Sasvim obična prijepodneva jednoga sunčanoga siječanjskoga radnoga dana – neobična samo zbog petnaestak Celzijevih stupnjeva u zraku – pohodili smo Krašić, rodnu župu bl. Alojzija Stepinca i sinonim njegova mučeništva. Božićni ukrasi na trgu ispred krašićke župne crkve, adventski vijenac i četiri velike svijeće oko blaženikova spomenika čuvali su božićno ozračje. A na ulazu u blaženikovu spomenkuću pomalo neočekivan doček: »Zar se o Krašiću može napisati u novinama nešto što već nije negdje rečeno?« Od riječi s. Valerije Sakač, koja s još dvjema služavkama Maloga Isusa čini krašićki redovnički trolist, brzo smo se uspjeli »obraniti«: »Nismo zalutali. Došli smo doznati kako Krašić živi mimo Stepinčeva.«
Stepinac nije običan »svetački lik s oltara«
»Svatko u Krašić dolazi s nekom nakanom. Neki nose konkretna svjedočanstva o blaženikovu zagovoru i dolaze mu zahvaliti. Druge jednostavno na dolazak u Krašić potiče osobna pobožnost. A ima i onih koji dolaze iz ‘turističkih’ razloga, ne toliko vjerskih«, nadovezala se redovnica Sakač. Služavke Maloga Isusa u Krašiću djeluju još od 1938., a u svoju ih je rodnu župu kao zagrebački nadbiskup pozvao upravo Stepinac. Redovnice su uza nj bile od početka njegova sužanjstva u Krašiću, koje je započelo u prosincu 1951. i trajalo sve do njegove smrti u veljači 1960. godine. Uz pomoć oko redovitih »poslova« na župi, kao što su kateheze i pjevanje na misama, glavnina pastorala služavaka Maloga Isusa u Krašiću danas se odnosi na blaženikovu spomenkuću i na doček hodočasnika.
Upravitelj župe Ivan Vučak: »Ako Bog da, a duboko vjerujemo da jednoga dana i hoće, naš blaženik bit će napokon proglašen svetim. A vjerujem da će i naša Biskupska konferencija odlučiti da Krašić postane hrvatsko nacionalno svetište sv. Alojzija Stepinca«
»U Krašić kroz godinu dolaze vjernici iz većih ili manjih župa, ne samo iz Zagrebačke nadbiskupije, nego i iz ostatka Hrvatske. Ponekad trebamo dočekati jedan autobus hodočasnika, a ponekad više njih. Ako župnik u tom trenutku nije u Krašiću, i mi redovnice povedemo ljude u župnu crkvu, upoznamo ih s blaženikovim relikvijama i s njegovim životom. Nastojimo biti što sažetije, no to se ‘predstavljanje’ nerijetko ‘razvuče’ i u predavanje od pola sata. Teško je o Stepincu reći nešto a da sve to bude kratko«, napominje s. Valerija i dodaje: »Živeći u Krašiću, vidimo i tko je on za ovdašnje vjernike. Naime, za njih on nije samo ‘ikona’, svetački lik koji ih gleda s oltara crkve. On je bio i čovjek čijih se dana u Krašiću još sjećaju mnogi stariji mještani.« Uz s. Valeriju, u nedavno obnovljenu krašićkom samostanu sv. Nikole Tavelića žive još dvije služavke Maloga Isusa – s. Bernardica Galović i s. Gabrijela Kolar.
Nade u buduće svetište
Za krašićke je hodočasnike »centar« posjeta župna crkva Presvetoga Trojstva, gdje se još od vremena kardinala Franje Kuharića nalaze Stepinčeve relikvije. Nakon što je Stepinčevo počivalište – zagrebačka katedrala – ranjeno u razornim potresima 2020., za mnoge je vjernike Krašić postao mjestom gdje se dolaze pomoliti blaženiku i zapaliti svijeću pred njegovim oltarom.
