Jedno od posljednjih istraživanja o pijenju alkohola među adolescentima pokazalo je zabrinjavajuće rezultate za Hrvatsku jer hrvatski mladići prednjače u Europi po navici ispijanja alkohola svaki tjedan. A u nedavnim blagdanskim danima i mnogi su odrasli znali popiti čašicu više nego inače, pa ne čudi podatak da je u Hrvatskoj o alkoholu ovisno oko 250 tisuća ljudi. Stoga smo o negativnim, ali i pozitivnim stranama pijenja razgovarali sa splitskim sveučilišnim profesorom Mladenom Bobanom s Medicinskoga fakulteta koji se na znanstvenoj razini bavi istraživanjem te dokazivanjem koristi umjerenoga pijenja na zdravlje, a posebno je fokusiran na vino. Osim toga, bio je potpredsjednik međuvladine Međunarodne organizacija za vinogradarstvo i vinarstvo sa sjedištem u Parizu te je odlikovan ordenom Republike Francuske »Chevalier de l’Ordre du Merite Agricole«.
PROF. BOBAN: Dogodilo se da sam čuo predavanje kolegice s prehrambene tehnologije o aktivnim tvarima iz vinove loze, grožđa i vina. Kako me oduvijek privlačilo sve oko vinograda i proizvodnje vina, svidjelo mi se to predavanje i rodila se misao da sa svoga aspekta u biomedicinskom laboratoriju ispitam neke učinke tvari o kojima je bilo riječi u predavanju. Svomu mladomu asistentu ponudio sam to kao temu za magisterij koji je obranio 2003. godine. Od tada u mom istraživačkom timu postoji kontinuirana znanstvena aktivnost u toj problematici, bez obzira što su se pojavljivale i druge istraživačke teme koje nisu bile povezane s biološkim učincima vina i njegovih sastojaka.
U svijetu je ta problematika doživjela pravu eksploziju interesa nakon što su svjetski mediji 1991. godine prenijeli rezultate epidemiološke studije u kojoj je Serge Renaud pokazao da Francuzi unatoč prehrani bogatoj zasićenim mastima imaju nisku učestalost koronarne bolesti srca. To je nazvano »francuski paradoks«, a fenomen se statistički mogao povezati s drugim elementima prehrane u Francuza, posebice s pijenjem crnoga vina. Nakon što su brojne kasnije epidemiološke studije u različitim populacijama pokazale da je umjereno pijenje alkoholnih pića, posebice vina, povezano sa smanjenim mortalitetom i morbiditetom, počela je potraga za sastojcima iz vina koji posreduju takve učinke i za otkrivanjem mehanizama kako se to događa. Budući da se radi o pitanju od velikoga javnozdravstvenoga interesa, rad znanstvenika u cijelom svijetu nastavlja se nesmanjenim intenzitetom.
PROF. BOBAN: Postoje jasni dokazi da je umjereno pijenje vina povezano sa znatnim smanjenjem rizika od bolesti srca i krvnih žila, kao i sa smanjenim rizikom smrtnosti bez obzira na uzroke. Posebno ističem smanjene rizike od obolijevanja od šećerne bolesti, kardiometaboličkih komplikacija u dijabetičara te manji rizik od slabljenja kognitivnih funkcija.
PROF. BOBAN: Radi se o posljednjem iz niza projekata koje sam vodio na temu istraživanja bioloških učinaka vina, čime se bavim već više od 16 godina. Na temelju rezultata naših istraživanja s vinom i njegovim sastojcima do sada su obranjena dva magisterija i sedam doktorata, a još ih je nekoliko u pripremi za obranu. Objavljen je i veći broj znanstvenih radova pa je teško nabrojiti sve rezultate. Rekao bih ipak do smo najveća dostignuća ostvarili u objašnjenjima mehanizama antioksidativnoga djelovanja vina u ljudi te u istraživanju korisnih učinaka vina u kardiovaskularnom sustavu, posebice u uvjetima srčanoga infarkta.
PROF. BOBAN: Uz količinu, obrasci pijenja vina od ključnoga su značaja za konačne učinke na ljudsko zdravlje. Tri su najvažnije preporuke: piti umjereno, redovito i uz jelo. Optimalna količina vina za maksimalne koristi za zdravlje ne može se precizno odrediti zbog velikih razlika među pojedincima. Umjesto toga, primjerenije je govoriti o rasponu konzumiranih količina vina koje opisuje riječ »umjereno«. Temeljem rezultata brojnih epidemioloških i intervencijskih studija, može se preporučiti 200 do 300 ml vina dnevno za muškarce te 100 do 200 ml vina za žene. Opisano je više mehanizama kojima se objašnjava opažanje da se pijenjem uz jelo povećavaju korisni učinci vina na zdravlje. Spomenut ću samo neke: vino usporava nastajanje i apsorpciju u krv štetnih produkata koji nastaju tijekom probavnoga procesa, hrana smanjuje apsorpciju alkohola u krv, a budući da vino ima izražen antimikrobni učinak, smanjen je rizik od obolijevanja hranom prenosivim uzročnicima.
