JAKOV KORDIĆ, VODITELJ ŽUPNOGA ZBORA MLADIH »NAVJEŠTENJE« »Život u vjeri protkan glazbom vrlo je lijep«

Snimila: T. Baran | Jakov Kordić: »Vjera je dio moga identiteta, napajam se na vjeri za cijeli život, za sve obveze, za sve što dolazi. Vjera obogaćuje moj život, bez vjere ne bih bio potpun.«

Jedan od najaktivnijih župljana u župi Navještenja BDM u Velikoj Gorici je Jakov Kordić, voditelj nadaleko poznatoga župnoga zbora mladih »Navještenje«. Pjeva i u muškom vokalnom sastavu »Vokalisti sv. Josipa« koji djeluje pri župi. Sudjeluje u svim programima koje za mlade organizira župa. Završava studij medicine i prepun je raznih obveza, ali mu radost župnoga zajedništva mnogo znači. Na to su Jakova od djetinjstva poticali roditelji, kao i ostalu svoju djecu, a imaju ih petero. Zato su svi Kordići vezani uz svoju župu i svi daju razne doprinose, djeca uglavnom kroz glazbu, a otac Ivica kao župni pastoralni vijećnik.

Blagoslovljeni su s petero djece

Jakov je rođen 1. siječnja 1995. u Zagrebu. Majka mu je Ruža, djevojački Križanac, iz Vođinaca kraj Vinkovaca. Diplomirana je inženjerka agronomije, završila je i Institut za teološku kulturu laika pa je radila i kao vjeroučiteljica. Godinama je domaćica, posvetila se djeci. Otac mu je Ivica Kordić, podrijetlom iz Vukovara, diplomirani ekonomist s vlastitim informatičkim poduzećem. Ured mu je u Zagrebu. Ruža i Ivica upoznali su se u Zagrebu. Ruža je bila zagrebačka studentica, u Zagrebu se zaposlila i ostala. A Jakovljevi su se iz Vukovara doselili u Veliku Goricu još krajem sedamdesetih. I Jakov je studirao u Zagrebu i bio zaposlen kad je upoznao Ružu. U župi i svetištu na Svetom Duhu vjenčao ih je Ivičin stric fra Augustin Zdravko Kordić. Smjestili su se u Velikoj Gorici, najprije u stanu, a potom su izgradili kuću u koju su se preselili prije petnaestak godina, a u kojoj su i danas. Blagoslovljeni su s petero djece. Najstariji Jakov i Terezija su blizanci. Terezija završava studij kroatistike i francuskoga na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, bavila se plesom. Josip je 1997. godište. Student je fizike na PMF-u. Završio je srednju glazbenu školu za klarinet. Svira i pjeva u župnom zboru i klapi. Godine 1999. na svijet je došla Maja. Brucošica je na studiju kroatistike i anglistike Filozofskoga fakulteta. Završila je srednju glazbenu školu za klavir i svira na jutarnjoj nedjeljnoj misi za djecu. Najmlađi Ivan rođen je 2003. On je u drugom razredu 5. gimnazije u Zagrebu, ide u srednju glazbenu školu, svira gitaru.

»Imali smo zajedničku molitvu u obitelji«

»Mama je cijelo vrijeme s nama doma, u potpunosti nam se posvetila«, pripovijeda Jakov. »Brinula se za nas, podizala nas. Dobra je osoba, brižna, puna ljubavi za nas, požrtvovna. Za mamu mogu pronalaziti samo komplimente. Po naravi je miran, obiteljski tip, ali je i druželjubiva, ugodna osoba. U odgoju nije bila stroga, bila je pravedna. Naučila nas je radnim navikama, ali smo se znali prošvercati. A tata je radio, zato smo ga manje viđali, sada i njega ima više. Marljiv je, odgovoran, skrbi se za obitelj, mirniji je tip čovjeka, razuman je, a zagalami samo kad treba. Ni on nije bio strog u odgoju. U dobrom su braku, dobar su nam bračni primjer. Roditelji su oboje praktični vjernici, odgajani smo zato u vjerskom duhu. Imali smo zajedničku molitvu u obitelji. Slavili smo blagdane, redovito smo bili na misi. Najprije smo bili u župi svetih Petra i Pavla u Velikoj Gorici u vremenu kada smo živjeli u stanu. Ali ja se toga vremena gotovo i ne sjećam. Za svoju cjeloživotnu župu držim Navještenje BDM. U njoj sam oduvijek na misi, u njoj sam primio sakramente pričesti i krizmu. Za pričest me pripremala časna sestra Matija, a za krizmu naš tadašnji kapelan Ivica Budinščak. Na vjeronauku sam u školi također bio redovit. Predavali su nam vjeroučitelji laici. Župnik nam je bio Josip Frkin. Susretali smo se, bio nam je dobar župnik.«

