KAKO MOŽEMO DOĆI U DODIR SA SVOJOM ČEŽNJOM? Da se rajska domovina ne traži izvan nje

Kako možemo doći u dodir sa svojom čežnjom? Jedan put vodi k promatranju svojega života i iza svega k otkrivanju čežnje koja se skriva u našim strastima, ovisnostima, požudama, potrebama, željama, nadama. Sve što doživljavamo promisliti do kraja, ići do dna. Drugi je put duhovniji. Kada u Očenašu govorimo: »Dođi kraljevstvo tvoje«, ne trebamo – kaže Augustin – vapiti Bogu da konačno dade te da dođe njegovo kraljevstvo, nego u sebi budimo čežnju za tim kraljevstvom.

Tko dođe u dodir sa samim sobom, u sebi osjeća nešto što nadilazi ovaj svijet te usred vreve ovoga svijeta stvara sigurnost

Psalmi su za Augustina pjesme čežnje. Kada ih pjevamo, u nama raste čežnja za pravim prebivalištem u Bogu. Augustin uspoređuje pjevanje psalama s pjevanjem putnika. U Augustinovo vrijeme putovalo se noću kako bi se izbjeglo opasnosti od lopova. Ali zato je često u putnicima rastao strah. Kako bi od sebe otjerali strah, putnici bi pjevali svoje domovinske pjesme. Augustin stvara ovu usporedbu: Tako, dakle, pjevamo u tuđini ljubavne pjesme svoje domovine kako bismo u sebi nadvladali strah od mraka i probudili čežnju za Bogom. Najviši oblik molitve za Augustina je pjevanje. On je razvio vlastitu teologiju pjevanja. »Cantare amantis est« – »Pjevanje je za onoga tko ljubi«.

Pjevati može samo onaj tko ljubi. Pjevanje čovjeka vodi unutra, u »intimum domus meae« – »u posvemašnju nutrinu mojega doma«. Ako slušaš glazbu, zvuk violine i violončela izvana ulazi u tebe. Pjevanje te vodi u unutarnji prostor u kojem se osjećaš dirnut, u kojem si kod kuće, sav i zdrav. Ako si u tom unutarnjem prostoru došao do samoga sebe i ako si u tom unutarnjem prostoru kod kuće, onda ti ne će biti potrebna neutaživa želja koja rajsku domovinu traži vani. Tko dođe u dodir sa samim sobom, u sebi osjeća nešto što nadilazi ovaj svijet te usred vreve ovoga svijeta stvara sigurnost.

Iz knjige »Knjiga o umijeću življenja«, Glas Koncila, 2020.