PROF. BOBAN: Vino je vrlo kompleksan medij koji sadrži niz tvari s različitim biološkim učincima. Sam alkohol ima znatan udio u biološkim učincima vina. Tijekom procesa alkoholnoga vrenja iz pokožica i sjemenki grožđa ekstrahiraju se brojne druge tvari koje određuju organoleptička svojstva vina, ali i njegove biološke učinke. Budući da u tehnologiji proizvodnje standardnih bijelih vina grožđani sok fermentira odvojen od sjemenki i pokožica, ona su općenito siromašnija takvim tvarima od crnih vina. Uistinu, prema podatcima većine intervencijskih studija na ljudima i životinjama čini se da su crna vina biološki nešto potentnija od standardnih bijelih vina. Utvrđivanje potencijalnih razlika među sortama teško je provedivo jer male razlike u tehnologiji proizvodnje vina imaju mnogo veći utjecaj na njegov sastav i biološka svojstva nego same sortne razlike. S ciljem promicanja naših vina u svojim istraživanjima najviše rabim najzastupljeniju bijelu sortu u nas – graševinu, a od crnih sorata plavac mali.
PROF. BOBAN: Alkoholizam i njegove posljedice za pojedince, obitelji i društvo u cjelini uistinu su vrlo ozbiljan i složen problem. Štetno i opasno pijenje alkoholnih pića, osobito među mladima, postalo je velik socijalni, ekonomski i zdravstveni problem u mnogim zemljama svijeta. Prekomjerno pijenje alkohola jedan je od najvažnijih rizičnih čimbenika za zdravlje na svjetskoj razini. Prema nekim procjenama štetno pijenje alkohola treći je uzrok prerane smrti i bolesti u Europskoj uniji. Sve to poziva na poduzimanje mjera koje bi trebale biti ozbiljne, učinkovite i dugoročne. Pod pritiskom navedenih problema velik broj zemalja usvaja nacionalne strategije i akcijske planove za borbu protiv alkoholizma. Nažalost, u želji za brzim rezultatima i kao dokaz pred javnošću da se nešto poduzima, nacionalne politike u borbi protiv alkoholizma najčešće upadaju u zamku uvođenja izoliranih mjera koje su u naravi ograničenja, zabrane i kazne, uključujući i uvođenje posebnih poreza na alkoholna pića. Takve su aktivnosti zastarjele i dokazano neučinkovite – od prohibicije dvadesetih godina prošloga stoljeća u SAD-u do sličnih pokušaja u skandinavskim zemljama u naše vrijeme. S druge strane, takve mjere zasigurno rezultiraju štetama za gospodarstvo.
PROF. BOBAN: Pri tome se zanemaruje da dvije osobe koje piju iste količine alkohola mogu imati posve suprotne učinke na zdravlje, ovisno o načinu i obrascima pijenja. Tako će oni koji svoj unos alkohola ostvaruju odvojeno od jela, pijančevanjem tijekom vikenda ili u pojedinačnim prigodama, štetiti svomu zdravlju, a drugi koji istu količinu alkohola konzumiraju uz redovito i umjereno pijenje, osobito vina uz jelo, najvjerojatnije će imati koristi za zdravlje. Druga važna posljedica nepotpunih i nedovoljno promišljenih kampanja protiv zloporabe alkohola jest stvaranje nekritičkoga i pristranoga ozračja u društvu, pri čemu postaje nepoželjno spominjati ikakve koristi umjerenoga pijenja na zdravlje, unatoč čvrstim znanstvenim dokazima. Također se ne čini nikakva razlika među pićima i vino se tretira samo kao još jedan izvor alkohola s potencijalno negativnim učincima. Pri tome se zanemaruju sve druge činjenice, kao i mnogi pozitivni kulturološki i društveni aspekti koje vino simbolizira.
