Isus Krist proricao je svoju muku i smrt, a taj otkupiteljski događaj naviještao je kao svoj čas. Smisao utjelovljenja Riječi, Sina Božjega, jest čovjekovo otkupljenje.
Isus je Krist s Ocem i Duhom Svetim pravi Bog. On je vječni Sin Očev. Utjelovio se u krilu Djevice Marije da se od nje rodi kao pravi čovjek. On – božanska Osoba s našom ljudskom naravi – preuzeo je na sebe ljudsku egzistenciju s njezinim patnjama, progonima i konačno, smrću na križu. U svemu nam je bio sličan osim u grijehu. (usp. Heb 4, 15)
Smisao je Utjelovljenja taj da milosrdna Božja ljubav omogući grješnicima oproštenje grijeha i da ih učini Božjim sinovima i kćerima.
Isus Krist pobjeđuje grijeh i smrt te dariva puninu besmrtnoga života. Ivan Krstitelj predstavio ga je Izraelcima riječima: »Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijehe svijeta.« (Iv 1, 29) On je došao u ljudsku povijest da svojom žrtvom ljubavi pobijedi grijeh, smrt i Zloga.
U knjizi Mudrosti čitamo: »Bog je čovjeka stvorio za besmrtnost, i učinio ga na svoju sliku besmrtnosti. A đavolovom je zavišću došla smrt u svijet…« (Mudr 2, 23-24)
Prije svoje smrti na križu, Isus uskrisuje Lazara. Tim znamenjem, premda je riječ tek o povratku u zemaljski život, najavljuje svoje slavno uskrsnuće i uskrsnuće svih ljudi na svršetku svijeta. Da bismo bili dionici njegova slavnoga uskrsnuća, Isus nam objavljuje da se to postiže vjerom u njegovu ljubav, u njegovo otkupljenje, u Evanđelje i životom po Evanđelju.
Pitamo se skrušenim srcem: hoće li se i u nama, po vjeri u spasenje, dogoditi pravi Život? I nama je u korizmenom vremenu upućena riječ apostola Pavla, koju je napisao Korinćanima: »Same sebe ispitujte, jeste li u vjeri! Same sebe provjeravajte!« (2 Kor 13, 5) Amen!
Iz knjige »S Bogom licem u lice«, Glas Koncila, 2005., str. 251.-254.
