ZAGREBAČKA ČETVRT HRVATSKIH PJESNIKA Župljani se bore za dobar glas Španskoga

Snimio: M. Kadija | Većina nebodera i velikih zgrada sagrađena je osamdesetih godina, promijenivši vizuru Španskoga
Župa Blažene Djevice Marije Žalosne u zagrebačkom Španskom ima oko 12 tisuća župljana. Svake godine u župi bude između 115 i 140 prvopričesnika i krizmanika, a kako stalno dolaze novi župljani, više je rođenih nego umrlih. Nedjeljom se slave četiri mise, a u godini se obično podijeli nešto više od 100 tisuća pričesti 

Od prvoga modernoga popisa pučanstva Zagreba u selu Španskom, na području nekadašnjih pašnjaka Vrapčanaca, kada je tu živjelo samo 111 žitelja, do današnjega jednoga od većih i perspektivnijih zagrebačkih kvartova na zapadnom dijelu, omeđenoga Zagrebačkom avenijom i ulicom Ivane Brlić Mažuranić, s više od 30-ak tisuća stanovnika, prošlo je stoljeće i pol. Osim uz glavne veće ceste koje su nastale gradnjom stambenih kompleksa osamdesetih godina prošloga stoljeća, u naselju Špansko usputnom se putniku nije teško izgubiti jer krivudave cestice presijecaju putove, a kada se zađe iza velikih zgrada u samom srcu naselja, mnogi detalji podsjećaju na prijašnja vremena. Tamošnji starosjedioci spominju da ih rijetke obiteljske kuće s okućnicama, visoko drveće i zelenilo vraća u nekadašnje Špansko, ali takvu arhitekturu čuvaju tek u sjećanju i može se vidjeti na starim fotografijama. Danas je vizura potpuno promijenjena: stalno doseljavanje i rast donijeli su mnoge novosti, pa tako i osnivanje više župa. Prva i najveća župa Blažene Djevice Marije Žalosne utemeljena je 1975. godine, ubrzo potom osnovana je župa Bezgrješnoga začeća BDM na Malešnici, a 2011. na području nekadašnje vojarne niknulo je novo naselje i nova župa bl. Ivana Merza. 

Ništa bez angažmana laika

Mjesto susreta različitih generacija i duhovno susretište središnjega dijela Španskoga jest župna crkva Blažene Djevice Marije Žalosne, stisnuta uz mjesnu tržnicu i višekatnice, pa tek nedavno poravnani krov zvonika i postavljeni 3,5 metara visoki križ otkriva točnu lokaciju – Ulicu Jurja Barakovića, zadarskoga renesansnoga pjesnika, tek jednoga u nizu pjesnika čija imena nose ulice u Španskom. Ta župa Kustošijskoga dekanata oduvijek slovi kao aktivna i predana župa Zagrebačke nadbiskupije, a u to se brzo uvjeri kada se dođe u samu crkvu i pogleda oglasna ploča s aktivnostima. Čak 13 različitih skupina svakoga se tjedna okuplja u prostorijama župe, za svaku karizmu i duhovnost tamo ima mjesta, a ne zanemaruju se ni kreativni izražaji i karitativna aktivnost. Možda je upravo ta upućenost jednih na druge zbog nedostatka prostora dodatno povezala župljane i urodila mnogim plodovima koje je ta župa u četiri desetljeća postojanja upisala u župnu povjesnicu…

U župi je posljednjih pet godina župnik Mato Matić, rodom iz Letnice, koji je na službu stigao iz obližnjega naselja Vrapča, pa mu nova sredina nije bila nepoznanica. »Župa je u vrijeme osnivanja imala oko 5000-6000 stanovnika. Kroz ovo vrijeme u župi se neprestano grade stambene zgrade, tako da župa do današnjega dana neprestano raste… Pastoralni život u župi dosta je aktivan. Mnogi sudjeluju u čitanju Božje riječi, pjevanju, sviranju, organiziranju malih igrokaza za djecu, koncerata za odrasle. U pastoralnom radu sudjeluje velik broj župljana na različitim područjima. Članovi pastoralnoga i ekonomskoga vijeća upućeni su u sve što se događa u župi, a bez angažmana vjernika laika mi svećenici mogli bismo vrlo malo toga ostvariti«, govori iskusni pastoralac 67-godišnji Mato Matić, koji je zaređen za svećenika 1976. godine, a svećenički mu je rad bio povezan uz redovnike lazariste. 

