UŽASNA JE I SAMA POMISAO Da nema Isusa…

Foto: Shutterstock

Gledano izvanjski, da nema Isusa, gradovi i sela izgledali bi drugačije bez katedrala i crkava velikih i malih. Ne bi se čuo, tri puta na dan, zvon zvona s njihovih tornjeva. Nedjelja bi bila radni, a ne sveti dan i nedostajalo bi ljudima sve ono što nedjelja daje. Mnogi blagdani i crkvene proslave ne bi se slavili.

Mnogo je toga za što bi vjernici bili uskraćeni kad bi ostali bez Isusa: zajednički odlazak na misu, hodočašća, svetišta, križevi, svete slike, kipovi, umjetnička djela, spomenici, blagoslov domova… Kolike duhovne pjesme Isusu u čast nitko ne bi napisao i pjevao. Možda bi se dogodilo i sljedeće.

Još bi stara era bila
Kad ne bi bilo Isusa, tko bi ljudima ljubav Božju objavio, apostole izabrao, čuda činio, propovijedao, na križu za ljude umro i treći dan iz groba uskrsnuo? Tko bi Duha Svetoga poslao, zajednicu vjernika – Crkvu ustanovio?

Svećenici bi druge poslove radili i drugačije bi se zvali, teolozi druge fakultete završili, vjeroučitelji nešto drugo ili o nekom drugom poučavali. Slavljenje sakramenata druga bi slavlja preuzela, neka druga knjiga bi, umjesto Biblije, na svijetu najčitanija bila. Godine se od Isusova rođenja ne bi brojile i još bi stara era bila.

Druge bi organizacije umjesto Caritasa pomagale siromasima, misionari ne bi širili kršćanstvo, a škole, bolnice, bunari, ceste… u siromašnim misijskim zemljama ostali bi neizgrađeni. Toliki samostani i u njima nebrojene redovnice i redovnici ne bi po Europi i svijetu vjeru, kulturu i rad proširili. Filmovi kršćanskoga sadržaja u kinima ne bi igrali, a na internetu tisuće mrežnih stranica ne bi se pojavilo. Svjetski susreti mladih katolika s papom nikad se ne bi održali.

Živi Bog koji ljubi

U Međugorje, Lurd, Fatimu, Compostelu, Guadalupe… milijuni vjernika ne bi hodočastili. Nikad se kršćani ne bi razjedinili i na ekumenskim molitvama okupljali. O križarskim ratovima i inkviziciji djeca na satu povijesti ne bi učila, u komunističkim, islamskim i drugim zemljama kršćane ne bi progonili, mučili i ubijali, a na zapadu ismijavali i crkve prodavali.

Kad ne bi bilo Isusa, tko bi ljudima ljubav Božju objavio, apostole izabrao, čuda činio, propovijedao, na križu za ljude umro i treći dan iz groba uskrsnuo? Tko bi Duha Svetoga poslao, zajednicu vjernika – Crkvu ustanovio? Tko bi sebe za hranu ljudima u pričesti ostavio i sedam sakramenata poklonio? Tko bi ljude molitvu Otčenaš naučio, uvijek iznova grijehe oprostio i vječni život s Bogom u nebu obećao? Tko bi čovjekov najbolji prijatelj uvijek ostao i spasitelj svih ljudi postao?

To je Isus, jedan i jedini, pravi Bog i pravi čovjek, Božji sin, Krist i brat svih ljudi, živi Bog koji ljubi i poziva na ljubav.

IZVORGlas Koncila br. 20/2017.
Prethodni članakPREUZIMANJE ODGOVORNOSTI ZA NEISPUNJENA OBEĆANJA Stvarni lokalni interes ostaje zapostavljen
Sljedeći članakKOJA JE TO »PRVA I JEDINA IDEJA« AUTORA TISUĆA TEKSTOVA? Kršćanska (i) politička misao Franje Nevistića