Što čovjek može postati?

Felix Mitterer: »Smrtni grijesi«; režija: Robert Raponja; prijevod: Sead Muhamedagić; igraju: Tajana Rožić, Marija Adam Stojić, Hrvoje Svalina, Jurica Škalabrin, Antonela Moranduzzo Gradski, Ivona Čuljak, Ana Matijević, Željka Lovretić, Sandra Karuza, Marin Jelenčić, Danijel Nejašmić, Jasmin Kovačev i Viviana Bojić; Kaštelansko kazalište; pozornica »Judino drvo«; Split (Kopilica), 29. listopada.

Predstava »Smrtni grijesi« bavi se promišljanjem o tome što čovjek u vremenu u kojem živi jest i pretpostavlja što može postati u budućnosti ako dopusti da ga civilizacijski napredak i suvremena tehnologija udalje od njegove naravi. Uz to je kroz predstavu stalno prisutno pitanje kako se u svemu tome čovjek kao jedinka snašao te do koje će ga mjere točno suvremeni život uobličiti i udaljiti od njegove iskonske slike. »Smrtni grijesi« praizvedeni su u Austriji 1999. godine, a ovo im je prva izvedba u Hrvatskoj.

Radnja se događa u sedam činova naslovljenih Oholost, Lijenost, Bludnost, Srditost, Škrtost, Neumjerenost i Zavist te donosi humorističnu, ali i šokantnu viziju prosječne obitelji, navodeći na razmišljanje kako bi obitelji mogle funkcionirati za 50 godina. Jedno od zanimljivih pitanja koje se proteže kroz sve činove predstave jest i kako bi život djece izgledao kada bi ih roditelji eksponirali i prodavali preko medija kao što to čine sa svojim ostalim proizvodima. Kroz svaku jednočinku autor oslikava što čovjek jest, što čini svojoj obitelji ako je vođen ambicijom i željom da se istakne, nametne društvu i u tome je tvrdokoran i nepopustljiv. Na kraju predstave, koja nikoga nije ostavila ravnodušnim, postavlja se pitanje kada intimno postane javno, a javno intimno, što će se dogoditi među članovima tročlane obitelji koji su obični potrošači i koji se zadovoljavaju sadašnjim stanjem. (Ivica Luetić)