IVO GRBIĆ, HRVATSKI VRATAR GLASOVITOGA MADRIDSKOGA ATLETICA »Svakodnevno nastojim moliti krunicu, a pravi, istinski mir doživljavam na misi«

Foto: Profimedia | Ivo Grbić

U momčadi glasovitoga španjolskoga nogometnoga kluba Atletica iz Madrida za čuvanje gola od ove godine zadužen je hrvatski 25-godišnji nogometaš Ivo Grbić. Iako bi se o njegovoj nogometnoj karijeri već sada moglo mnogo pisati – i o splitskom Hajduku u kojem je stasao, i o zagrebačkoj Lokomotivi u kojoj je kasnije briljirao, i o njegovu sudjelovanju u Hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, a pogotovo o okolnostima koje su ga dovele do madridskoga Atletica – do teme nogometa u razgovoru za velikogospojinski broj Glasa Koncila uopće se nije stiglo. I ne treba zbog toga previše žaliti jer će pred mladićem zasigurno u godinama koje slijede biti mnogo nogometnih razgovora pa nije novinarski grijeh sada se zaustaviti na njegovu vjerničkom svjedočanstvu.

O vjeri između dvaju treninga

»Nije sve u životu nogometaša na nogometnom terenu«, rekao je na početku razgovora te već tom rečenicom zaintrigirao da se pogled usmjeri na ono što je mladiću važno izvan terena. A to drugo za njega je – vjera. Spremno je stoga nekoliko dana prije Velike Gospe, u pauzi između dopodnevnoga i popodnevnoga madridskoga treninga, podijelio s čitateljima Glasa Koncila neka svoja iskustva.

Gotovo nogometnim rječnikom naveo je »formaciju« koja čini njegov život: »Bog, misa, molitva, obitelj. Bog vodi sve u mojem životu, na svemu sam mu zahvalan i lijepo je osjetiti da kroz život šeće sa mnom«

Na pomalo provokativan upit da odgovori je li on više marijanski ili euharistijski tip vjernika mladi je nogometaš jednostavno odgovorio: »Iako svakodnevno nastojim moliti krunicu i rado kad god mogu hodočastim u marijanska svetišta – pa sam tako volio odlaziti u Mariju Bistricu dok sam bio u Zagrebu, u katedralu, a redovito i u Međugorje – pravi, istinski mir doživljavam na misi, u crkvi, svaki put kad dođem k Isusu.«

Svakodnevno u crkvi i u Madridu

Doista, pomalo neuobičajeno za mladoga i perspektivnoga nogometaša jednoga od najboljih svjetskih klubova moglo bi zvučati da uz sve obveze ide svakodnevno na misu. No nastavio je: »Prvih šest mjeseci u Madridu bilo mi je vrlo teško jer zbog epidemioloških mjera, a k tomu još nisam poznavao ni španjolski jezik, nisam mogao ići na mise. Sretan sam što mi je sada u Madridu gdje stanujem crkva vrlo blizu i da su mjere popustile pa napokon mogu sudjelovati na euharistijama«, rekao je Grbić, zahvalan i na tome što mu u njegovu sadašnjem vjerničkom hodu daleko od domovine ohrabrenje daje i jedna hrvatska redovnica, karmelićanka koja živi u klauzuri u madridskom samostanu.

Pogled na kip Majke Božje

No njegova ljubav prema euharistiji nije se rodila u Madridu. »Kad sam iz Splita došao živjeti u Zagreb, mnogo mi je značilo odlaziti u crkvu svete Mati Slobode na Jarunu. Dopodne bih trenirao, a svako poslijepodne išao bih na mise i posebno rado pohađao kateheze don Damira Stojića. U toj crkvi posvećenoj Blaženoj Djevici Mariji osjećao sam se kao da sam doma iako sam bio daleko od svojega rodnoga grada.«

Vratili smo se nakratko marijanskim temama. Da vratar Grbić još od djetinjstva njeguje povezanost s Majkom Božjom posvjedočio je rekavši i sljedeće: »Kako mi je otac rodom s Pelješca, iz Trpnja, dok sam boravio ondje, kroz prozor svoje sobe gledao bih kip Majke Božje koji mi je uvijek ulijevao mir.« Možda je baš taj pogled na Majku Božju i vjera u Boga pomogla mladiću da se lakše nosi s preranom smrću svojega otca Josipa, koji je preminuo 2016.

Kroz iskušenja zajedno s majkom
Iako nogometaši obično najviše zahvaljuju na svojim uspjesima trenerima i drugim uzorima, Grbić je opet i u tome iskočio iz stereotipa: »Moja je majka Fedra najzaslužnija ne samo za moj vjernički put, nego i za ohrabrenje na nogometnom putu. Daje mi ljubav i neprestano daje do znanja da sam voljen, a dala mi je i slobodu da se mogu razvijati i rasti. U svemu mi je oslonac jer bez njezine potpore teško bih izdržao sva iskušenja«, rekao je Grbić koji je posebno povezan sa svojim mlađim bratom Davidom Josipom.
Mrežna molitvena zajednica hrvatskih športaša

U svakodnevnim iskušenjima sada kada je kilometrima daleko od domovine snagu pronalazi u molitvi. Kao velika pomoć njemu i desetcima hrvatskih športaša koji djeluju u svijetu molitvena je zajednica koju preko mrežnih tehnologija vodi hrvatski misionar u Parizu Stjepan Lončar. »Tri puta na dan molitveno nas povezuje preko aplikacije Zoom: možemo se uključiti na molitvu krunice u 9 sati ujutro, u 15 na krunici Božjega milosrđa i u 21 navečer ponovno na Gospinoj krunici.« Tako se u Grbićevu životu našao još jedan svećenik, a među onima koji su ga vodili spomenuo je i splitskoga teologa Josipa Mužića. Važnima na svojem putu smatra i odlaske u Međugorje, utjecanje Kraljici Mira i prijateljstvo koje ga povezuje s Mirjanom Soldo i njezinom obitelju.

Kao svojevrstan zaključak razgovora naveo je, gotovo nogometnim rječnikom, »formaciju« koja čini njegov život: »Bog, misa, molitva, obitelj. Bog vodi sve u mojem životu, na svemu sam mu zahvalan i lijepo je osjetiti da kroz život šeće sa mnom«, rekao je Grbić.