Samo mjesec i pol dana nakon Stepinčeve beatifikacije u Mariji Bistrici, kad je sv. Ivan Pavao II. 2. listopada 1998. blagoslovio temeljni kamen za izgradnju Stepinčeve župne crkve u Zadru, Stepinčevu je župu 17. studenoga utemeljio zadarski nadbiskup Ivan Prenđa.
Gradnja Stepinčeve crkve u Zadru i velikoga pastoralnoga centra uz nju bila je najiščekivanija gradnja nekoga crkvenoga zdanja u Zadarskoj nadbiskupiji u vremenu hrvatske neovisnosti, čiji su se građevinski nacrti izmjenjivali, optimizirali. Uz paralelnu potrebu izgradnje više desetaka crkava srušenih u Domovinskom ratu u nadbiskupiji, gradnja Stepinčeve crkve u Zadru bila je u fazi žarkoga iščekivanja i čekanja, s mišlju – ljudi s Biloga briga mogu ići i u druge gradske župe, ali vjernici u mjestima opustošenoga zaleđa alternative za svoje crkve po povratku iz progona nemaju. Taj duh čežnje i iščekivanja Stepinčeve crkve podsjeća na duh Stepinčeve kanonizacije. A sveti velikani, poput Stepinca, umiju i u tom smislu božanski i strpljivo čekati…
Župnik Mario Akrap: »Brojni su jako vezani za župu, što je lijepo i daje poseban ton župi. Osobito što je crkva ‘svježe’ izgrađena, župa je mlada, vjernici su praktično rađali Stepinčevu župu. Oni župu snažno osjećaju svojom«»Pa koliko molimo za tu crkvu, valjda će nam do neba izrasti«, govorili su župljani tijekom molitve s nekadašnjim župnikom mons. Šimom Perićem i drugima. Po utemeljenju župe vjernici su se 20 godina okupljali na misnim slavljima »pod limenim krovom«, u montažnoj crkvi koja je bila na mjestu sadašnje župne crkve. Na Stepinčevo 1999. montažnu je crkvu, »u kojoj je zimi bilo hladno, a ljeti vruće«, blagoslovio nadbiskup Prenđa.
To je učinilo i da su se župljani Bilog briga bili raspršili, odlazili na mise u druge župe, a u montažnoj crkvi ostala je ustrajna jezgra vjernika, među kojima i Marin Letinić, član župnoga zbora, solist, čitač i roditelj četvero djece. Želi biti primjer župljanima da na bilo koji način svojim angažmanom osnaže župu.
U izgradnji velikoga stambenoga naselja i doseljenja stanovnika u tom istočnom dijelu Zadra, na uzvisini s koje se pruža prostran vidik na zadarsko more i otočje, župa je nastala odvajanjem od stanarske župe Kraljice Mira.
»Brojni su jako vezani za župu, što je lijepo i daje poseban ton župi. Osobito što je crkva ‘svježe’ izgrađena, župa je mlada, vjernici su praktično rađali Stepinčevu župu. Oni župu snažno osjećaju svojom. Svi su ugradili dio sebe, bivši župnici i ljudi koji su puno molili za crkvu. To nije isto kao kad je župa od stotina godina predana u nasljeđe. Na Bilom brigu sadašnji župljani doslovno su u temeljima župe. Ničega nije bilo, odvajaju se od druge župe i pohoda drugim crkvama i osnivaju svoje. Stepinčeva župa i crkva u Zadru zaista su nicali i rasli s tim ljudima, od čežnje do njezina ostvarenja«, rekao je Mario Akrap, bilobriški župnik treću godinu.
Mladi padaju, ali i ustaju
Gradilište nove crkve blagoslovio je i temeljni kamen položio nadbiskup Želimir Puljić 10. veljače 2018. Novu župnu crkvu bl. Alojzija Stepinca, čiji je zvonik visok 37 metara, mons. Puljić posvetio je 8. veljače 2020. Kad je crkva izgrađena, raspršeno se stado vratilo u velebno »uskrsnulo« župno zdanje u kojem se podno Stepinčeva kipa nalazi i Stepinčev relikvijar.