Škole rade u tri smjene

Pogled u sadašnju statistiku otkriva da župa ima oko 12 tisuća župljana, s izgledima rasta. Stanovnika je sve više i dalje niču nove zgrade, osobito prema Jankomiru, tako da je nužnost osnivanje nove župe i pronalazak terena za gradnju još jedne crkve i pastoralnoga centra. Kako kaže župnik Matić, svake godine u župi bude između 115 i 140 prvopričesnika i krizmanika, a kako stalno dolaze novi župljani, više je rođenih nego umrlih. O tome svjedoče i dvije osnovne škole koje se nalaze na području župe: Tituša Brezovačkoga i Ante Kovačića koje rade u tri smjene kako bi mogle primiti sve učenike.

Ili on prati Gospu ili Gospa prati njega. Tako za sebe u šali napominje župni vikar Dominik Glasnović koji je u župu Blažene Djevice Marije Žalosne stigao 2013. godine, nakon što je zaređen i prethodno pastoralni praktikum obavljao u svetištu Majke Božje Bistričke. Mlade s kojima radi, krizmanike i prvopričesnike, srednjoškolce i ministrante, muče slični problemi kao i druge Zagrepčane: školuju se i završavaju različite srednje škole i fakultete, no sa zebnjom očekuju hoće li se moći zaposliti i živjeti od svojega rada te pridonositi boljitku zajednice. »Lijepa je zajednica, mladi se odazivaju na sve aktivnosti koje organiziramo mi, ali i na razini nadbiskupije. Odlaze i na planinarske križne putove. Okupljamo se i družimo i nakon misa, no malo je nezgodno jer osim dvorana u podrumu crkve nemamo prostora oko crkve, ne može se nigdje izići van, nego onda odlazimo na Jarun«, svjedoči župni vikar Glasnović, rodom iz retkovečke župe s istočnoga dijela Zagreba. Na kateheze za mlade dolaze većinom srednjoškolci pa župni vikar prilagođuje aktivnosti tomu uzrastu kroz grupni rad i izrade plakata, a studenti su uključeni u duhovnu ponudu koja se za njih nudi na razini grada Zagreba. 

Glazbeno raspjevana zajednica

Njegove riječi o mladima potvrđuje i župnik Matić dok hvali svoje prethodnike na župničkoj službi – Stjepana Rusana, Antuna Prpića, Josipa Bana i o. Ivana Dračka – koji su ostavili sređenu situaciju po pitanju pastorala i materijalne obnove. »Što se tiče vjerničkoga života mladih, vrlo sam optimističan. Svoj optimizam temeljim na poslanju koje je nekad Isus dao apostolima, a to isto poslanje danas daje nama. Njegova je snaga koja pokreće mlade i sve ostale da žive evanđeoske vrijednosti. Mogu se mladi u određenom vremenu udaljiti od vjere, ali se i uporno vraćaju. U to sam se toliko puta uvjerio u četrdeset godina svećeničkoga života.« Župljani Španskoga uvijek nailaze na otvorene ruke i susretljivost svojih svećenika.

Bogatstvo župe jesu mlade obitelji s brojnom djecom koje su nada za budućnost. Parkovi, igrališta, škole i vrtići u Španskom prepuni su života, a takvo se ozračje preslikava i u župnoj zajednici

Među mladima aktivna je Elizabeta Mikulić (28), rođena i povezana sa župom od malih nogu, zaposlena na crkvenom sudu kao bilježnik, po struci teologinja. Govori o župi kao glazbeno nadarenoj i raspjevanoj zajednici. U župi djeluju čak četiri zbora: dječji zbor »Santo« vodi Mateja Škaro, zbor mladih »Maranatha« Matija Škvorc, mješoviti župni zbor Damir Šumečki te Zbor sv. Cecilije Mato Matošević. »Sviram u dva zbora, nedjeljom na misama u 8 i 11 sati. Nismo zborovi koji će animirati misu, nego se trudimo da glazba bude sastavni dio liturgije. Lijepo mi je kad čujem da vjernici pjevaju, jako smo raspjevana župa, ali bogati smo i drugim aktivnostima. Kad dogovaramo sastanke zajednica, nije jednostavno složiti raspored za sve nas u skučenom prostoru«, kaže Elizabeta Mikulić, koja župniku pomaže i kao katehistica, a svjedoči da je angažman u župi obogaćuje i raduje. 

