KAKO JE NEUOBIČAJENA IZVEDBA OLTARA I PROPOVJEDAONICE POSTALA NADAHNUĆE Umjetnošću dodatno razbudili vjernike

Iako je kao akademski umjetnik već ostavio svoj potpis u crkvi Blažene Djevice Marije u Velikom Prologu u župi Dusina u postajama križnoga puta i velikoj stropnoj slici te izradom oltarne pregrade, umjetnik Vlado Čilić početkom listopada bio je posebno ponosan jer su u crkvu postavljeni novi oltar i propovjedaonica koji privlače pozornost izborom motiva. Od svih prijedloga za oltar izbor je pao na prikaz anđela s naglašenim krilima, a umjetnik je taj oltar htio posvetiti djeci koja nisu imala priliku doći na ovaj svijet. Propovjedaonica je zamišljena s probodenim Isusovim rukama koje pružaju riječ Božju.

»Još dok je bivši župnik don Davor Bilandžić bio u župi Dusina započeli su moji radovi u crkvi Blažene Djevice Marije u Velikom Prologu. Već se tada nazirala potreba izrade novoga oltara jer je stari oltar bio premali. Kada je na župu došao don Dražen Radman, htio je da nastavimo suradnju pa je oltar neizbježno došao na red. Upravo je on kao župnik najzaslužnija osoba za ostvarenje te ideje jer trebalo je mnogo hrabrosti i vjere da se pristane na tako neuobičajenu zamisao i da se ona ostvari«, kaže umjetnik Čilić, rodom iz Međugorja, a sada sa zagrebačkom adresom. Očito je da su se spojili slični pogledi i razmišljanja umjetnika i župnika jer povjerenje koje je župnik iskazao umjetniku bilo je potpuno.

Ideja da se oltar i propovjedaonica prikažu na neobičan način došla je kao prva zamisao, svjedoči umjetnik Čilić, a iako je napravio još nekoliko prijedloga, izvedeni je prijedlog dominirao. »Možda smo se, baš zato što smo naučeni na klasične oltare, odlučili na nešto drugačije, nešto što će u ljudima probuditi svježinu i optimizam, i čini se da smo uspjeli. Anđeo na oltaru nositelj je radosne vijesti na koju pritisnuti svakodnevicom ljudi često zaboravljaju. U crkvi u Velikom Prologu on je sada konstantan podsjetnik na to da nakon svih nedaća, koliko god se nama činile nerješive i teške, nakon svega što nas čeka na našem putu, nakon svih naših padova i poraza na kraju je uvijek dobro. Dobro uvijek pobjeđuje, to je univerzalni zakon koji se odnosi ne samo na ljude, nego na sve stvoreno. S druge strane, radeći na oltaru, javila mi se misao ili možda je bolje reći želja da oltar bude posvećen nerođenima, koji nisu ni imali priliku da pogriješe u materijalnom svijetu, nego su ostali čiste duše«, napominje umjetnik.

Obrazlažući zašto je na ambonu odlučio prikazati Isusove probodene ruke, odgovara: »Isusova smrt u mojim je očima pečat ili potvrda na sva njegova djela i riječi. Za nas je to jamstvo istine za koju je on, kao čovjek, spremno dao svoj život. Pogled na propovjedaonicu i na njegove probodene ruke podsjetnik je na strašnu smrt koju je pretrpio zbog svega što je predstavljao i govorio. Taj čin pokazuje snagu Božjega karaktera te daje neospornu vjerodostojnost riječima koje slušamo dok se čita evanđelje.«

»Za mene je tema okvir unutar kojega se trebam zadržati, sredstvo izražavanja, poput odabira tehnike. Zadovoljstvo mi je što imam priliku radom prikazati svoj doživljaj vjere. Ideja je osnova. Ona je poput kamena temeljca, na njoj se gradi, s njom sve počinje i na njoj sve počiva«, kaže umjetnik Čilić i pojašnjava da je od ideje do realizacije prošlo dvije godine. Za izradu su rabili kamen maslenica jer su željeli da to bude domaći kamen.

Odgovarajući na pitanje kako su se u prostor uklopili nova propovjedaonica i oltar te kakve su reakcije tamošnjih vjernika, župnik Radman ističe da se vjernici na taj način još snažnije identificiraju sa svojom crkvom. »Svaki detalj koji je čini ljepšom razlog je njihova zadovoljstva i poticaj da još više sudjeluju u njezinu uređenju. Župljani su svojim prilozima i omogućili da realiziramo ideju. Kod njih je vidljivo oduševljenje i ponos što se takav oltar i ambon nalaze u njihovoj crkvi.« Župnik je u ideji oltara s anđelom vidio poveznicu s prvom euharistijskom molitvom, tzv. Rimskim kanonom: »Ponizno te molimo, svemogući Bože, da ruke svetoga anđela tvoga prenesu ovo na tvoj nebeski žrtvenik, pred tvoje božansko veličanstvo.« Za propovjedaonicu napominje da je »uskrsnuli Krist trajno ostavio sebe u svojoj riječi i pod euharistijskim prilikama kruha i vina odnosno Presvetoga Tijela i Predragocjene Krvi, a u tom prikazu Isus svojim probodenim rukama nudi sebe kroz riječ«. Župnik je sretan što se uspjela ostvariti suradnja te ističe da je sljedeće u planu uređivanje mozaika iznad ulaznih vrata u crkvu, a time bi se zaokružilo uređenje župne crkve u Velikom Prologu.