Završio tri srednje škole

»Polazio sam Osnovnu školu Jurja Habdelića u Velikoj Gorici. Bio sam odličan učenik, išao sam na natjecanja. Bio sam na državnom iz kemije, fizike i geografije. Jedne sam godine bio treći iz geografije. Profesori su mi uglavnom bili dobri. Nisu svi bili savršeni, ali to je u školama tako. Društvo je bilo dobro, u kontaktu sam s nekim kolegama iz osnovne škole i danas. Neki su angažirani u župi pa imamo dodatnu poveznicu. Dodatno sam išao u Osnovnu glazbenu školu Franje Lučića u Veliku Goricu, svirao sam harmoniku. Uspješan sam bio i na natjecanjima iz instrumenta, dobro mi je išlo. Dani su mi bili ispunjeni. Odrastanje mi je u velikoj obitelji bilo lijepo, ne bih se mijenjao s manjom obitelji. Veselo nam je, nikada nije mirno, a kamoli dosadno. Društva je bilo i oko nas u susjedstvu pa je bilo igre i radosti.

Za srednju sam školu izabrao 5. gimnaziju u Zagrebu. Putovao sam, što mi nije bio problem. Škola je bila zahtjevna, prolazio sam s odličnim. Stekao sam široko znanje, profesori su bili dobri, generalno zahtjevni. U razredu je bilo više cura. Mi dečki dobro smo se družili, ostali smo povezani. U gimnaziji sam išao na državno natjecanje iz latinskoga. Paralelno sam išao u srednju glazbenu u Velikoj Gorici. Nastavio sam s harmonikom, ali sam upisao i teoriju. To se brojilo kao dvije srednje glazbene škole. Još sam od osnovne škole i klavir vježbao. Više sam puta bio na državnom natjecanju iz harmonike, i na nekoliko međunarodnih natjecanja. Bilo je lijepih uspjeha. Dosta sam putovao, uz tri srednje škole, stalna ispitivanja i natjecanja naučio sam se na stres. Uspijevao sam kombinirati glazbu s redovitom gimnazijom. Vježbao sam harmoniku kad god sam stigao. Bilo je naporno, ali sam uspio. Sve se stigne kad se dobro organizira vrijeme.«

»Planiram diplomirati ovo ljeto«

»Tijekom srednje sam škole išao na vjeronauk u župi. Vodili su nas kapelani. Krajem prvoga razreda srednje škole krenuo sam na zbor mladih ‘Navještenje’, odmah sam počeo svirati klavijature. Probe su bile srijedom u našem župnom centru ‘Nazaret’, a misa za mlade nedjeljom u 11.30. Subotom je bila misa za mlade u 20.15 na kojoj smo također pjevali. Sve je to aktualno i danas. Postoji duga i lijepa tradicija. Zbor postoji više od 30 godina.

Maturirao sam 2013. i upisao studij medicine. Sad sam na posljednjoj, šestoj godini. Imam empatiju za ljude. Za medicinu sam se odlučio krajem gimnazije i nisam požalio, zadovoljan sam. Studij mi dobro ide, dobivam vrlo dobre i odlične ocjene. Našao sam se u struci, nisam promašio studij. Planiram diplomirati ovo ljeto. Želio bih specijalizirati, ali još ne znam što. Glazbu sam ostavio kao hobi, kao strast. Iako sam razmišljao da bih studirao glazbu. U Gorici sam prije nekoliko godina imao band, zvali smo se ‘JazZ’apello’, svirali smo jazz, blues, popularne stvari, imali nekoliko nastupa u Gorici i Zagrebu.«

»Stalno se pomlađujemo, generacije se mijenjaju«

»Prije četiri sam godine preuzeo vođenje župnoga zbora ‘Navještenje’, zajedno s prijateljicom Martom Krilčić, također studenticom medicine. Ona svira gitaru, ja klavijature. Dvije su glave pametnije od jedne pa nam zajedno dobro ide. A i da jednoj osobi samostalno vođenje zbora nije preveliko opterećenje. U zboru nas ima petnaestak. Stalno se pomlađujemo, generacije se mijenjaju, to je tako u crkvenim zborovima mladih. Najviše je srednjoškolaca. Kroz generacije njegujemo naslijeđe, od autorskih pjesama preko poznatijih starijih popularnih duhovnih pjesama do tradicionalne liturgijske glazbe koju volimo obraditi na moderniji način. O repertoaru se dogovaramo. Gledamo čitanja od nedjelje i težimo da budemo liturgijski prikladni. Jedanput mjesečno animiramo i klanjanje u župi. Mise za mlade najčešće drži kapelan. S nama je sada mladomisnik Toni Potrebić. Dobar nam je, lijepo se dogovaramo, i o zboru i o ostalim sadržajima za mlade u župi. Župnik nam je Norbert Ivan Koprivec. On nam pruža podršku, dođe nam na probu, podružimo se. Predan je župi, puno ispovijeda, drži do ljepote sakramenata i liturgije, druželjubiv je. Ugodno je s njim, sve se može dogovoriti.«