Jedva dočekali osnivanje župe

Svoje mjesto u župi našao je još jedan diplomirani teolog, Marko Brkljačić, odnedavno u braku, koji vjeronauk predaje u OŠ Ante Kovačića, ali je angažiran i u župnoj katehezi te kao izvanredni djelitelj pričesti. Često ga se može susresti u župnom uredu, a župljani ga hvale da je »diplomirao« župnu administraciju. Ipak fokus mu je na pastoralnom radu s krizmanicima. »Prije nekoliko godina željeli smo osmisliti župnu katehezu na drukčiji način, želja nam je bila približiti praktičnost vjere, probati približiti srcu krizmanika zašto su oni tu, da se zapitaju što će im taj sakrament. Zato smo počeli s programom koji organiziramo u manjim skupinama od desetak krizmanika, jer u manjim se grupama bolje radi. Lakše se otvaraju, vjerojatno i zato što nisu u sastavu kao u razredu i školi pa nemaju osjećaj da je riječ o klasičnoj nastavi. Također ih odvedemo na Mariju Bistricu, posjetimo Muzej bl. Alojzija Stepinca – sve to osmišljavamo kako bismo im prenijeli istinu da vjera nije samo znanje, nego iskustvo koje pomaže u kvalitetnijem življenju«, kaže Marko Brkljačić.

U drugu »starosnu kategoriju« spada Marija Crnek (76), koja ni u umirovljeničkim danima ne miruje i angažirana je u župi mladenačkom snagom. Njezin telefonski broj uvijek je prvi koji župnik naziva za pomoć u župi, iako bi joj – jer joj balkon gleda u dvorište župe – mogao i doviknuti. Upravo je nedavno Marija Crnek koordinirala hitnom intervencijom zbog izlijevanja kanalizacije u pastoralnom centru. Svako nevrijeme s jakim pljuskom potopi vjeronaučne dvorane, no župljani se brzo i spremno organiziraju. »Crkvu čistim od početka, od kada je izgrađena. Svi koji pomažu rade to dragovoljno. U Špansko sam se doselila 1965. godine kada smo po teritoriju pripadali župi Prečko. Morali smo ići preko autoputa da bismo došli na misu, bilo je to jako opasno. Tamo je i moj sin primio prvu pričest, ministrirao je, a jedva smo dočekali da se ovdje osnuje župa. Puno mi je to značilo, bilo nam je mnogo bliže, sve se više vjernika okupljalo«, govori Marija Crnek, koja je povijest župe pratila izbliza svih godina. Uključila se i u duhovno gibanje okupljeno oko Schönstattskoga pokreta koji je u župi aktivan posljednjih 15 godina kroz Savez ljubavi te pučki i hodočasnički pokret primanja slika Majke Triput Divne u kuće.

