IZ VJEROUČITELJEVE BILJEŽNICE: “OMEKŠIVAČ” SRCA

IZ VJEROUČITELJEVE BILJEŽNICE

Piše u Bibliji da Bog “ispituje srca” (1 Ljet 28,9; Izr 21,2). Uvijek sam se pitala kako to bude. Ispituje li Bog srce poput kakvoga profesora? Postavlja pitanja, a srce odgovara. Uh, moje bi od bojazni sišlo u petu! Ma smiješno, pa Bog ne mora pitati; On već unaprijed zna što će Mu srce odgovoriti. A možda Bog ispituje srce poput kakvoga liječnika? Naravno, kardiologa. Što mislite? Prikopča nas na EKG i promatra kako otkucaji idu: gore, dolje, ravno… Pa opet ispočetka: gore, dolje, ravno… Uh, u tom bi slučaju moje srce ubrzano tuklo, a možda na trenutke i preskakalo otkucaje. Ma ne, ni to mi se ne čini suvislo…

Znam, sjetila sam se! Možda Bog ispituje srce poput kakvoga trgovca. Nemojte se smijati! Možda baš poput trgovca tkaninom. Zašto ne? Dodirne srce svojim svemoćnim prstima, prstima koji su stvarali planete, zvijezde, oceane… ali u konačnici i sama ljudska srca. Dakle, dodirne srce i provjeri je li meko. Da, dobro ste pročitali – meko. Je li meko poput kakve meke tkanine? Ne znam kako vi, ali ja bih voljela da moje bude meko kao spužva! No kako to postići?

Otkrit ću vam jedno pomoćno sredstvo za koje pouzdano znam da smekšava srce. Praštanje. Praštanje ima isti onakav učinak na srce kakav omekšivač ima na tkaninu. Praštanje je “omekšivač” srca. Ne vjerujete?! Pročitajte prispodobu o okrutnom dužniku (Mt 18, 21-35)! Lijepo piše da svatko od srca treba oprostiti (svome bratu). Okrutni dužnik to nije učinio pa se iz prispodobe može zaključiti da oni koji ne praštaju imaju tvrdo srce. Srce je u onih koji praštaju meko.

Ima logike. Zamislite da su sve uvrjede koje vam drugi nanose poput kakve oštrice uperene prema vama da vas rani. Ako vam je srce meko, ranu nije moguće učiniti. U tvrdom srcu pak rana se urezuje duboko i ostaje dugo, dugo. Neliječena rana inficira i zarazi cijelo srce, pa i ono samo postaje oštrica koja ranjava druga srca. A meko srce, koje rado prašta, ne može se zaraziti.

Dakle, tvrdo ili meko srce?! Pitanje je od presudne važnosti. Kada ti srce dodirnu prsti Svemogućega, poželjela bih da ti ono bude poput kakvoga mekoga flanela, a ne poput skorene uštirkane tkanine. Da bi tako bilo, umjesto štirke koristi “omekšivač”, i nemoj štedjeti s njim!

s. Krista Mijatović

IZVORMak br. 3/2016.
Prethodni članakKatolički džepni kalendar i rokovnik 2017.
Sljedeći članakZa rast u zrelosti