Kada je na Dan državnosti Republike Hrvatske zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša u propovijedi na misi za domovinu govorio o ukorijenjenosti u kršćanskoj vjeri te iskorijenjenosti naroda iz nje, te to povezao s gubitkom duše, malo je tko imao u svijesti da će se samo dva dana kasnije, u ponedjeljak 1. lipnja, taj gubitak duše moći formalizirati ili automatski evidentirati u novopokrenutom Središnjem registru stanovnika, i to u režiji hrvatske države. Kako se već ranije slavodobitno najavljivalo, popis stanovništva kakav je Hrvatska poznavala do 2021. godine, kad je posljednji put proveden, »odlazi u povijest«, a zamjenjuje ga Središnji registar stanovnika pri Poreznoj upravi Ministarstva financija, dostupan od prvoga lipanjskoga dana. Ne treba u svemu vidjeti zlu namjeru, ali ne treba biti previše pametan da se namirišu dalekosežne posljedice zna li se da su u tom registru temeljni, stožerni identitetski pojmovi nacionalnosti, materinskoga jezika i vjere pojedinoga hrvatskoga građanina izjednačeni s promjenjivim podatkom je li osoba u izvanbračnoj zajednici ili u neformalnom životnom partnerstvu, to jest koji joj je broj telefona. Toga se ni hrvatski neprijatelji ne bi sjetili.
U Središnji registar stanovništva, kojemu mogu pristupiti samo građani koji su računalno pismeni i povezani s internetom (ili oni koji se odluče čekati u redu na nekom šalteru u poreznoj upravi ili oni koji nađu dobru dušu koja će im asistirati s računalom), nisu automatski iz posljednjega popisa stanovništva preuzeti podatci o vjeri, nacionalnosti i materinskom jeziku pojedinoga građanina, nego će se oni moći unijeti isključivo posebnom digitalnom izjavom u računalnom programu u sustavu e-Građani. Zahvaljujući toj otežavajućoj okolnosti kreatora programa – jer se računa da pogotovo djeca, stariji i kompjutorski manje pismeni građani ne će pohitati prema novoj aplikaciji – sutra se može dogoditi da tkogod iziđe s podatkom da je u Hrvatskoj vrlo malo Hrvata, da im nije stalo do materinskoga jezika i da baš i nema vjernika. Istodobno u taj će odjeljak biti materijalno motivirani ući jedino oni koji žive u izvanbračnoj zajednici ili životnom partnerstvu jer im takva izjava može donijeti benefite.
Poseban problem u registru nastaje upravo pri izražavanju vjerske pripadnosti jer građani mogu u izjavi »kliknuti« samo jedan od mnoštva ponuđenih odabira, pa bi mnogi katolički vjernici mogli ostati zbunjeni kada budu trebali odabrati jesu li npr. rimokatolici, katolici ili kršćani. To može dovesti do toga da se rimokatolik (što je formalni naziv za vjersku pripadnost više od četiri petine Hrvata) izjasni kršćaninom (što je točno u širem smislu). No kasnije će netko mahati podatkom o padu broja rimokatolika.
Ta se kardinalna pogrješka dogodila i s upitnikom pri posljednjem popisu stanovništva, a unatoč kasnijim izjavama i pojašnjenjima, nikada nije popravljena pa »smanjeni broj rimokatolika u Hrvatskoj« od onda preuzimaju i sve svjetske statistike. Nije jasno zašto sustav – ako se doista njime željelo olakšati prikupljanje podataka – nije iz posljednjega popisa stanovništva preuzeo podatke o vjerskoj pripadnosti, nacionalnosti i materinskom jeziku, s mogućnošću ispravka pogrješaka, ako je to već omogućeno za druge vrste podataka. Tom dubokom nepromišljenošću u registru hrvatski su građani ostali bez temeljnih identitetskih odrednica u nekim budućim statističkim iskazivanjima.
Pod tim vidom ono što je zagrebački nadbiskup u propovijedi izgovorio na misi na Dan državnosti doista izaziva zebnju za budućnost: »Ukorijenjenost znači znati tko si, odakle dolaziš i komu pripadaš: zemlji, jeziku, kulturi, ali iznad svega – Bogu. Iskorijenjenost je, naprotiv, stanje naroda koji je zaboravio svoje korijene; naroda koji još možda ima institucije, običaje i simbole, ali je izgubio dušu. Naš narod još nije iskorijenjen, ali je ranjen.«
Ako se toliko problema može riješiti »jednim klikom«, nije jasno zašto država na taj način nije mogla ili željela riješiti i ovaj s identitetskim odrednicama u popisu stanovništva. Tko bi rekao da će se nova borba za vjernički i nacionalni identitet odsad morati voditi na računalima i na šalterima porezne.