Svatko je donio svoju tradiciju
Od kuće do župne crkve – tekao je put izgradnje i okupljanja župne zajednice kojoj je svjedočio i doseljenik iz Širokoga Brijega Zeljko Cvitan (67). Pratio je izgradnju župne crkve i sudjelovao u početku slavljenja bogoslužja u podrumu crkve. Govori o sreći kad su dobili komadić zemlje na kojoj se mogla graditi crkva, pri čemu su ruke ujedinili svi župljani. »To je za nas u ono komunističko vrijeme bila katedrala. Naša je crkva marijanska, sva je u obliku slova M, a bila je posvećena NEK-u 1984. godine. Kada je trebalo graditi crkvu, cijela je nadbiskupija sudjelovala u izgradnji financijskom potporom, a odlučeno je da će kao trajni znak na to veliko okupljanje Hrvata ostati naša župna crkva«, svjedoči član župnoga pastoralnoga vijeća Cvitan, otac troje djece i djed 11 unučadi, angažiran u Kursilju. Kaže da je u župi većinom doseljeno stanovništvo, malo je starosjedilaca. Svatko je sa sobom donio dio svoje tradicije, no svima je zajednički nazivnik da cijene župu te pomažu i surađuju prema svojim mogućnostima i sposobnostima.
Rijetko je u kojoj župi tolika gužva na misnim slavljima kao što je to u Španskom, jer za dvije tisuće župljana koji svake nedjelje dolaze na četiri mise nema dovoljno mjesta. Uvijek se traži sjedeće mjesto više, a uz klupe u crkvi su popunjeni svi prolazi. Mnogi – i po kiši, ledu i vrućini – stoje na otvorenom te pozorno prate misu. Na misnim se slavljima godišnje u župi podijeli nešto više od 100 tisuća pričesti, a kao izvanredni djelitelji pričesti mandat ima četvero župljana, među kojima je i privatni poduzetnik Mladen Petrovečki (57) koji tu službu vrši već 15 godina. U župi redovito nedjeljom pričešćuje na prvoj jutarnjoj misi, a zajedno sa suprugom još ga malo dijeli do diplome Instituta za teološku kulturu laika. »Sve što župnik zatreba i predloži, uvijek sam tu da odradim. Za Tijelovo organiziramo procesiju po kvartovskim ulicama, a promijenili smo rutu pa sada idemo u Park hrvatskih branitelja, želeći iskazati poštovanje i prema braniteljima. Špansko je lijep kvart za život, dobro povezan sa središtem grada, a svi smo vezani uz centar jer u samom naselju nema privrede ni tvornica, osim tržnice i trgovačkih centara«, kaže župni pastoralni vijećnik Mladen Petrovečki. 
Vjeru radosno žive

Svojom karizmom župu Špansko obogaćuje i pokret Kursiljo u kojem je aktivna Ivanka Samardžić (62), rodom iz Sinja. Nakon što je u »Taboru« sudjelovala na malom tečaju radosnoga kršćanstva koji je vodio svećenik Andrija Vrane, po dekretu supsidijar u Španskom, župu je počela doživljavati na drukčiji način. »Posvijestilo mi se da sam kći Božja i da je župna zajednica proširena obitelj. Do tada sam mnogo ljudi fizički poznavala, a nakon toga počeli smo se družiti, zajedno moliti, međusobno upoznavati. Odlučila sam nakon toga tečaja prepustiti svoje darove župi, osjetila sam da župa može biti živa i da sve što imam u sebi mogu dati. Počela sam čitati, voditi liturgijsku skupinu na kojoj čitamo i razmatramo nedjeljna čitanja prema metodi lectio divina. Ljudi pažljivije onda slušaju Božju riječ, doživljaju je kao riječ koja odgaja, podiže, tješi. To je veliko bogatstvo«, kaže suradnica Kursilja i napominje da u župi Špansko organiziraju dva puta godišnje mali tečaj kršćanstva, a rade i s krizmanicima i njihovim obiteljima. Redovito se susreću jednom tjedno, a mjesečno organiziraju tribine koje su dobro posjećene, kaže Ivanka Samardžić, tvrdeći da po molitvi i zajedništvu osjeća živost pravoga kršćanskoga života.

Svoju vjeru radosno živi i Sanja Novak (55), majka troje djece, koja se u Špansko doselila 1988. godine. Kroz njihovo odrastanje i praćenje sama je postala sve bliža sakristiji te je počela čitati, skupljati milostinju, prodavati svijeće… Ne propušta dolazak na misno slavlje svakoga dana već više od dvadeset godina jer, kako svjedoči, Gospodina želi staviti na prvo mjesto. »Aktivna sam u krilu Marijine legije kao molitvena potpora našim aktivnim članovima koji svoj apostolat vrše u obližnjim bolnicama Vrapče i Jankomir. Kako sam svaki dan u župi, spremna sam uvijek uskočiti i učiniti što god zatreba.« 