Tijekom dvogodišnje gradnje crkve župljani su se okupljali na misama u OŠ »Zadarski otoci« koja se nalazi u blizini župne crkve i pohađa je 800 djece.
Ministrant Dominik Marušić, koji tom službom daruje župu, služi Bogu i primjer je mlađim ministrantima, sjeća se kako su ministranti svake subote u 15 sati u predvorju škole postavljali oltar, ambon, klupe i harmonij te pripremali sve za nedjeljne mise i blagdane.
»Povezanost između škole i župe rodila se tijekom gradnje crkve, kad su se u školi slavile mise. Mislim da je to školi donijelo velik blagoslov i to se ozračje osjeti u školi kao prostoru. Ravnatelj škole Davor Barić je izniman, otvoren za što god treba i vjeroučiteljice odrađuju lavovski posao u radu s djecom. Prvoga petka u mjesecu u prosjeku se u crkvi ispovjedi 200 djece iz te škole«, kaže župnik.
U tome je velik doprinos vjeroučiteljice u toj školi Nade Šarlije, voditeljice zajednice »Marijina djeca – Da, Mama« u župi, koja, uvijek prisutna, poznaje djecu po imenu i prezimenu. Tjedno na duhovnim i kreativnim susretima okuplja djecu u župi. Djeca osobito žive pobožnost prvih petaka, raduju se sakramentu ispovijedi.
»Prođem hodnikom škole, djeca sama pitaju: ‘Mogu ja, mogu ja – na ispovijed?’ Kolegice pitaju: ‘Kad će prvi petak?’ Počelo je od jednoga razreda kad su djeca nakon vjeronauka išla na ispovijed, a onda su se iz mjeseca u mjesec uključivala i druga djeca. Ljubav prema ispovijedi rasla je u školi, uz potporu učitelja i ravnatelja«, kaže vjeroučiteljica Šarlija, koja je i voditeljica dječjega župnoga zbora koji pjeva nedjeljom na misi u 11 sati.
U župi je prosječno godišnje 40 krštenja, 90 prvopričesnika, 70 krizmanika, 12 vjenčanja i 20 umrlih. Župne kateheze pohađa pet grupa prvopričesnika i tri grupe krizmanika. Vode ih župnik Akrap, kapelan Rudi Juras i vjeroučitelj Harold Vrkić, koji u župi djeluje od svoje 18. godine, i prije rada u školi.
Knjižničar Mile Marić uredio je župnu biblioteku da ljudi nakon mise mogu posuditi duhovnu knjigu. Angažirani župljanin Petar Strmota, hrvatski branitelj, aktivan je u pastoralu hrvatskih branitelja i na razini nadbiskupije. Svaki dan prije večernje mise u crkvi je jednosatno klanjanje, a četvrtkom je svečanije klanjanje nakon mise i traje do 23 sata. »Isus vas čeka, voli. Dođite! Samo uđite u crkvu, dogodit će se«, poručuje Katarina Čučić, članica župnoga zbora.
»Ljudi jako vole klanjanje i otvoreni su za to. Klanjanje je predivna prilika gdje mogu biti u intimnom susretu s Bogom, u tišini«, kaže župnik. »Velika je milost što često imamo izloženo Presveto. To nam je snaga, živi Isus«, kaže Helena Ražov, predsjednica prezidija Gospe Fatimske Marijine legije u župi.
Šest članica okuplja se na susretu ponedjeljkom. U tjednom apostolatu pohode obitelji bolesnih u župi, potrebite, stare. »Važno je djelovati u župi. Često budemo ohrabreni njihovim svjedočanstvom, ljudi su dirnuti i iznenađeni da dolazimo u vremenu otuđenja. Razgovaramo, saslušamo ih, pomolimo se, potičemo ih na sakramente, misu, bolesničko pomazanje. Oslonac smo i pomoć župniku«, kaže Helena Ražov, zahvalna na velikoj potpori njihovu duhovniku Jurasu.
»Ponosna sam i počašćena što živim u župi našega velikoga blaženika, za mene svetca. Blaženik je bio posvećen Gospi, njegov primjer potiče da i mi tako živimo. Stepinac je uzor vjere i ljubavi prema Bogu, domovini i obitelji te me potiče da to osobno živim, kao majka, udovica; da se više molim, prikazujem trpljenje i poslanje za župu, domovinu i hrvatski narod«, kaže Helena.
