PORUKA DVADESETE NEDJELJE KROZ GODINU Čovjek molitve glasnik je vjere

Dvadeseta nedjelja kroz godinu

Iz 56, 1. 6-7; Rim 11, 13-15. 29-32; Mt 15, 21-28

Molitva je uzdignuće duše i srca k Bogu, čin čovjeka vjere prema svetomu ili božanskomu. Po izrazu može biti usmena u izgovaranju riječima, obredna u izvođenju obreda ili unutarnja u razmišljanju. Pojavljuje se u obliku prošnje, zaziva, zahvalnice, slavljenice, štovanja i sjedinjenja. Može se ostvarivati pojedinačno po osobi ili skupno u zajednici, privatno ili javno. Kod kršćana je u središtu liturgijska molitva, kao što je slavljenje mise. Kršćanska je molitva upravljena nebeskom Otcu, po Sinu Božjem, u Duhu Svetom.

Vjere su kao različiti putovi kojima se putuje prema životu. Nisu svi putovi isti i jednako čisti i prohodni. Tako ni vjere nisu iste. Ipak, u svakoj vjeri ima ponešto dobroga i istinitoga. Ali potpuna i cjelovita istina nalazi se u Kristovu evanđelju. U vjerama izvan Katoličke Crkve, piše u »Svjetlu naroda«: »Sve što se kod njih nalazi dobro i istinito Crkva smatra pripravom za evanđelje i kao dano od Onoga koji rasvjetljuje svakoga čovjeka da napokon ima život.« I molitve mogu biti različite i po sadržaju i po načinu moljenja, ali je svaka molitva izraz povjerenja molitelja. Kod židovskoga naroda nije bilo dobro što je svojatao Boga samo za sebe. Drugi narodi i ljudi, koji nisu bili židovske nacije, za njih su bili odbačeni i čak su ih nazivali »psima«. Radi ljudi, koji su svi braća, i radi ljudskoga spasenja došao je Isus Krist koji pokazuje da je Bogu mio svaki koji ima žive vjere u Boga.

Vjera koja moli nadnaravni je dar Božji. Da bi vjerovao, čovjeku treba unutarnja pomoć Duha Svetoga. Vjera u punini trostruki je čin ljudske duše prema Bogu. Najprije je traganje za izgubljenim gledanjem Boga. Zatim je čin primanja istine preko svetih. Konačno je u vjeri priznanje Isusa Krista Sinom Božjim koji je »svjetlo što izlazi iz radosne vijesti«, kako piše sv. Pavao. Sveti Ivan Vianney jednostavno kaže: »Vjera je kad se govori Bogu kao čovjeku.« Vjerovanjem ispovijedamo veličinu Božjih darova u djelu stvaranja, a još više u otkupljenju i posvećenju. Mi kršćani znamo da što vjera ispovijeda, sakramenti daju. Po sakramentima i molitvi primamo Kristovu milost i darove njegova Duha koji nas osposobljava za novi život. A novi život najavljuju i čudesna Isusova ozdravljenja u evanđeljima: od Kananejke koja moli za svoju bolesnu kćerku preko rimskoga časnika s bolesnim slugom do žene Samarijanke na zdencu. Isus stavlja do znanja da granice između religije i religije nisu granice kao što su između vjere i nevjere. Jedino po vjeri stizali su bolesni do zdravlja, a grješni do spasenja.

Usrdna molitva donosi ozdravljenje i spasenje i u najtežim slučajevima. Sjetimo se Isusovih čudesnih ozdravljenja iz Evanđelja po Marku. Prvo je zapisao ozdravljenje gubavca koji prilazi Isusu sa sigurnim uvjerenjem da to Isus može učiniti: »Ako hoćeš, možeš me očistiti.« A Isus mu odgovara: »Hoću, budi čist!« Uzetomu čovjeku Isus će reći: »Sinko! Otpuštaju ti se grijesi.« Žena koja je 12 godina bolovala od krvarenja imala je tako veliku vjeru u Isusa. »Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena«, piše sv. Marko. Isus joj uzvraća: »Kćeri, vjera te tvoja spasila!« Otac dječaka padavičara nije odmah imao stopostotnu vjeru u Isusa, kako zapisa sv. Marko, nego govori: »Pa ako što možeš, pomozi nam.« A Isus mu odgovara: »Sve je moguće onomu koji vjeruje!« Dječakov otac je odmah povikao: »Vjerujem!«

Apostoli pitaju zašto oni nisu mogli istjerati zloduha. Isus im odgovara: »Ova se vrsta može istjerati samo molitvom.« Dvojica slijepih vikali su prema Isusu, piše sv. Matej: »Smiluj nam se, Sine Davidov!« A Isus ih prvo pita: »Vjerujete li da to mogu učiniti?« Jerihonskomu slijepcu Isus je rekao: »Idi, vjera te tvoja spasila!« Sv. Marko piše i da je tolika moć i sila bila u Isusu da su »svi koji bi ga se doticali ozdravljali«. Vjera Kananejke, piše sv. Matej, ili kod evanđelista Marka Sirofeničanke, zadivila je i samoga Isusa. Isus je pred apostolima rekao: »O, ženo, velika je tvoja vjera. Neka ti bude kako želiš!« Kananejka ne pripada židovskomu narodu, nego je poganka, ali joj je Bog dao tako velik dar vjere. Isus nije ograničio spasenje samo na židovski narod, nego pomaže svakomu čovjeku i svim narodima. Tako je na usrdnu molbu i znak vjere ozdravio i kćerku žene Kananejke. Ozdravit će svakoga čovjeka iz bilo kojega naroda ako bude pouzdano molio i imao živu vjeru u Boga, što potvrđuje i sv. Marko: »Zato vam kažem: Što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili, i bit će vam.«

Molitva i vjera idu skupa. Vjera živi od molitve, a molitva izvire iz vjere. Sv. Augustin je zapisao: »Molitva je čovjekova snaga, a slabost Božja.« Zato čovjek koji srcem moli objavljuje i živi svoju vjeru u Boga, koji stiže u pomoć.

IZVORGlas Koncila br. 33-34/2020.
Prethodni članakTRAGOVIMA MARIJINA UZNESENJA U JERUZALEMU I SVETOJ ZEMLJI Prazan Marijin grob – često hodočasničko mjesto
Sljedeći članakKAPUCINSKI BOGOSLOVI O ISKUSTVU SLUŽENJA U OKOLNOSTIMA EPIDEMIJE »I pandemija je bila milosno vrijeme za sve nas!«