Stropna freska Uznesenja Marijina iz svetišta Majke Božje Jeruzalemske na Trškom vrhu pokraj Krapine otisnuta je na naslovnici novoga, svečanoga izdanja Glasa Koncila, koji uoči svetkovine Velike Gospe već tradicionalno izlazi kao dvobroj, dakle kao br. 33-34 u tekućoj godini.
Već okretanje stranice, uz potpise pod naslovnom fotografijom, govori zašto je izabrana baš spomenuta freska. Iz svetišta Majke Božje Jeruzalemske potječe, naime, naslov »Mundi melioris origo – Početak boljega svijeta«, a taj je naslov preuzet za Međunarodni marijanski kongres koji je baš znakovite 1971. godine održan u Mariji Bistrici. Na drugoj i dijelu treće stranice podsjeća se na taj događaj koji je najavio proces vjerskog pa na neki način i nacionalnog buđenja hrvatskoga naroda.
Na taj događaj i na taj proces, kojemu su ritam davali događaji vezani uz proslavu 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata, u komentaru, pod naslovom »Svijet ne može bez Marije«, podsjeća urednik Glasa Koncila Branimir Stanić. Izrijekom spominjući ili pak aludirajući na neke događaje ili sadržaje o kojima se piše ili izvještava u dvobroju, Stanić među ostalim podsjeća na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, podsjećajući da je ključna pobjeda za slobodu izvojevana baš na Gospu Snježnu 5. kolovoza. Spominje i ubojstvo francuskog katoličkog svećenika Oliviera Mairea (i o tome se opširnije izvještava u tjedniku), redovnika monfortanca – zajednica se naziva i »družba Marijina« – kao i na riječi francuskoga predsjednika Emmanuela Macrona prema kojima »napasti svećenika, čovjeka Crkve, znači napasti dušu Francuske«. »Marija i Marijini štovatelji uvijek i svagdje, bez obzira na ugroze, početak su boljega svijeta«, zaključuje Stanić.
Svečani velikogospojinski broj Glasa Koncila zapravo ima dva integrirana ali ipak jasno odvojena dijela. Dva su vanjska arka, tj. prve četiri (1-4) i posljednje četiri stranice (37-40), potpuno su posvećene liku i štovanju Blažene Djevice Marije.
Tako su na trećoj stranici svoje molitve Mariji napisale četiri osobe iz javnoga života koje na poseban način susreću Mariju u četiri različita hrvatska marijanska svetišta: akademik Josip Bratulić koji je posebno vezan uz Majku Božju na Škrilinama u Istri; književnik Miro Gavran obraća se »Blaženoj Majci Bistričkoj«; televizijska urednica Antonia Hrvatin Roth Majci Božjoj Trsatskoj, a glumac Pere Eranović se »u krilu Marijinom« posebno osjeća u svetištu u Vepricu.
Velika marijanska svetišta katoličkih Crkava kršćanskoga Istoka tema su priloga na četvrtoj stranici. Prikazano je ukrajinsko grkokatoličko svetište Gospe s Izvora u Ternopilu, slovačka grkokatolička Gospa Izrezana Lica (čija je čudotvorna ikona nedavno hodočastila i u Hrvatskoj) iz Klokočova, melkitska Gospa od Čekanja kod Sidona, siromalabarska Gospa i njezino svetište u indijskoj saveznoj državi Kerali te maronitska Gospa od Libanona u Harissi blizu Bejruta.
Da Marija nije Majka samo u zemljama gdje je kršćanstvo tradicionalno prisutno pokazuje prilog na 37. stranici gdje se govori o različitim prikazima Gospe na područjima na koja je kršćanstvo došlo razmjerno kasno. Tako je glasovita Gospa Guadalupska mestikinja koja pomiruje indijanske starosjedioce i europske doseljenike. Predstavljen je i prikaz Gospe kao južnoafričke crnkinje, kao Kineskinje i Vijetnamke, Marije u japanskom kimonu, kao sjevernoameričke Indijanke sa Sinom Indijancem, dok je na Novome Zelandu prikazana na način koji s europske perspektive djeluje pomalo zastrašujuće.
Kako pak vrtićka djeca doživljavaju Mariju otkriva prilog na 38. stranici, koji uključuje i kratke nefrizirane razgovore sa samom djecom vrtićke dobi.