Svakoga desetoga u mjesecu u crkvi se slavi zavjetna misa u 19 sati u Stepinčevu čast i moli za njegovu kanonizaciju. Crkvu tada pohode Stepinčevi štovatelji iz svih dijelova nadbiskupije, utječu se njegovu zagovoru. Mnogi kažu da osjete nešto posebno kad dođu u tu crkvu. Župljani mole za kanonizaciju svaki dan nakon krunice koja se moli prije mise.
Kako pjeva olimpijac?
Svake prve nedjelje u mjesecu zajednica »Omnia Deo« organizira duhovnu obnovu. Tad crkvu pohodi više od tisuću vjernika. Dolaze i ljudi izvan Zadra. Bude klanjanje, krunica i misa, svaki od osam svećenika ispovijeda po tri sata. »To govori koliko su ljudi potrebiti Boga, kako se napajaju milošću«, kaže župnik Akrap.
Marina Čulina, čitačica, ističe da nije bitan porast brojnosti vjernika u župi, nego to što rastu u Duhu. »Duhom rastemo, vjerujem da nas bodri naš bl. Alojzije. Bog nas je blagoslovio ovom crkvom i predivno je biti tu«, poručuje.
Svake prve subote u župi je »Cenaculum« i moli se krunica. Župljani u velikom odazivu često hodočaste u svetišta s nekoliko autobusa, u Krašić, Mariju Bistricu, Međugorje. Otvoreni za kateheze i pobožnosti, na hodočašću se dodatno upoznaju i izgrađuju kroz molitvu.
Iz župe potječu dva duhovna zvanja, i to iz jedne obitelji: salezijanac Marko Majić Mazul i njegova sestra Magdalena. Njihovi roditelji aktivni su župni suradnici. Ivan Majić Mazul dugogodišnji je sakristan. Molitvom i radom »u kojem uživa« na stalnom je raspolaganju župi, koja je njegov dom. »Kad ne bih tu radio, ne znam kako bih provodio dane, kako bi mi bilo«, kaže Ivan. Njegova supruga Snježana u župnom je zboru.
Nakon što je župni zbor odraslih 25 godina vodio Davor Motušić sada ga vodi Suzana Jović. Pjeva na nedjeljnoj misi u 9 sati. »Ljudi rado dolaze na probu dva puta tjedno. To nam je i druženje. Ispunjava dušu pjevanje Bogu na slavu i uzdiže nas. Bez toga duhovnoga ispunjenja život bi mi bio prazan. To daje smisao i bogatstvo životu. Ljudi daju sebe zboru godinama«, poručuje voditeljica Jović.
Uz bogato pastoralno djelovanje župna se crkva i materijalno obnavlja. Postavljene su nove orgulje »Johannus«. Postaje križnoga puta oslikao je župljanin Tomislav Košta, akademski umjetnik. U pokrajnjoj lađi crkve, u kapeli sv. Zoila, naslikana je oltarna slika, Gospa s Djetetom u naručju, koja daruje Isusa kao pokaznicu. Pokraj nje u stavu klanjanja su bl. Miroslav Bulešić i sv. Zoilo. Tu je i relikvija sv. Zoila.
Htjeli su prikazati Bulešića kao suvremenika Stepinca jer su obojica žrtve komunističkoga režima, svjedoci vjere, poticaj svećenicima na revnost u služenju i davanju za duše, kaže župnik. Autor te i oltarne slike na zidu u prezbiteriju, gdje Stepinac ispred Gospina lika kleči pred Uskrsnulim, akademski je umjetnik Anto Mamuša. U prezbiteriju su postavljeni drveni sedes i sjedala za svećenike, svečano crveno tapecirani. U planu je i novi tabernakul.
»Stepinac je i danas aktualan, predivan primjer kako se treba zauzimati za Božju stvar i svjedočiti za Boga. Zahvalan sam Bogu na aktivnim župljanima, našemu zajedništvu, radosti, suradnji i što sam u župi koja je posvećena bl. Alojziju«, poručuje župnik Akrap.