PROF. BOBAN: Zanimljivo je primijetiti kako ti isti dokumenti u kojima se alkohol prikazuje samo u negativnom kontekstu redovito ističu potrebu podizanja svijesti o zdravoj hrani i odgovarajućoj prehrani, a kao najčešći pozitivan primjer ističe se tzv. »mediteranska prehrana«. Pri tome očito zaboravljaju da je redovito umjereno pijenje vina uz jelo jedan od stupova toga načina prehrane. Pokušaji rješavanja tako složenoga društvenoga problema kao što su posljedice alkoholizma i neodgovornoga pijenja administrativnim zabranama i izoliranim mjerama nije moguće. Jedini je pravi pristup uravnoteženo i nepristrano informiranje javnosti sustavnom, dugoročnom i koordiniranom edukacijom svih zainteresiranih strana uz podizanje svijesti najšire javnosti o koristima i rizicima pijenja. To se posebno odnosi na adolescente kao najranjiviju populaciju koja je izložena štetnomu i rizičnomu konzumiranju alkohola – spomenuto pijančevanje. Jedino se tako može biti uvjerljiv i očekivati dugoročne pozitivne rezultate.
PROF. BOBAN: Nažalost ne mogu. Alkoholizam i druge bolesti ovisnosti složeni su fenomeni na koje utječu brojni čimbenici počevši od same osobe, a vjerojatno u još većoj mjeri šire društveno okruženje u kojem se netko odgaja, živi i radi. Naivno je stoga očekivati postojanje specifične farmakološke mete preko koje bi neka kemijska supstanca ovisnika pretvorila u zdravu osobu. Zbog toga su u alkoholizmu i potrebni složeni modeli liječenja u kojima sudjeluju psihoterapeuti, socijalne službe, obitelj, a lijekovi se uglavnom rabe kao pomoć za ublažavanje simptoma ili kao sredstva odvraćanja od ponovnoga pijenja alkohola.
PROF. BOBAN: Kao što je rečeno, potrebne su nacionalne strategije i akcijski planovi koji se temelje na kontinuiranom dugotrajnom i sveobuhvatnom pristupu. Nema brzih rezultata i lakih instantnih mjera. Nema ni prepisivanja strategija od drugih zemalja, nego treba osmisliti svoje, koje uvažavaju socijalne, zakonske, ekonomske i kulturološke osobitosti pojedinoga društva. Primjerice, postoje znatne razlike u obrascima pijenja među zemljama. Spomenuto epizodno pijančevanje u zemljama južne Europe u kojima tradicionalno dominira pijenje vina rjeđe je nego u zemljama sjeverne Europe gdje se preferira pivo i žestoka alkoholna pića. Slični su obrasci zabilježeni i u mladih. Tako u Grčkoj studenti piju često, ali ukupna količina popijenoga alkohola u pojedinoj prigodi obično je mala. Nasuprot tomu, u nordijskim zemljama gdje je učestalost pijenja rjeđa – uglavnom vikendima, količina popijenoga alkohola po prigodi je mnogo veća, što je rizičniji i štetniji način pijenja. Očito je dakle da pristupi među navedenim zemljama ne mogu biti isti. Ono što se općenito pokazalo korisnim uvijek se temeljilo na uspješno provedenoj edukaciji uz predstavljanje medicinskih i znanstvenih činjenica na odmjeren, nepristran i vjerodostojan način. Samo tako može se potaknuti individualna odgovornost i izbjegavanje rizičnoga ponašanja u smislu zloporabe i prekomjernoga pijenja. Edukacija ciljanih profesionalnih skupina kao što su zdravstveni radnici, vinari i vinogradari, ugostitelji, konobari i somelijeri može biti posebno korisna jer se preko navedenih profesija poruke multipliciraju prema najširoj populaciji.
PROF. BOBAN: Međunarodna organizacija za vinogradarstvo i vinarstvo međuvladina je organizacija sa sjedištem u Parizu koja se bavi tehničkim i znanstvenim aspektima vinogradarstva i vinarstva. S tom organizacijom prvi put sam se susreo 2009. godine kada je Hrvatska bila domaćin 32. kongresa. Tom prigodom naše Ministarstvo poljoprivrede pozvalo me da kao nacionalni delegat ekspert sudjelujem u znanstvenom dijelu kongresa koji se odnosi na područje rada jedne od četiriju komisija pod nazivom »Zdravlje i sigurnost«. Nakon što su se upoznali s rezultatima moga rada, već nakon nekoliko mjeseci čelnici te organizacije uz suglasnost Republike Hrvatske predložili su me za predsjednika komisije »Zdravlje i sigurnost«. Dužnost predsjednika obnašao sam u trogodišnjem mandatu, a zatim sam još jedan mandat bio potpredsjednik. To je bilo priznanje za mene i Hrvatsku. Mnogo sam tu naučio i stekao brojna poznanstva s ekspertima iz drugih zemalja. To mi je pomoglo da se poslije uključim u druge međunarodne projekte i udruženja koja se bave pitanjima vina i zdravlja.
