POUČAK NAJMANJIH Biti kao djeca

Foto: Shutterstock

Svake godine pred polaganja državne mature ustanovi se da ispitima pristupa manji broj učenika nego godinu prije. Vjeroučitelji i svećenici koji pripremaju vjeroučenike za krizmu zapažaju da je manje krizmanika. Još alarmantnije je s jeseni, upisuje se osjetno manje prvašića; neke škole se zatvaraju.

Stanje zabrinjava, sve je manje djece.

Kad se donedavno Hrvate deklariralo kao stari europski narod, htjelo se s ponosom istaknuti da stoljećima baštinimo europsku kulturu. Danas treba oprezno upotrebljavati spomenutu sintagmu, moglo bi je se shvatiti kao zluradu sugestiju da smo stara nacija ostarjela kontinenta.

Djeca se ne boje budućnosti, ne boje se sutrašnjega dana. Ne da ga se ne boje, nego jedva čekaju da svane; navečer ih se s mukom vodi na spavanje. U sutrašnjem danu vide novu priliku da naprave ono što nisu stigla danas. Ako ne uspiju oni, pomoći će majka i otac. Uzdaju li se vjernici toliko u pomoć svoga nebeskoga Otca i Majke?

Oni što vode zajednicu pretvorili su je u organizam koji ne služi svrsi. Ne pruža potporu pojedincu, nego ga opterećuje novim nametima. Propagirani standardi »kvalitetnoga života« teško su dostupni. Zbog svega lako se frustrirati i u sebi vidjeti gubitnika. I to je, zasigurno, jedan od razloga zašto se mnogi teško odluče na brak, lako ga razvrgnu, a u djeci ne vide blagoslov i svetu roditeljsku ulogu, nego stavku u kućnom proračunu.

Sadašnjost je čovjeku teška, a tek budućnost? Kakav samo ona ulijeva strah?

A Isus je učenicima rekao: »Ne bojte se.« Čak je uzeo jedno dijete, postavio ga u sredinu i rekao da ako ne postanu kao djeca, ne će ući u kraljevstvo nebesko.

Čudne li Božje pedagogije? Odrasli koji se smatraju poučavateljima trebaju učiti od djece koju inače poučavaju!

Što se to od djece može učiti?

Ponajprije dvije stvari: djeca imaju vjeru, nemaju strah.

Djeca su puna povjerenja u roditelje. Majka im je utjeha i lijek; otac, u njihovim očima, može baš sve. Obraćaju li se vjernici svomu nebeskomu Otcu i Majci s takvim povjerenjem?

Drugo, djeca se ne boje budućnosti, ne boje se sutrašnjega dana. Ne da ga se ne boje, nego jedva čekaju da svane; navečer ih se s mukom vodi na spavanje. U sutrašnjem danu vide novu priliku da naprave ono što nisu stigla danas. Ako ne uspiju oni, pomoći će majka i otac. Uzdaju li se vjernici toliko u pomoć svoga nebeskoga Otca i Majke?

Ako hoćemo u kraljevstvo nebesko, kaže Isus, moramo biti kao djeca. Kakva god stvarnost izgledala, trebamo se s povjerenjem okrenuti svomu nebeskomu Otcu. Budemo li otvoreni onomu što nam nudi, on će sve okrenuti na dobro.

Uostalom, zar već jednom nije, u suradnji samo s jednom djevojkom iz Nazareta i preko samo jednoga djeteta, promijenio svijet?

IZVORGlas Koncila br. 28/2019.
Prethodni članakŠTO ČEKA UMIROVLJENIČKE NARAŠTAJE? Prava na starosne mirovine i nastavak zaposlenja
Sljedeći članakSVEĆENIK KOJI JE OKUPIO 250 TISUĆA ISELJENIKA Domoljubni rad Ivana Stipanovića među američkim Hrvatima