ČOVJEKA KROZ PRIZMU BOŽJIM ZAKONOM Zakon koji bi čovjeka častio na razini samoga Boga bio bi blasfemija

Deveta nedjelja kroz godinu (Pnz 5, 12-15; Mk 2, 23 - 3, 6)

Jedno od uistinu važnih pitanja koja bi si čovjek trebao postaviti u izgrađivanju vlastitoga duhovnoga života zasigurno jest i ono o odnosu prema zakonu. Kako se ophoditi prema normama koje proizlaze s jedne strane iz Božjega zakona, a s druge strane iz samoga naravnoga poretka stvorene stvarnosti? Teologija je stoga uvijek nastojala tumačiti čovjeka kroz prizmu njegova odnosa s Božjim zakonom. Isti Božji zakon, ustvrdit će mnogi crkveni oci, može se spoznati svojim umom te u svojem životu i slijediti.

Narav Božjega zakona

Evanđelje na konkretan način kroz primjer Isusova života želi progovoriti o smislu i važnosti Božjega zakona. Čitatelj je svjedok scene konflikta između Isusa i farizeja u vezi s obdržavanjem subotnjega počinka koji je jedan od temeljnih židovskih zakona. Ta biblijska scena važna je iz više razloga. Prvi i temeljni je prikaz istinskoga shvaćanja Božjega zakona, odnosno ulaženje u njegovu bit.

Isus upozorava na smisao zakona, a to je dobro čovjeka, odnosno služenje životu čovjeka

Ponešto izmjenjujući samu starozavjetnu perikopu o Davidu, Isus biva onaj koji tumači narav Božjega zakona.

No Isusovo tumačenje opravdanosti učenikova trganja klasja subotom nekima ne biva jasno te im je potreban još konkretniji i jasniji način tumačenja. Isusovo pojašnjenje, čini se, smjera na važnost očuvanja života ljudi koji su u pogibelji jer nemaju što jesti. Atmosfera je došla do usijanja; iduća se scena zbiva u sinagogi, i to ponovno ni više ni manje nego subotom. Ponovno je potom naznačeno kako je konfliktnost trenutka kreirana činjenicom subotnjega dana počinka koji je dan sjećanja i zahvalnosti za Božja djela u korist svojega izraelskoga naroda.

Legitimni tumač zakona

Događaj u sinagogi je nečuven. Isus razgovara s čovjekom usahle ruke te mu svojim autoritetom zapovijeda da stane u sredinu kako bi ga izliječio. Ponovno farizejska opozicija Kristov čin, a u prvoj sceni čin učenika, prikazuje kao prekršaj Božjega zakona. No sada je Krist onaj koji razrješuje turbulentnost trenutka samo jednim upozorenjem. Naime, Isus upozorava na smisao zakona, a to je dobro čovjeka, odnosno služenje životu čovjeka.

Netko bi mogao pomisliti da i vjernik katkad može prekršiti propise budući da ih Krist krši. To pak nije smisao evanđelja ove nedjelje

Zato im kaže: »Je li subotom dopušteno život spasiti?« Farizeji učeni u židovskom zakonu, znavši pak da je temeljni zakon zakon ljubavi prema Bogu i čovjeku te ujedno zakon koji je usmjeren na očuvanje života, ništa ne odgovaraju. Isus na taj način biva prikazan kao legitimni tumač zakona te onaj koji ga zna na pravilan način vršiti u praksi.

Sve do sada rečeno upućuje na činjenicu da zakoni nisu nešto loše niti su tu da bi se kršili, kako se ponekad znaju tumačiti Isusovi čini u evanđelju. Samim time i farizeji na povijesnoj razini nisu krivi jer su se trudili proučavati Božji zakon. Jer netko bi mogao pomisliti da i vjernik katkad može prekršiti propise budući da ih Krist krši. To pak nije smisao evanđelja ove nedjelje. Smisao je teksta ulazak u dublji odnos s naravlju Božjega zakona. On ni u kojem slučaju ne bi trebao biti tek norma, tj. propis koji se slijepo vrši bez ulaženja u dubinu njegove svrhovitosti.

Teško je govoriti o zakonu

Najzad, da bi bio donesen, zakon treba biti razuman te jamstvo čovjekove istinske slobode. Koliko god se nekada činilo suprotno.

Vjernik pak sadašnjega trenutka često je svjedok poštovanja zakona, i to do najsitnijih detalja, a istodobno biva svjedokom velikih nepravda uzrokovanih vršenjem istoga zakona

Vjernik pak sadašnjega trenutka često je svjedok poštovanja zakona, i to do najsitnijih detalja, a istodobno biva svjedokom velikih nepravda uzrokovanih vršenjem istoga zakona. Tako će primjerice gospođa Artemida u sudnici poznatoga grada Efeza, a danas Selcuka, kliktati od radosti zbog vršenja zakona koji dopušta ubijanje nerođene djece jer se time održava sklad svetih procesija ulicama toga grada. Jer tko je to vidio narušiti svetost procesije koja se vrši njoj u čast? Čini se da je upravo takav način ophođenja sa zakonom Isus htio izmijeniti. Jer zakon koji bi častio Boga, a ponižavao dostojanstvo čovjeka čudan je zakon. A može biti i obrnuto. Zakon koji bi čovjeka častio na razini Boga bio bi blasfemija. Ah, čini se da je uistinu teško govoriti o zakonu.