Ne bez razloga uz Krašić se vezuju još dvije župe: žumberačka sv. Marije Magdalene u Oštrcu te sv. Mihaela arkanđela i sv. Ane u Gornjem Prekrižju. Uz župu Krašić baš su te župe povjerene na upravljanje svećeniku Ivanu Vučaku, koji tako pastoralno pokriva pedesetak četvornih kilometara. Za kratak smo razgovor upravitelja krašićke župe ulovili usred za nj uobičajena niza svećeničkih obveza: nakon povratka iz Oštrca i između sastanka s građevinarima i poslijepodnevnoga krštenja u župnoj crkvi. Energični župnik nije nimalo dvojio kojom će mišlju započeti razgovor: »Radimo na izgradnji budućega svetišta Alojzija Stepinca. Ako Bog da, a duboko vjerujemo da jednoga dana i hoće, naš blaženik bit će napokon proglašen svetim. A vjerujem da će i naša Biskupska konferencija odlučiti da Krašić postane hrvatsko nacionalno svetište sv. Alojzija Stepinca.«
Pedeset tisuća vjernika
Nanizao je krašićki pastir argumente koji potkrjepljuju njegovu viziju budućnosti mjesta u kojem je blaženik sredinom prošloga stoljeća podnio mučeništvo. »Krašić se nalazi u ‘pupku’ Hrvatske, u sredini. Blizu je autoceste koja spaja sjever i jug Hrvatske, kao i naš istok i zapad. Kada se ide od juga ili iz Istre, siđe se s autoceste malo poslije Karlovca, a kada se dolazi iz Slavonije, časom se nakon Lučkoga dolazi do Krašića«, rekao je župni upravitelj i dodao: »Tijekom godine kroz Krašić prođe više od pedeset tisuća vjernika. Dolaze odasvud – iz raznih dijelova Hrvatske, ali i iz naših katoličkih misija diljem Europe, pa čak i iz našega iseljeništva u Americi i Kanadi… Baš sam neki dan dočekao jednu obitelj iz Nizozemske. Ne znaju svi ponekad ni hrvatski pa im crtice iz blaženikova života tumačim na engleskom.« Osim veljače u krašićkoj su župi snažna doba u godini svibanj i listopad – marijanski mjeseci u kojima »padaju« obljetnice kardinalova rođenja i njegove beatifikacije. »Ukratko, nema dana da netko ‘izvana’ ne dođe u krašićku crkvu pomoliti se«, pojašnjava svećenik Vučak.
Raste broj Stepinčevih hodočasnika
Siječanj je u Krašiću razdoblje pripreme za župnu devetnicu i za Stepinčevo. »Tu je tradiciju uveo još župnik Dragutin Kučan, koji je u Krašić počeo organizirano zvati hodočasnike po dekanatima Zagrebačke nadbiskupije i poticati župnike da u svoj pastoralni program uvrste pohod Krašiću u razdoblju devetnice uoči Stepinčeva«, pojasnio je svećenik Vučak. Za mnoge je skupine vjernika dolazak u Krašić postao tradicija, svojevrsni zavjet koji obnavljaju svake veljače. »Drago nam je vidjeti da iz godine u godinu u Krašić dolazi sve više vjernika. Ima i sve više onih koji do Krašića pješače. Tako su osobito ustrajni vjernici iz Botinca, koji pješače noću, a dugo k nama dolaze i mnogobrojni hodočasnici iz župe bl. Alojzija Stepinca u Dugoj Resi. U korizmi nema subote bez nekoliko autobusa hodočasnika. Pamtimo i veliko hodočašće iz 2018., kada je Krašić primio više od četiri tisuće hodočasnika iz Đakovačko-osječke nadbiskupije. Toga dana nije bilo većega dvorišta u mjestu u kojem nije bio parkiran jedan od 77 pristiglih autobusa«, dodaje upravitelj župe Vučak.
Odanost Stepincu svjedoče brojni svećenici
U danima Stepinčeve devetnice u Krašiću zavlada velika užurbanost. Naime, tijekom svih dana duhovne priprave za Stepinčevo u blaženikovu župu dolaze stotine blaženikovih štovatelja pa župna crkva Presvetoga Trojstva danima bude ispunjena pjesmom i molitvom. U tim danima svoju ljubav i odanost bl. Stepincu svjedoče i brojni svećenici koji u Krašić prate svoje župljane. A dionici velike krašićke devetnice nerijetko su i hrvatski biskupi. U ovogodišnjoj devetnici četvrt stoljeća svojega biskupstva upravo u crkvi Presvetoga Trojstva slave varaždinski biskup u miru Josip Mrzljak, sin krašićkoga kraja i blaženikov rod, te sisački biskup Vlado Košić, osobiti štovatelj bl. Stepinca koji tu orijentaciju ne krije ni u svojim propovijedima i drugim pastirskim nastupima.
