AKO ZASPI ISUS, PROBUDIT ĆE SE NEŠTO DRUGO Neiscrpan kredit

Foto: Shutterstock

Ljudi su baš čudni. Zagovaraju principe i čestitost, a kad naiđe neki problem, počne telefoniranje, povlače se veze. Igra je to u mutnom, ali funkcionira. Zivka se poznate i poznate od poznatih. Za sitnu uslugu može se obratiti na sve strane. Za važnije stvari treba jača veza. Malo tko je ima i proračunato se njom koristi. Tko poznaje nekoga na visoku položaju, ne poteže ga za svaku sitnicu; da ne bi, kako kažu, »potrošili kredit« na nešto nevažno.

Ima svijet taktiku, jaku vezu čuva za krupnije stvari.

Kršćani imaju Isusa, najjaču od svih veza, a ipak se premalo koriste njom. Zašto? Porazno bi bilo da je to zato što kod njega nema igre u mutnom. Nije mnogo bolje ni ako ga se čuva za krupnije stvari.

Svjedoči o tom i znakovit događaj s Galilejskoga mora.

Apostoli se otisnuli, Isus spavao. Vrijeme se počelo kvariti, more se uzburkalo, a apostoli ne žele buditi Isusa. Valjda su mudrovali kako su oni ribari, ljudi od zanata. Više su vremena proveli na moru nego kod kuće. Ako mu oni ne poznaju ćud, tko je poznaje? Pa ne će za to buditi Isusa? Osim toga, Isus je za krupne stvari. Neka on i dalje nadjačava zloduhe, neka ozdravlja ljude od raznih bolesti, neka propovijeda onako kako to nitko prije nije činio, a s jezerom će i oni izići nakraj. Znaju oni da bi im Isus sve učinio, ali ne će na to trošiti kredit.

I tako pustili apostoli Isusa da utone u »tvrd san«. Zaspao Isus, a probudilo se jezero. Vjetar podivljao, podigli se toliki valovi da apostoli više nisu vladali lađom. Predugo su se pouzdavali u sebe, sve umijeće koje su posjedovali više nije bilo dovoljno, obuzeo ih je paničan strah. Probudili ga uzvicima: »Pogibosmo!« Isus ustao, zaprijetio vjetru i oluji, i more se smirilo.

I mnogi čovjekovi problemi počnu kao sitnice, nešto zbog čega ne treba Isusa »buditi«. Misle možda ljudi: »Toliko smo sposobni, školovani i suvremeni da s tim možemo izići nakraj. Neka Isus spava, njega trebamo za nešto važnije.« Dijele se stvari na važne i nevažne. A Isusu je sve važno. Ne smijemo mu dopustiti da »zaspi«. Ako zaspi Isus, probudit će se nešto drugo što vrlo brzo može prerasti u oluju i toliko čovjeka nadjačati da jedino preostane zaziv: »Pogibosmo!« Zato Isusa treba buditi i sa sitnicama. Za Isusa ne postoje beznačajne stvari. Kod njega se ne može potrošiti kredit.