Kršćani su u apostolsko vrijeme imali raznih sukoba. Tako su neki sukobi izbili zbog židovskoga Zakona. Piše sveti Luka u Djelima apostolskim kako su pokušali doskočiti navedenomu problemu: »Kad u Antiohiji nasta prepirka i raspra nemalena, apostoli i starješine zaključe izabrati neke muževe između sebe i poslati ih u Antiohiju. Bijahu to muževi vodeći među braćom.«
Kada želi činiti dobro, čovjek ne će biti lišen barem nekakvih ispitivanja zašto tako čini. »Zašto si dobar? Je li se što s tobom dogodilo? Možda je to samo nekakva faza kroz koju ćeš proći pa ćeš opet biti onaj stari!« Brojna pitanja uzrokovana su nakon promjene ponašanja. Među svim pitanjima najgori su savjeti, nekakve plitke poduke, koje najčešće vode samo sukobima. Takva slična poduka nastupila je u Antiohiji kada su se javili neki i počeli vjeru tumačiti bez ikakva znanja. Nisu se oslonili ni na apostolsku besjedu. Ništa. Oni su na svoj način počeli učiti narod i tako ga dovoditi u zabludu. Nakon zablude uslijedile su rasprave koje su vodile prepirkama. Novopečeni kršćani koji su tek upoznali vjeru postali su uznemireni nizom savjeta. Zbilja, nema ništa gore nego čovjeka na početku nove odluke opteretiti nizom uredaba, savjeta, prijedloga, znanja. Sve to ide postupno, a ne tako da uzrokuje veću zbrku nego na početku.
Što su apostoli učinili? Poslali su izabrane osobe koje su im trebale posvjedočiti vjeru. Nisu im poslali one koji su se samostalno javili, nego su im poslali izabrane, prokušane, vjerski staložene osobe. Oni su ih mogli smiriti. Jedino takvi mogu čovjeka ohrabriti na početku puta. Snažna je bila ova apostolska poruka. Smetenima su poslali vodeće kršćane, one koji su se odlikovali razborom!
Koliko se puta danas kršćanima umjesto vodećih ljudi dovode kojekakvi ljudi plitkih stajališta? Koliki su danas smeteni brojnim porukama o kršćanskom životu koje su im uputili ljudi koji se na istom putu uopće ne snalaze ili čak i ne nalaze? Brojni se nude kao brza rješenja za sve probleme pa otvaraju Bibliju čas na ovom, čas na onom mjestu, ne bi li kako Božju milost uhvatili za rep. I kao i u apostolska vremena, samo uznemiruju vjernike. Pa takvi isti, sumnjivih vjerskih stajališta, ispisuju razne molitvice s kojekakvih internetskih stranica navodeći kako bi koja od njih bila snažna molitva. I ponovno vjernike uznemiruju. Sveti apostoli u tim trenutcima bili su jasni – onima koji su se našli na početku vjere poslali su prokušane izabrane ljude. Nisu im poslali one koji su mislili da sve znaju, nego one koje je život prošarao tako da su drugi u njima prepoznali staložene osobe.
Raspravu u Antiohiji protumačio je Ivan Zlatousti: »Nemojmo se uznemiravati, nego zahvalimo Bogu. Ne čine nas slavnijima samo nevolje nego i iskušenja. Dokaz neke izvrsnosti jest da je mnogi pokušavaju krivotvoriti. Pogledajmo skupe parfeme. Mirisne začine parfema ljudi krivotvore, kao na primjer kardamom (srodnik đumbira). Budući da je rijedak, dolazi do lažnih imitacija. Tako i neporočan život dobiva mnogo lažnih takmaca jer nitko ne bi mario krivotvoriti čovjeka grešnog života nego radije čovjeka monaškog života.«
Situacija koja se dogodila u Antiohiji ozbiljna je činjenica koja se stavlja pred svakoga kršćanina. Iz antiohijske uznemirenosti mogu se izvući brojne poruke. Što će kršćanin učiniti danas dok mu vjeru tumače mediji? Nekakve anonimne medijske ličnosti, bez ikakva teološkoga znanja, ako se usuđuju tumačiti vjeru, a još gore, ako uzrokuju i podjele, što učiniti? Nema druge nego zatražiti pomoć crkvenih autoriteta, i to osoba koje su prokušane vjerom. Ne pitati one koji žele odgovorima isprovocirati da budu u prvom planu ni one kojima odgovori služe za pokvarene sebične ambiciozne ciljeve. Takvih je svagdje previše, takvi uvijek prvi iskaču na sve vodeće probleme, a najčešće same sebe nisu u red doveli.
Antiohijski problem rješavao se zajedništvom, na uznemirenost nisu ušutjeli, nego su pred Bogom tražili odgovor. Izabrali su vodeće ljude, one koji su se odlikovali neporočnim životom, njih su isturili kao junake koje se može pitati. Tako i danas. Mogu se rjeđe upitati za savjete kojekakvi samonametnuti likovi, a više se u tišini molitve posvetiti samozatajnim vjerskim veličinama čiji život više od bilo kakve riječi govori o važnim životnim problemima.
Gospodine, uznemireni smo nad raznim savjetima koji nam se nude jer smo kršćani, ali unesi u naš život više svojega života jer jedini ostaješ s nama u vijeke vjekova. Amen.
