Već više od četiri stotine godina na hrvatskim prostorima žilavo opstaje zajednica grkokatolika. Kroz prošlost je Grkokatolička Crkva u Hrvatskoj vjernost rimskomu prvosvećeniku plaćala čas krvnim mučeništvom, čas i nekrvnim mučeništvom predrasuda i nerazumijevanja. No hrvatski su grkokatolici istodobno davali svjedočanstvo vjere kojim – ma kako teške bile neke izvanjske okolnosti – žele obogatiti i drugo plućno krilo Crkve u Hrvata, ono rimokatoličko.
Mnogim vjernicima u Hrvatskoj danas, primjerice, više ne mogu proći ispod radara okupljanja oko relikvije maronitskoga svetca Šarbela Makhlufa u križevačkoj katedrali. Jednom mjesečno, na Šarbelovu subotu, ali i u drugim prigodama, majku svih grkokatoličkih crkava u Hrvatskoj ispunjavaju mahom rimokatolici, koji dolaze tražiti zagovor svetca koji je živio u Libanonu prije 150 godina… A slično se obogaćenje istočnoga i zapadnoga krila Majke Crkve – doduše u nešto manjem opsegu – već gotovo deset godina događa u Jastrebarskom, kraju koji je mnogim hrvatskim srcima postao bliži zbog blizine Stepinčeva Krašića, Kuharićeva Pribića i drugih hodočasničkih bisera u Dolini kardinala.
Razlog za pohod Jastrebarskomu za mnoge je postala relikvija sv. Šimuna Starca, kojoj je kontinentalna čuvarica upravo grkokatolička župa Preobraženja Gospodnjega. Po brojnosti malena zajednica grkokatolika dobila je iz Zadra u svoju crkvu 2017. godine relikviju sv. Šimuna. To je svetac o kojem piše evanđelist Luka kao o onome komu je »Duh Sveti objavio da ne će vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega«.
Župnik Marjan Jeftimov: Nastojimo organizirati redovite susrete, dovesti predavače i duhovnike koji obiteljima mogu ponuditi konkretne savjete i smjernice za snalaženje u današnjim vremenimaRiječ je o komadiću neraspadnutoga tijela sv. Šimuna, koje je pristiglo iz njegova svetišta u Zadru. Da se u Hrvatskoj uopće čuva tijelo jeruzalemskoga proroka, koji je strpljivo iščekujući i prepoznavši Mesiju stajao i na razmeđu Staroga i Novoga zavjeta, činjenica je koja mnogim hrvatskim vjernicima ipak prolazi ispod radara.
U Zadru, ali i u Jastrebarskom u kojem se sve više časti, tomu se glasovitomu biblijskomu starcu mnogi utječu kao zagovorniku za potomstvo i zdravlje. Pred njegovim oltarom u grkokatoličkoj se crkvi okupljaju vjernici ne samo različitih obreda, nego i ljudi sasvim različitih prošlosti, čak i oni koji po svojem odgoju možda nisu bili duboko uronjeni u duhovni život, sve dok ih svakodnevni život nije suočio s naoko nepremostivim zidom teškoća. »Imamo Šimunove srijede. Na molitvu srijedom u 19 sati dolaze mnogi supružnici koji se bore s problemom neplodnosti. I dosta je u molitvu uključeno ljudi koji su se zavjetovali i nastoje biti redoviti svake srijede. Otkako sam na ovoj župi imamo i dva uslišanja molitava, dvoje djece koja su rođena, vjerujemo, po zagovoru sv. Šimuna. To je maleni dječak Šimun i djevojčica Klara«, pojašnjava grkokatolički župnik u Jastrebarskom Marjan Jeftimov.
Svojom su razigranošću na liturgijama uočljiva »Šimunova dječica«, koja svojom prisutnošću donose još jedan »premaz« mladosti jednoj od »najmlađih« župa Križevačke eparhije. Župnik Jeftimov, koji je u Jastrebarskom na župi od 2019. (a usto poslužuje i grkokatolike u Sošicama na Žumberku) inače je rodom iz Makedonije. Splet životnih okolnosti u danima ga je mladosti usidrio i u Zadru, gdje je boravio kao sjemeništarac.
