbiljnije. Istodobno, hrvatski vjernici s golemom žalošću u srcima primaju relativiziranje važnosti kanonizacije bl. Alojzija Stepinca, koji, paradoksalno, to doživljava od Crkve za vjernost kojoj je, posve predan Bogu, podnio mučeništvo.

Susret tek kurtoaznog karaktera?

Medijskoj pozornosti, premda ipak u skromnim razmjerima, nije promaknuo susret predstavnika državnih vlasti i predstavnika HBK-a, koji je održan na inicijativu državnih vlasti, a koji nije – barem po onom što je priopćeno iz Vladine Službe za odnose s javnošću – urodio nekim plodom, kao da je samo bilo važno da se dogodi. Naime, čini se da se do sada nije dogodilo da bi na jednom susretu s predstavnicima HBK-a sudjelovali predsjednik Hrvatskoga sabora, predsjednik Vlade i čak osam ministara. Tako brojem veliko izaslanstvo državnih vlasti daje naslutiti da je susret mogao biti tek kurtoaznoga karaktera i da zapravo nije bilo ni moguće ozbiljnije razgovarati ni o jednom pitanju važnom za opće dobro hrvatskoga društva i hrvatske države, ili važnom za Katoličku Crkvu u Hrvatskoj. A stvarna suradnja države i Crkve doista je važna za opće dobro hrvatskoga društva i hrvatske države i ona se u svakodnevnom životu trajno i događa, premda postoje otvorena pitanja o kojima se mjerodavno ne može razgovarati na susretu koji je sazvan tek pet dana prije održavanja. Znakovito je što je, premda se ovih dana čulo i drugačije, u uvodnom pozdravu predsjednik HBK-a otvorio pitanje osporavanja sudjelovanja Crkve u brizi za opće dobro te je uz ostalo rekao: »Postavlja se pitanje kako će Crkva izvršiti svoje poslanje ako se povuče u sakristiju, ili ako se ukloni s pozornice svjetskih događanja?! Ona, naime, ne može biti indiferentna kad je u pitanju čovjek i njegovo vječno spasenje. Pa i Bog se utjelovio i čovjekom postao kako bi mu pomogao. Tako i Crkva, kao produženo utjelovljenje I­susa Krista, traži načina kako po ‘povijesnim kršćanima’ biti kvasac, sol zemlje i svjetlo svijeta. Proročkim glasom ona prokazuje nepravde, nasilja, zloupotrebe i druga povijesna zla ljudi. Svojim pak evanđeoskim navještajem upućuje na izvoriš­te dostojanstva ljudske osobe i na korijene solidarnosti ljudskoga roda. U tome je sažeto njezino dvostruko obilježje: postojanost i trajnost u misaonim načelima i prosudbenim kriterijima (nepro­mjenljivost) i prilagodljivost u povijesnim prilikama (promjenljivost).« Stoga zbunjuje činjenica da o susretu nije objavljeno zajedničko priopćenje, nego tek priopćenje Vladine Službe za odnose s javnošću u kojem se govori o potpori biskupa naporima Vlade, a da to nije specificirano.

IZVORGlas Koncila br. 43/2019.
Prethodni članakTOMISLAV PUŠKARIĆ, HRVATSKI SALEZIJANAC U AMAZONIJI Misionar u mjestima povezanim rijekama
Sljedeći članakSDS-OV DOSJE O (NAD)BISKUPU VIKTORU BURIĆU (15) Komandir milicije Sošić – senjski Sherlock Holmes