»Siguran da tumačim osjećaje vjernika cijeloga svijeta, upućujem zahvalnu misao spomenu na svetoga Ivana Pavla II., koji je ovih dana predmet uvrjedljivih i neutemeljenih zaključaka.« Tim je riječima papa Franjo nakon molitve »Kraljice neba« u nedjelju 16. travnja, prvu nedjelju po Uskrsu koja se upravo odlukom sv. Ivana Pavla II. slavi kao Nedjelja Božjega milosrđa, osvrnuo na teške insinuacije na račun svetoga pape, koje ne samo da njegovu svetost dovode u pitanje, nego promiču pomisao da bi možda i sam mogao biti uključen u zlo pedofilije. Priča koju je pokrenuo Pietro Orlandi, brat Emanuele Orlandi koja je nestala u lipnju 1983. godine, koja se prije svega provlači kroz talijanske medije, proširila se svijetom, a »zahvaljujući« prilozima u Jutarnjem listu, ušla je i u hrvatski medijski prostor s jalovim pokušajem da se zatruje uspomena na sv. Ivana Pavla II. i njegovo štovanje u hrvatskom narodu.
»Pomislite što bi se dogodilo kad bi netko otišao na televiziju ustvrditi, na temelju ‘rekla-kazala’ kojemu je izvor anoniman i bez minimuma povratne informacije ili svjedočanstva makar i iz treće ruke, da je vaš otac ili djed odlazio noću iz kuće i zajedno s ponekim ‘kompanjonom’ hodao okolo kako bi napastovao maloljetne djevojke. A zamislite i što bi se dogodilo da je taj vaš član obitelji, već pokojni, općepoznat i da ga svi cijene zbog neke važne službe koju je obnašao. Zar ne bismo čitali komentare i udarne članke koji se zgražaju nad neizrecivošću načina na koji je povrijeđen dobar glas toga velikoga čovjeka kojega svi vole?« Tim je riječima urednik svih vatikanskih medija Andrea Tornielli, čiji se urednički tekstovi javljaju u prigodama koje Sveta Stolica smatra važnima, komentirao događaj koji je i sam odmah potom opisao.
»To se zbilja, nažalost, dogodilo sa sv. Ivanom Pavlom II., prvosvećenikom Rimske Crkve od 16. listopada 1978. do 2. travnja 2005. godine. Optužbu je iznio Pietro Orlandi, brat Emanuele, djevojke koja je nestala u središtu Rima jednoga popodneva 1983. godine. Pietro, u prisutnosti svoje odvjetnice Laure Sgro koja je povlađivala, pripovijedao je u emisiji ‘Di Martedi’ koju je na televiziji ‘La7’ u udarnom večernjem terminu vodio Giovanni Floris, da je papa Wojtyła noću izlazio u pratnji nekoga monsinjora kako bi tražio djevojčice.
Sve je prikazano kao vjerodostojna indiskrecija, praćena pokojim sugestivnim osmijehom, kao da je riječ o tajni lakrdijašice. Dokazi? Nijedan. Indicije? Ništa. Svjedočanstva barem iz druge ili treće ruke. Ni sjene od njih. Samo anonimne defamirajuće optužbe«, napisao je Tornielli.
Potom je nastavio s opisom tijeka emisije, na kojoj je pušten zvučni zapis koji se pripisuje 16-godišnjemu članu mafijaške skupine Bande s Maligniane koji je ustvrdio – »također bez dokaza, indicija, svjedočanstava, povratnih informacija ili okolnosti« – da je Ivan Pavao II. »također zajedno dovodio ih u Vatikan«, misleći na Emanuelu i druge djevojke. Da bi stao na kraj toj »svinjariji«, intervenirao je naposljetku državni tajnik, posluživši se pritom uslugama organiziranoga kriminala. »Ludost. I ne kažemo to zato što je Karol Wojtyła svetac ili zato što je bio papa. Premda taj medijski masakr žalosti i zgraža ranjavajući srce milijuna vjernika i onih koji ne vjeruju, ozloglašavanje valja raskrinkati zato što je nedostojno civilizirane zemlje na taj način postupati s bilo kojom osobom, živom ili mrtvom, bila ona klerik ili laik, papa, metalski radnik ili nezaposlena osoba. Pravedno je da svi odgovaraju za eventualna kaznena djela ako su ih počinili, bez ikakve nekažnjivosti ili privilegija. Sveta je dužnost sve istražiti kako bi se otkrila istina o nestanku Emanuele. No nitko ne zaslužuje da ga se na takav način ozloglašava, bez minimuma indicija, na temelju ‘govori se’ nekoga nepoznatoga lika iz kriminalnoga podzemlja ili nekoga otrcanoga komentara emitiranoga u izravnom televizijskom prijenosu«, zaključio je Tornielli.
