JESU LI ŽENE PREVARENE I NEZAŠTIĆENE? Vapaj za sigurnošću i mirom

Svijet je puno toga ženama obećao, a mnogo im je posljednjih desetljeća uzeo. Nameće se modi podložan izgled, obrazovni i radni uspjeh, osobno zadovoljstvo pod svaku cijenu, usiljena i sveprisutna emancipacija, pa i agresivna nadmoć. No ako odluči sagledati stvari iz više perspektive, žena lako može vidjeti da je (prisilno uvjeravana razlikama) prevarena i – nezaštićena.

Da, zvuči nevjerojatno! Da bi žene »zaštitili« od vlastitih muževa, rečeno im je da ih »odgurnu« i potraže sebe, neku svoju imaginarnu snagu i zaborave sve što ne odgovara zadanomu okviru superžene koja nikoga ne treba da bi bila sretna. Kada su žene druge polovice prošloga stoljeća inatljivo bacile pregače i rekle da ne će služiti mužu ni djeci (da, riječi su poznate s početka Postanka), nisu ni sanjale da će danas biti ropkinje svojim poslodavcima. I tako su ostavile u nasljeđe svojoj djeci gorčinu nezaštićenosti, ljutnju, nezadovoljstvo i neobjašnjivu prazninu.

Žena, makar najsnažnija bila, vapi za sigurnošću i mirnom ispunjenošću. Taj je mir teško dobiti u pritiscima okoline, u vlastitim očekivanjima, vremenu koje leti i mogućnostima koje se s godinama tope. Teško ga je dobiti kad se mora zatomiti urođena ljepota krhkosti, kad se mora borbom nijekati čežnja za zagrljajem. A sve znajući da je za velike stvari stvorena: za samo njoj svojstvenu nježnost, za snagu razumijevanja; za suosjećanje bez granica, suze u smijehu i mudrost u odgoju; za duboka prijateljstva, potpunu supružničku predanost, majčinsku sveprisutnost i Bogu žarku otvorenost. Pozvana je kliktati svoj »Veliča« svakoga dana. Bogu radosnom poniznošću govoriti: »Da!« Prigrliti snagu u biću koje joj je on dao za zaštitu, uživati biti svoja s njim. Spoznati da je upravo on karika zaštite u Bogu i tko njih razdvaja, Boga želi od nje odijeliti. Jer je prevažna za spasenje duša.

Muškarac nije ženin neprijatelj. Nije ni suparnički natjecatelj. Nije čak ni na suprotnoj strani. Stvoreni su biti na istoj strani: strani života, strani Božjoj. Ondje žena na sebi svojstven način mijenja svijet. I snagu crpi s Božjega izvora… koja puninu nalazi u zajedništvu sa suprugom, u otvorenosti bračne ljubavi… u zagrljaju zaštite najdražega od svih ljudi.