Nedjeljne liturgije u Jastrebarskom okupljaju tridesetak, četrdesetak redovitih vjernika, među kojima se uz grkokatolike nađe i pokoji rimokatolik. Nenametljivo ta malena zajednica priziva dojam ozračja prve Crkve, zajednice malobrojnih koja se okupljala oko zajedničkoga stola da bi osluškivala Riječ i blagovala Tijelo, Crkve kakva je vjerojatno bila i u vremenima kada je evanđelist Luka pisao one retke o slavnom starcu koji je u rukama držao Mesiju.
U grkokatoličkoj župi u Jastrebarskom nema, kao u većini rimokatoličkih župa, strukturiranih župnih zajednica, nego oni koji su redoviti na liturgijama na raspolaganju su u svemu što treba oko župe. To uključuje i pjevanje na liturgiji i čišćenje crkve, uređenje okoliša, pomoć potrebitima u susjedstvu, pomoć kada se u župi organiziraju veća slavlja… A tako strukturirana zajednica možda predviđa i neku buduću Crkvu – kakvu je još kao »tek« njemački teolog predviđao Joseph Ratzinger – kao zajednicu malobrojnih i žilavih vjernika. U svakom slučaju grkokatolike u Jastrebarskom s papom Ratzingerom povezuje vrijedan detalj – temeljni kamen njihove župne crkve koji je Benedikt XVI. blagoslovio za svojega pohoda Hrvatskoj 2011. godine. Spomen na tu poveznicu nalazi se u predvorju crkve, kod ikone Presvete Bogorodice koja je donesena iz Ukrajine.
Grkokatolička crkva Preobraženja Gospodnjega izgrađena je 2011. godine, a otada traje i izgradnja žive Crkve. »Malo nakon toga došli su i pastoralni centar i župni stan. Sada nam je drago da imamo svoj duhovni kompleks u kojem možemo okupljati naše vjernike«, dodaje župnik Jeftimov, koji je 2013. godine u novoizgrađenoj i novoposvećenoj crkvi Preobraženja Gospodnjega i zaređen za svećenika. Prije izgradnje crkve, napominje župnik, jedan od problema održanja ionako malobrojne zajednice grkokatolika u Jastrebarskom bio je i u tome što su mnogi redovitost prakticirali u rimokatoličkim župama.
Svojevrsni je temeljni kamen koji danas na okupu drži župnu zajednicu i obiteljska zajednica. »Ona se uhodala u posljednjih nekoliko godina i ima svoju jezgru koja je čvrsta. Nastojimo organizirati redovite susrete, dovesti predavače i duhovnike koji obiteljima mogu ponuditi konkretne savjete i smjernice za snalaženje u današnjim vremenima, koja su upravo kada je riječ o obitelji obilježena velikim krizama i teškoćama«, dodaje župnik Jeftimov. Budući da istočna tradicija dopušta svećeničko ređenje oženjenih muškaraca, župnik Jeftimov oženjen je i blagoslovljen je kao otac troje djece. I ta mu dimenzija obiteljskoga života, svjedoči, pomaže da se približi svojim župljanima. Pred izazovima koje donosi današnjica i župnikova se supruga Cvetanka katkada nađe na prvim crtama pastorala. Jedan tek naoko jednostavan segment takve zadaće mogli smo vrlo lako primijetiti i pred crkvom nakon nedjeljne liturgije u Jastrebarskom, kada je župnikova supruga pažljivo slušala neke svakidašnje brige koje su iznosili župljani. Uobičajeni su to problemi koje kriju srca svih ljudi, rješivi i popravljivi u većoj ili manjoj mjeri, ali je njihovo strpljivo slušanje ono što je mnogim ljudima današnjice postalo prenaporno.
»Svakako je vrijedno spomenuti i našu dobru suradnju sa susjedima rimokatolicima, sa župom sv. Nikole u Jastrebarskom, kao i s našim franjevcima«, dodaje župnik Jeftimov, koji je inače i biritualac, odnosno ima dozvolu i za slavljenje liturgije po zapadnom obredu. Kada dođu veliki blagdani, proštenja i druge velike svetkovine, često uskače i svojim rimokatoličkim župnicima na pastoralnu ispomoć, posebno kada treba ispovijedati veći broj vjernika. »I u ovoj župi možemo posvjedočiti fenomenu rimokatolika koji su prepoznali ‘ono nešto’ u istočnoj duhovnosti i u našim liturgijama te došli do svojevrsnoga obraćenja. Neki od njih, naime, nisu bili redoviti u svojim matičnim župama, a kroz naše su liturgije počeli živjeti tu redovitost, počeli su živjeti sakramentalno«, svjedoči župnik Jeftimov.