Višetruko aktivan u župi

»Sudjelujem i u ostalim aktivnostima za mlade u župi. Pomognem, animiram, idem na susrete mladih petkom, na druženja, projekte. Ostanemo nakon mise, znamo organizirati umjetničke večeri, humanitarne akcije, zajedno slavimo rođendane, prije smo i maškare organizirali. A najbolja su nam druženja bez razloga. Išao sam na nacionalne susrete mladih, na nadbiskupijske susrete mladih u Bistricu, na taizeovske susrete, išao sam na planinarske križne putove. Početkom rujna naša župa i cijela Gorica hodočasti pješice na Mariju Bistricu, to je zahvalno hodočašće na koje rado odem. Bio sam i na nadbiskupijskom animatorskom ljetu u Malom Lošinju. Pastoralni vijećnik nisam, ali je moj tata kao predstavnik odraslih župnih aktivista.

Pjevam i u muškom vokalnom sastavu iz župe ‘Vokalisti svetoga Josipa’. Vodi nas Dražen Kurilovčan. Djelujemo pet godina. Imamo dvije probe tjedno, pjevamo klasične i druge klapske pjesme, liturgijske pjesme i gregorijanski koral. Pjevamo posljednju nedjelju u mjesecu večernju misu. I prema potrebi. Svakako na velike blagdane i župne svečanosti. Ima nas 14, 15. Svi smo dobri pjevači i, neskromno, ali istinito rečeno, vrhunski zvučimo. I to nas sve skupa jako raduje. Dražen nam je odličan voditelj. Imamo i nastupe izvan župe, nastupali smo diljem Hrvatske, jednom i u inozemstvu. Održimo vlastiti koncert u župi.«

»Većinu slobodnoga vremena provodim u župi«

»Angažirani smo u župi većinom svi iz familije. Brat Josip pjeva u zboru i u ‘Vokalistima’. Klarinet svira prema potrebi. Ivan pjeva u zboru mladih. Maja svira na dječjoj misi. Tata je pastoralni vijećnik, a Terezija i mama podržavaju. Redovite su na misama i aktivno prate sve župne sadržaje. Svi smo mi zajedno u domaćinstvu, još se svi školujemo, još nitko nije oženjen. Odnedavno je s nama i mamina mama, baka iz Slavonije. Nemam curu, ali bih volio zasnovati obitelj. Volim šport, ali ga više pratim nego što se bavim njime. Rekreativno znam zaigrati nogomet, košarku. No većinu slobodnoga vremena provodim u župi.

Moja je aktivnost u župi primarno vezana uz glazbu. Život u vjeri protkan glazbom vrlo je lijep. Daje poseban smisao. Prirodno mi je da talentom koji imam pridonesem liturgijskomu slavlju. Tu punim baterije za ostale aktivnosti. Tako sam u župi barem tri, četiri puta tjedno. Odrastao sam u vjerničkoj obitelji, vjera je dio moga identiteta, napajam se na vjeri za cijeli život, za sve obveze, za sve što dolazi. Vjera obogaćuje moj život, bez vjere ne bih bio potpun.«

Vlastite se obveze i aktivnost u župi ne isključuju
O laikatu danas u Hrvatskoj mogu govoriti iz svoje perspektive mladoga čovjeka aktivnoga u župnoj zajednici. Smatram da svaka osoba svojim talentom i sposobnostima može pridonijeti životu župe. Nečiji talent lakše je prepoznatljiv i priznat, a drugima je potreban poticaj kako bi prepoznali svoje vrline i ohrabrili se na iskorak.
No da bismo umnožili talente, trebamo odvojiti dio svoga vremena i dati ga zajednici. To je zaprjeka na kojoj ponekad zapinjemo. Poručio bih svima, ali ponajprije mladim osobama, da se vlastite obveze i aktivnost u župi međusobno ne isključuju. Ako pred sobom imamo cilj prema kojemu stremimo, možemo raspolagati vremenom na dobrobit župne zajednice i vlastitih ciljeva izvan nje. Istaknuo bih također ustrajnost i redovitost u vršenju preuzete zadaće. Time pružamo primjer kojim ćemo lakše doprijeti do drugih i potaknuti ih da se uključe.
Ranije sam spomenuo cilj i mislim da je on jasno istaknut (ili skriven) u nazivu župne zajednice. Govorim o zajedništvu zajednice bez kojega zajednica samoj sebi proturječi i za koje svi trebamo dati dio sebe.

IZVORGlas Koncila br. 6/2019.
Prethodni članakJESU LI MISTIKA I KONTEMPLACIJA SINONIMI? Tri značenja kontemplacije
Sljedeći članakPLOD S ADVENTISTIČKOGA STABLA Što vjeruju »svjedoci Jehove«?