Ivo Grbić od ove je godine vratar jednog od najboljih klubova na svijetu, madridskoga »Atletica«. No »nije sve u životu nogometaša samo na nogometnom terenu«. Da je vjera presudna stvar u mladićevu životu govori već i sam naslov priloga: »Svakodnevno nastojim moliti krunicu, a pravi, istinski mir doživljavam na misi.«
Na istoj je stranici i svjedočanstvo i obitelji Roso iz Orebića, koja je sigurna da izlječenje svoje kćeri Mile od teške hemolitičke anemije duguje zagovoru Gospe, posebno molitvi u Međugorju.
Posljednja stranica Glasa Koncila, takozvani tabloid, posvećena je europskim običajima i pobožnostima o svetkovini Uznesenja Marijina. Tako su prikazani talijanski »madonari«, ulični slikari koji na asfaltu slikaju kršćanske motive, najčešće marijanske. Govori se i o povlastici glasovitog svetišta u Mariazellu u Austriji, gdje se na Veliku Gospu u liturgiji koristi plava boja misnica. Prikazane su i marijanske procesije na Malti kao i običaj da se brodske procesije triju nacija, Njemačke, Austrije i Švicarske, susretnu na zamišljenoj tromeđi na Bodenskome jezeru.
S petom stranicom započinje redoviti broj Glasa Koncila. Naslovni izvještaj, koji se nastavlja na drugoj stranici, odnosi se na snažnu »crkvenu notu« središnje proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 26. obljetnice vojno-redarstvene akcije »Oluja«. Molitvu za poginule, preminule i nestale hrvatske branitelje kod spomenika hrvatske pobjede »Oluja 95« kao i misu za domovinu u crkvi Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnoga Zavjeta predvodio je vojni ordinarij u RH Jure Bogdan.
Glas Koncila donosi i kraće izvještaje s mise za domovinu iz Požege, sa zahvalne grkokatoličke liturgije iz Križevaca te s bogoslužja iz Komareva, gdje je sisački biskup Vlado Košić, među ostalim, iznio kritike na račun načina proslave. Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja »se ne obilježava ove godine na primjeren način«, rekao je biskup Košić, pojasnivši zašto to tvrdi.
Premda je odvojen od marijanskoga priloga, redoviti dvobroj ipak je snažno prožet marijanskom crtom. Tako je gošća redovitoga intervjua dr. Hrvojka Mihanović-Salopek, autorica projekta »Digitalno snimanje hrvatske mariološke baštine«. U 12 do sada snimljenih filmova pokrivena je gotovo cijela Hrvatska. Premda projekt ima snažnu kulturnu notu te može poslužiti, primjerice, turističkim zajednicama u promotivne svrhe, autorica je uvjerenja da ta velika hrvatska mariološka baština može potaknuti i suvremenike na ozbiljna pitanja koja vode k vjeri. »Htjela bih filmom kao medijem pobuditi marijansku pobožnost u mladih ljudi i ako mi to barem kod nekih uspije, bit ću sretna«, kaže među ostalim sugovornica.
Marulićeva godina, proglašena u povodu 500. obljetnice prvog tiskanja njegove »Judite«, bila je povod Glasu Koncila da prikaže velikoga oca hrvatske književnosti kao pobožna i odana Marijina sina. U tome mu je pomogao splitski teolog dr. Mladen Parlov.
Redovita reportaža u velikogospojinskom dvobroju vodi čitatelje u zajednicu vjernika koja je također posvećena Blaženoj Djevici Mariji. Riječ je o župi Gospe od Ružarija u Vrlici.
»Kako je prognanik prognao nevjeru iz svojega srca« – Ta igra riječi dobro opisuje put Tomislava Šlingara, koji – u rubrici »Vjernici laici aktivni u Crkvi« – svjedoči kako se vratio misi, molitvi krunice u obitelji, pjevanju u župnome zboru, tj. kako se s povratkom u rodni Dalj nakon rata vratila i njegova vjera.
Mladi suradnici Glasa Koncila svoj su prilog posvetili fenomenu beskućništva, s posebnim naglaskom na pitanje kako mladi, posebno mladi vjernici, mogu pomoći onima koji su zapali u taj »moderni oblik ropstva«.
Na stranici koja je posvećena upoznavanju katolika u manje poznatim zemljama, u dvobroju je dan glas katoličkoj manjini u Gambiji, omalenoj zemlji na krajnjem zapadu afričkoga kontinenta.
