DUHOVNA STRANA KLIMATSKIH PROMJENA Može li se što učiniti?

Foto: Shutterstock

Svijet se brine zbog klimatskih promjena. Govori se o globalnom zatopljenju. Posljedice bi za čovjeka i planet mogle biti dramatične. Stručnjaci tvrde da je zemlja i ranije prolazila kroz toplija i hladnija razdoblja, ali za toplinske udare sadašnjega doba glavnim krivcem smatraju čovjeka.

Običan narod je i prije nego su se oglasili stručnjaci osjetio da stvari idu krivo. Ljudi, osobito oni koji žive »od zemlje«, žalili su se da više ne postoji normalna kalendarska godina. Iz vreline ljeta, govorili su oni, prelazi se u zimu i obratno. Izgubila su se razdoblja prijelaza i pripreme, a dobile krajnosti.

I struka i laici slažu se da je to poremećaj koji može biti koban. Vrijeme curi, a živa u termometru se penje. Nameće se pitanje što čovjek može učiniti da se proces zaustavi. Kako smiriti prirodu koja se pobunila?

Mogao bi čovjek mnogo da i sam nije žrtva sličnoga procesa koji se zamjećuje u okolišu. Samo što ga deformacije u okolišu brinu, a s onima u sebi još se nije voljan suočiti. Sličnosti su uistinu velike. Kao što se godina »nekad dijelila« na četiri godišnja doba, tako su se i u čovjekovu životu mogla razlikovati četiri razdoblja: djetinjstvo, mladenaštvo, zrela dob i starost. U svom odnosu prema prirodi čovjek je sve podredio profitu. Crpi, a ne ulaže. Priroda se pobunila i uzvraća mu krajnostima. U vlastitom životu suvremeni čovjek favorizira tjelesnost, sve je podredio užitku. I pritom crpi, a ne ulaže. Nadredio je tjelesnost psihičkoj i duhovnoj dimenziji koje bi inače trebale imati vodeću ulogu. Pod diktatom tjelesnosti životni mu se proces svodi na dva razdoblja, mladenaštvo i (ipak neizbježnu) starost.

Idealizirana tjelesnost sugerira da su najveće pogodnosti mladenačkoga doba fizička privlačnost i ugoda bez odgovornosti. Izdvojen je trenutak, a zanemarena cjelina. Čovjek ne traži svoju istinsku ulogu u svijetu, želi je sam odrediti. Preferira ugodu gdje treba podnijeti žrtvu, vlada se po »vlastitoj mjeri« tamo gdje je tvorac pravila daleko iznad njegove samovolje.

I došlo je da čovjek ugode i samovolje treba spriječiti ili obustaviti deformacije u prirodi. On je probleme prouzročio, kako će ih riješiti? Da bi vladao prirodom i njenim procesima, čovjek bi morao obnoviti jednu vještinu koju je odavno zapustio.

Prvo bi trebao ovladati sobom!