U prošloj je godini uz proslavu nekoliko važnih obljetnica bl. Alojzija organizirano i nekoliko kulturnih događanja, predstavljanja knjiga o Stepinčevu liku i djelu. Da je i mimo veljače i Stepinčeva u Krašiću rijetko kada monotono, svjedoči i Facebook-stranica krašićke župe s redovitim objavama iz života župe i mjesta blaženikova čašćenja, ali i nedavno otisnuti godišnjak župe Krašić, Oštrc i Gornje Prekrižje.
Iz Krašića ljudi odlaze i duhovno i tjelesno okrijepljeni. Naime, uz križni put, misu, ispovijed i obilazak spomenkuće svakomu hodočasniku o velikim hodočašćima župa daruje i obrok – krašićku kobasicu i kruh te u zimskim mjesecima kuhano vino ili čaj. Međutim, upravo je »logistika« prethodnih godina bila problem za Krašić. Tek je za ovu godinu najavljeno otvaranje restorana, a za veća hodočašća nedostaje i centar u kojem bi vjernici mogli prespavati. »To su projekti u koje možemo više uključiti i civilne vlasti. Jer ja kao krašićki župnik ne mogu, recimo, sagraditi ovdje hotel. Potreban nam je i novi župni stan – ne zbog mene, nego zbog gostiju svećenika koji ovamo dolaze i kojima treba pronaći smještaj po okolnim mjestima«, napominje svećenik Vučak te dodaje: »U svakom slučaju bez pomoći župljana ništa od naših događanja u Krašiću ne bi bilo moguće i svesrdno sam im zahvalan na njihovu angažmanu.«
Za hodočasnike koji u Krašić navrate običnim danom uobičajena ruta uključuje crkvu Presvetoga Trojstva, križni put bl. Alojzija Stepinca podno nje i blaženikovu spomenkuću. Baš je tim putom sunčanoga siječanjskoga prijepodneva prošla i jedna obitelj iz Osijeka. Pomolili su se pred blaženikovim relikvijama, prohodali križnim putom i obišli spomenkuću. Krašićka je crkva preko dana neprestano otvorena, a ni pobožnost križnoga puta ne živi samo u korizmenim danima. Spomenkuća može se obići samostalno ili uz pratnju i tumačenje redovnica.
Blaženikova spomenkuća obnovljena je 2021. godine. No iako je blaženik Krašićem hodio prije više od šest desetljeća, u njoj kao da je vrijeme stalo u danima kada je ondje boravio sa svojim neumornim »Šimunom Cirencem«, župnikom Josipom Vranekovićem, i još pet služavaka Maloga Isusa. U dane njegova mučeništva posjetitelje poput vremeplova vraćaju nadbiskupov pisaći stroj i krletka u kojoj su bili njegovi kanarinci. No ondje su i drugi »detalji«: blagoslovljena svijeća uz koju je blaženik umirao, njegova štola i liturgijska odjeća, klupica za držanje noge kod ispuštanja krvi i zavoji s mrljama njegove krvi te slika Marije Pomoćnice pod kojom se blaženik rodio i pod kojom je izdahnuo. »Vrata prema nebu« – tako je posljednju blaženikovu postaju u nedavnom zapisu u spomenknjizi nazvao visoki gost iz Rima o. Bernard Ardura, predsjednik Papinskoga odbora za povijesne znanosti i član bivše tzv. mješovite komisije za razmatranje lika bl. Stepinca.
Rezime krašićkoga prijepodneva i poslijepodneva dočekao nas je u sumrak na »tromeđi« kod crkve Presvetoga Trojstva, spomenkuće i ulaza na križni put, gdje je Ljerka Obrovac, koja u mjestu živi od 1966., o blaženikovoj župi govorila iz perspektive Krašićanke. »Puno se govori o tome kada će Stepinac postati svet, ali to je u Božjim rukama. Ponekad mi se čini da mi svoje blaženike i svetce ne štujemo koliko bismo trebali – jedan od njih postane svet i onda prevlada ona: ‘Taj je u nebu, baš nas sada briga.’ Kada je blaženik u pitanju, naš je župnik poput velikoga djeteta. Veliki je idealist – on bi cijeli svijet zagrlio i ‘dopeljao’ u Krašić da upoznaju Stepinca«, zaključila je župljanka Obrovac.
Župa i mjesto čašćenja bl. Alojzija Stepinca u Krašiću