Grkokatolička je župna crkva u Jastrebarskom naveliko hvaljena i po svojoj akustici, što potvrđuju i razni glazbenici – manje ili više poznati – koji svoje albume i izvedbe odnedavno dolaze snimati upravo ondje. Zato kada u liturgiji progovara Bog – u korskom pjevanju, na staroslavenskom jeziku, čitanjima, evanđelju i župnikovoj propovijedi – tek malobrojni mogu ostati ravnodušnima.
Dojam mistike kršćanskoga Istoka, jasno, pojačavaju i »pogledi« koji dolaze od mnogobrojnih ikona svetaca, kako s raskošnoga ikonostasa tako i s urešenoga stropa crkve.
Da se kršćanski Istok i Zapad mogu međusobno obogaćivati svojim angažmanom u grkokatoličkoj župi u Jastrebarskom svjedoči i Hrvoje Agostini, koji je rimokatolik, podrijetlom iz Slavonskoga Broda. No redovit je na grkokatoličkim liturgijama u Jastrebarskom godinama. Zapravo je nemoguće ne zamijetiti ga jer svojim glasom predvodi pjevanja, a služi na liturgiji i kao čitač. Do prvih konkretnih doticaja s grkokatolicima Agostini je došao prije dosta vremena, kada mu se starija kći udavala za muža grkokatolika. U Jastrebarskom je aktivan od početaka izgradnje župne crkve pa pamti sve radosne događaje, uključujući i prvu liturgiju, kada je također pjevao. Svakoga dana u tjednu, zajedno sa župnikom koji služi za oltarom, Agostini pjeva na liturgijama. Radnim danom liturgija se slavi u 7 sati ujutro, osim spomenute Šimunove srijede kada je liturgija navečer. Nedjeljama se u pravilu liturgija slavi jednom, u 10 sati, a o većim blagdanima i navečer.
Pomalo neočekivan ekumenski susret bio je dio »agapea« sa župljanima u pastoralnom centru grkokatoličke župe u Jastrebarskom nakon nedjelje liturgije. Riječ je o dvjema obiteljima izbjeglih Ukrajinaca, jedna iz Kijiva, a druga iz zapadnoga dijela Ukrajine, sa Zakarpatja, koje je blizu granice s Mađarskom… Njih desetak, uglavnom je riječ o ljudima srednje životne dobi i njihovoj djeci različitih školskih uzrasta, u Jastrebarskom su se našli nakon početka ruske agresije. Danas, nakon nekoliko godina životnoga iskustva, kažu, Hrvatska im je omiljela jer su ih ljudi u potpunosti prihvatili. »Tako je vjerojatno jer je i vaš narod relativno nedavno, prije tridesetak godina bio suočen s onim s čim je Ukrajina suočena danas. Mi smo ipak ostali iznenađeni načinom kako su nas ljudi prihvatili. Brzo smo pronašli posao, a župnik Marjan i njegovi ljudi iz župe odigrali su važnu ulogu kada smo tek došli. Primjerice, ja sam tada bila u sedmom mjesecu trudnoće, što je nosilo dodatan rizik. I djeca su se danas uklopila, idu u školu, u glazbene škole, u druge aktivnosti sa svojim vršnjacima«, opisala je Natalija Senčik, jedna iz skupine Ukrajinaca koji su sigurnost našli pod jastrebarskim krovovima. Hrvatskim su jezikom brzo ovladali, iako još povremeno »promaše« neki naglasak ili padež.
Spomenute su ukrajinske obitelji – koje su pravoslavne – došavši u Jastrebarsko najprije pohodile mise u rimokatoličkim crkvama. »Tada smo ‘otkrili’ da ovdje postoji i grkokatolička župa i liturgija koja je praktički identična našoj, tradiciji u kojoj smo odgajani. Evo, sada s našom životnom situacijom možemo posvjedočiti i to da nije toliko važno kakvim putovima i tradicijama idemo, nego da kao kršćani slavimo zajedničkoga Trojedinoga Boga«, dodala je sugovornica Semnečik. Na tragu riječi sugovornice Ukrajinke s jastrebarskom adresom moglo bi se dodati da je i dio poslanja Grkokatoličke Crkve da bude upravo most između tradicije kršćanskoga Istoka i Zapada. Nešto slično moglo bi se kao zaključak kazati i o grkokatolicima u Jastrebarskom – između Staroga i Novoga zavjeta, između Istoka i Zapada, žilava je to zajednica vjernih koja rađa novim plodovima.