Nisu od onih koji pričaju

Uz razgranate duhovne i pastoralne sadržaje u župi Blažene Djevice Marije Žalosne još od ratnih vremena pokazuje se solidarnost prema potrebitima, a otada se pamti i doprinos župnoga vikara današnjega sisačkoga biskupa Vlade Košića koji je uvijek pokazivao spremnost prema potrebitima, pa do organiziranja humanitarnih aukcija. Danas Caritas vodi Matija Jakić (43), rodom iz Tomislavgrada, koja svjedoči da je Caritas važna karika u župi. »Svake prve subote u mjesecu župljani donose različit tip pomoći, od hrane do higijenskih potrepština te drugih stvari koje su potrebne za svakodnevni život u obitelji. Neki župljani dolaze sami po svoj skromni paket, a onima koji nisu u mogućnosti mi uskočimo. Svijest župljana za pomoć drugima i njihova katolička solidarnost itekako je prisutna i živa. To nam najbolje pokazuje niz humanitarnih akcija. Župljani su pokazali veliko srce u akcijama za pomoć poplavljenima u Gunji i za Vukovar«, svjedoči Matija Jakić i napominje da je u sklopu župnoga Caritasa organizirano pomaganje u učenju, besplatne instrukcije, tijekom cijele školske godine učenicima osnovne i srednje škole. Sada desetak profesora radi s djecom, a tom prednošću učenja u župi koristi se 50-ak djece godišnje, što organizira Zdravko Bošnjak.

Upućenost jednih na druge zbog nedostatka prostora dodatno je povezala župljane i urodila mnogim plodovima koje je ta župa u četiri desetljeća postojanja upisala u župnu povjesnicu…

Liječnik iz Slavonije Zdravko Vinković (57) uključen je u Djelo Marijino – Pokret fokolara već 40 godina, kada ga je kao srednjoškolca privukla ideja jedinstva i ekumenizma, a ta je zajednica također pronašla svoje mjesto u župi u Španskom. »Tu sam našao svoje mjesto u Crkvi, više je obitelji ovdje koje su uključene u Djelo Marijino. Svatko osjeća poziv i potaknut je da sudjeluje u radu župe: u župnom zboru, kao čitač, u Caritasu. Na raspolaganju smo župniku uvijek za sve aktivnosti – nismo od onih koji pričaju, stil našega života jest da konkretno odradimo svoj dio posla«, govori liječnik Zdravko Vinković o zajednici koja se okuplja dva puta mjesečno u prostorijama župe, ali i svakodnevno na misnim slavljima i drugim pastoralnim inicijativama.

Borili se za dobar glas Španskoga

Bogatstvo župe jesu mlade obitelji s brojnom djecom koje su nada za budućnost. Parkovi, igrališta, škole i vrtići u Španskom prepuni su života, a takvo se ozračje preslikava i u župnoj zajednici. Marta Fabiani Čauš (32) majka je petero djece koja je u župi vodila predškolski vjeronauk, no nakon poroda morala je prestati s tom aktivnošću. »Subotom na sat vremena u jutarnjem terminu roditelji ostave djecu i slobodni su otići na tržnicu i obaviti što trebaju. Družimo se i izvan tih aktivnosti, lijepo smo stvorili grupu preko Vibera, dijelimo savjete za djecu, pomažemo se uzajamno na više načina. Postoji interes roditelja u vrtićima i da se organizira predškolski odgoj u vjeri. Župa pulsira, događa se i rast i pad. Sjećam se da je Špansko od početka u KMNL-u s puno osvojenih pehara prvih, drugih i trećih mjesta te su se mnogi nogometaši žestoko borili za dobar glas Španskoga«, kaže Marta Fabiani Čauš.

Stereotipu da su samo mladi povezani s modernim tehničkih dostignućima u župi Špansko prkosi Miroslav Kadija (66) koji sve medijski prati i fotografira, administrira župnu internetsku stranicu te je u uredništvu časopisa »Maranatha« i sudjelovao je u izradi monografije prigodom 40. obljetnice župe. Umirovljeni elektroinženjer i informatičar, koji je temelje vjere primio u franjevačkoj župi u Varaždinu, bio je među vjernicima koji su prijašnjega župnika potaknuli na pokretanje internetske stranice. »Crkva je mala i mnogi su ljudi vani, oko crkve. Nažalost ne mogu ući unutra, a žele biti prisutni i ne znaju što se događa kod oltara. Fotografije i galerije na stranici pomognu im da dožive ambijent iz crkve i po broju posjeta vidimo da to ima smisla jer u istom se trenutku zna zateći 200 ljudi na stranici župe. Želja mi je napraviti film od fotografija«, govori Miroslav Kadija.

IZVORGlas Koncila br. 37/2017.
Prethodni članakZAŠTO HRVATI NE MARE ZA KULTURU U kazalište ili u… fontanu?
Sljedeći članakHRVATSKA JE SUOČENA S BROJNIM IZAZOVIMA Upravljanje Hrvatskom najveća je kriza