Uz ime svetoga oca Pija iz Pietrelcine, mistika kojega se crkva spominje 23. rujna, neizostavno se spominju naoko nepovezani nadnaravni darovi stigmatizacije – primanja Kristovih rana – i bilokacije, istodobne prisutnosti na dvama mjestima. No duhovna povezanost tih darova na neobičan se način očitovala u životu blaženoga Alojzija Stepinca. Među hrvatskim vjernicima, naime, već dugo kolaju svjedočanstva o Pijevim posjetima pastirima progonjene Crkve u komunističkoj Europi: Josephu Mindszentyju, Stefanu Wyszyńskomu i Alojziju Stepincu, kojega je svetac iz Pietrelcine prema svjedočanstvu poljskoga časopisa »Milujcie sie!« hrabrio tijekom montiranoga sudskoga procesa. No otac Pio nije jedini stigmatičar koji je s progonjenim prelatom supatio unatoč geografskoj razdaljini.
Žrtvu podnijela za »oca Alojza«
Nakon što je na Veliki petak 1952. primila Kristove rane, talijanskoj mističarki Mariji Teresi Carloni – čiji bi se 105. rođendan navršio 9. listopada – nebeski je glas u nutarnjim razgovorima 1953. namijenio jedinstveno poslanje: da kristolikim ranama, ali i nadnaravnom blizinom potpomogne »Crkvu tišine«. Što putovanjima, što bilokacijom, mističarka Carloni među ostalim je počela posjećivati Mindszentyja i Wyszyńskoga, a njihove je poruke – dobivene bilo uživo bilo »mističnom vezom« – kao duhovna obavještajka prenosila papama, na čemu joj je Pio XII. zahvalio darom vlastitoga pastorala i pektorala. No jedinstven je slučaj žrtve koju je podnijela za »oca Alojza«, kojega je u jednom tajnom posjetu uz biskupski prsten opskrbila i bombonima za krašićku djecu.
Naime, mističarka je prihvatila umjesto blaženika otrpjeti bol u nogama koja ga je jedne nedjelje umalo spriječila da tijekom zatočeništva pođe u šetnju i na Žumberku se susretne sa skupinom progonjenih vjernika. O susretima dvoje duhovnih velikana, ali i drugim kardinalskim »vezama« mistikinje s Hrvatskom, javnost je još 2005. izvijestila knjiga »Kardinal Šeper među velikanima Crkve Istočne Europe«, prenoseći i plakat koji je mističarka dala tiskati doznavši za Stepinčevu smrt: »Vašoj uspomeni, neustrašivoj učiteljici katolištva, prigiba se svako čelo i oplakuje je svako srce.« Bol stigma i blizina bilokacije služe ljubavi za bližnjega. Čak i ako je on miljama daleko.