Vatikanski portal Vatican News izvijestio je također da je gostovanje Pietra Orlandija uslijedilo istu večer nakon što ga je saslušao vatikanski promicatelj pravde (pandan državnomu tužitelju) Alessandro Diddi, u sklopu istrage o slučaju Orlandi koja je ponovno otvorena u siječnju ove godine. »Ta odluka Ureda promicatelja potvrđuje želju Svete Stolice da dođe do jasnoće o događaju, poduzimajući svaki mogući čin kojemu je cilj pozorno rekonstruirati događaje, koliko je to u njezinoj kompetenciji«, kaže spomenuti portal.
Kratkoga je osvrta vrijedan i način na koji je o slučaju izvijestio Jutarnji list. Svjestan je njegov autor, Inoslav Bešker, da se tvrdnje brata nesretne Emanuele Orlandi nalaze na klimavim nogama, zasnivajući se na navodnim razgovorima s neimenovanim sugovornicima. Zato se trudi da to čitatelj što teže primijeti, potkrepljujući optužbe, vrlo sugestivno, drugim elementima. Tako, primjerice, u tekstu koji je na internetskom izdanja objavljen 12. travnja podsjeća da je nekadašnji vođa Bande s Magliane Enrico de Pedis zvani »Renatino«, koji je prema spomenutoj snimci odradio »posao« za Vatikan, bio pokopan u bazilici sv. Apostola. Pitanje zašto je mafijaš bio pokopan u crkvi po sebi je opravdano, no u ovom se kontekstu sugerira da bi taj ustupak mogao biti »plaća« upravo za »uslugu« o kojoj govori neimenovani mladić u spornom videozapisu.
Jednako tako, kad je bivši osobni tajnik pape Ivana Pavla II. krakovski nadbiskup u miru kardinal Stanislaw Dziwisz stao u obranu integriteta sv. Ivana Pavla II., autor u tekstu od 14. travnja govori o navodnom kardinalovu prijateljstvu s osuđenim zlostavljačem, meksičkim svećenikom Marcialom Macielom Degolladom. Time čini dvoje: s jedne strane pokušava diskreditirati kardinala Dziwisza kao svjedoka, a s druge povećava količinu negativnosti na kontu Crkve, navodeći osobu koja se uistinu teško ogriješila, a nekoć je u Crkvi uživala neprijeporan ugled. Čemu sve to služi? Teško je naći drugi odgovor nego: služi stvaranju dojma da Crkvi, pa čak i ako su optužbe na račun sv. Ivana Pavla II. krajnje nepouzdane, pa i prozirne, ne treba vjerovati. Služi rušenju povjerenja u Crkvu, njezine velikane, njezine pastire, a onda i u njezinu poruku. Ostaje nada da će barem vjernici, u duhu riječi pape Franje, prepoznati sugestivne akrobacije.
»Nepromišljene tvrdnje, no bilo bi bolje odmah reći niske insinuacije«, »povezane s gorkim i bolnim slučajem sestre Emanuele«, tako je optužbe na račun pape Ivana Pavla II. ocijenio kardinal Stanislaw Dziwisz, bivši tajnik svetoga pape. U odgovarajućem priopćenju objavljenu 14. travnja slučaj nestanka 15-godišnje djevojke nazvao je tjeskobnim, izrazivši nadu da će se konačno istrgnuti iz »vrtloga istražnih stranputica, mitomanija i profiterstva«. »Baš je prikladno reći da spomenute insinuacije, koje su navodno isplivale iz neprobojnih slojeva rimskoga kriminalnoga svijeta kojemu se sada pripisuje privid pseudovjerodostojnosti, zapravo su nabacane optužbe, lažne od početka do kraja, nerealne, smiješne do granice komičnosti kad ne bi bile tragične, štoviše i same kriminalne«, priopćio je kardinal Dziwisz. No to ne poništava činjenicu da »nezatomljiva bol obitelji koja već 40 godina nema nikakve vijesti o svojoj kćeri zaslužuje svako poštovanje, svaku skrb, svaku blizinu«, poručio je poljski kardinal. »Bez straha od demantija« ustvrdio je da se »od prvoga časa sveti otac (Ivan Pavao II.) brinuo o slučaju, djelovao je i zahtijevao da se djeluje kako bi on imao sretan ishod, nikada nije poticao na bilo kakvo prikrivanje, uvijek je iskazivao osjećaj, blizinu i pomoć, na različite načine, Emanuelinoj obitelji«. Kardinal Dziwisz je naposljetku izrazio želju za »korektnošću« svih koji su uključeni u priču o nesretnom slučaju te nadu da će »Italija, univerzalna kolijevka prava, sa svojim pravnim sustavom znati bdjeti nad pravom na dobar glas onoga kojega više nema, ali odozgor bdije i zagovara«.
