Iz godine u godinu sve je jasnije da je proglašavanje Svjetskoga dana baka, djedova i starijih osoba bio proročki čin pape Franje, koju je kao baštinu prigrlio i njegov nasljednik. Papina inicijativa iz 2021. godine za koju se možda na prvi pogled činilo da će na poetičan način slaviti živote starijih ljudi, uz molitvu, recitacije i slatkiše te prigodne razdragane posjete, mogla bi se preobražavati u pojedinim slučajevima i u pojedinim zemljama u bitku za gole živote najstarijih i najbolesnijih. Slično je bilo i kada je papa Ivan Pavao II. 1995. ustanovio Dan života koji se slavi u veljači. Protekla tri desetljeća time je animirao milijune vjernika diljem svijeta u nastojanjima zaštite čovjekova života od začeća do naravne smrti, što je od onda i odgovor na mnoge ideološke udare.
Ovogodišnji dan starijih osoba koji se slavi na blagdan Isusovih bake i djeda, svetih Ane i Joakima, svijet dočekuje uz vijest o nedavnom izglasavanju zakona o eutanaziji i potpomognutom samoubojstvu u Francuskoj. S obzirom na brojne peripetije i tijesnu većinu s kojom je zakon prošao, jasno je zašto se o tako važnu pitanju nije proveo referendum. Upravo u srpnju, kada se usred godišnjih odmora donose prijeporne odluke koje treba brzo i neprimjetno provesti, i Slovenija je 2025. u svojem parlamentu donijela najprije zakon o eutanaziji, koji je srušen voljom naroda na povijesnom referendumu u prosincu iste godine. Francuske vlasti takav si scenarij nisu željele priuštiti.
Kad je riječ o »potpomognutom samoubojstvu«, u Francuskoj će pojedinci na osobne zahtjeve dobivati smrtonosna sredstva za prekid svojega života, uz to da – kako tumače pravni stručnjaci – cijeli postupak ovisi o procjeni samo jednoga liječnika. Svi koji bi se tomu protivili ili onemogućavali postupak mogli bi snositi pravne posljedice. Sve se dakle izokrenulo: usmrćivat će se oni kojima je bolest možda pomutila razum, ili ako ih je netko uvjerio da je u samoubojstvu izlaz iz njihove patnje (jasno je da će se pritom farmaceutskim divovima otvarati novi apetiti), a razumnima koji se tomu budu protivili bit će zabranjeno podizati glas. Da stvar bude još nakaznija, zakon je odredio da će si bolesnici sami davati smrtnu terapiju, dakle ne će im otrov ubrizgavati zdravstveno i drugo osoblje, dokle god oni sami mogu gutati. Time zakonodavac od svakoga pojedinoga slučaja »potpomognutoga samoubojstva« unaprijed pere ruke. Upravo to nepreuzimanje odgovornosti zorno svjedoči da je zakonodavac svjestan da je ipak riječ o – ubojstvu. Kao u kakvoj grotesknoj igri, francuski se predsjednik još i hvali da mu je taj zakon bio politički prioritet u mandatu. Teško da se dosad moglo čuti da bi netko bio ponosan što će pod krinkom pojma eutanazije zakonski omogućiti, ne daj Bože, sutrašnja masovna samoubojstva. Nije neka utjeha što se istodobno izglasao i zakon o pojačanoj palijativnoj skrbi u Francuskoj – jer mnogo je vremena potrebno da se izgrade ambulante i smještajni kapaciteti za umiruće, a tablete za umiranje već su sada dostupne.
Nakon što je u Francuskoj tzv. »pravo na prekid trudnoće« ušlo 2024. u njihov Ustav, sada je ozakonjen i prekid čovjekova života u »neizlječivoj bolesti«. S obzirom na to da je ipak riječ o utjecajnoj državi koja forsira dojam svjetske vojne velesile, čak i sve ono što čini na unutarnjem planu – poput ozakonjenja prekida ljudskoga života – u ratnom okruženju može imati dalekosežne posljedice. Štoviše, time se napušta običaj da se u ratno doba prvo spašavaju starci i djeca – a ovdje se gužva ratnoga doba iskorištava da upravo najkrhkiji prema ideološkom zakonu budu prvi na udaru za odstrjel. To sve upućuje na pojačan oprez da se hrvatske vlasti, koje od Francuske odnedavno kupuju oružje za obranu, othrvaju napasti da u paketu prihvate i njihova sredstva za »potpomognuto umiranje«. Barem za to imaju bianco potporu većine naroda.
