ŠTO RODITELJI NAJLAKŠE ZABORAVLJAJU? Jedini primjer iz kojega se uči

Foto: Shutterstock

Kada bi nekomu osoba od velike važnosti savjetovala da nešto nikako ne izgovara pred drugim ljudima, a da pritom ona maše istim tim riječima, ili kad bi savjetovala sugovorniku da se uključi u neki veliki projekt svojim vremenom i talentima, a ona ga izbjegava u širokom luku, ili kad bi i zaprijetila sugovorniku da se uključi za svoje dobro – kako bi se sugovornik osjećao?

U najmanju ruku zbunjeno. Postalo bi upitno želi li mu ta osoba uopće dobro. Mišljenje o toj vama važnoj osobi moglo bi se promijeniti. Ostala bi dodatna pitanja, od kojih je najvažnije ono djetinje: »Zašto?«

Upravo djeca svakodnevno prolaze takve situacije jer u svojim obiteljima imaju roditelje od puno riječi, a malo primjera. Roditelji im daju savjet kako lijepo govoriti, a sami rabe ružan rječnik. Tjeraju ih da budu redovita na svetim misama, a sami bježe od sakramentalnoga života. Nagovaraju ih, jer im žele dobro, da se uključe u zbor ili ministrante. A ako ne poslušaju, dolaze prijetnje, ucjene i zapovijedi.

Biti roditelj nije lako. No svi često zaborave da djeca uče na primjerima. Iz roditeljskoga odnosa prema bližnjima uče lijepo govoriti, poštovati druge, biti časni. U obitelji vide važnost bratske ljubavi; da svaka svađa ima svoje mirenje te da je obitelj prioritet. Iz odnosa supružnika uče se odabiru riječi, stajalištima, nježnosti i iskrenosti. Uče o ustrajnosti, brižnosti i žrtvi u ljubavi. No i kad obitelj ne daje dobar primjer ili kad je jedan od supružnika posustao na putu dobroga primjera – dovoljno će za početak biti i jedno malo svjetlo u obitelji koje će primjerom osvijetliti ostale.

Da, najteže je čovjeku od svega mijenjati sebe i znati da je on jedini primjer iz kojega netko uči, jer je to velika odgovornost. Ali je i velika milost. Od Boga dana. Jer potaknut tom odgovornošću i znanjem o vlastitoj nemoći, čovjek može pasti u potpuno predanje Gospodinu. Dati se voditi, znati svijetu reći »ne«, odolijevati teškoćama i boriti se s kušnjama. U malenosti rasti i u poniznosti oprostiti. Da, to je najvažniji primjer djeci. Biti s Bogom na životnom putu. Jer od svakoga vjernika počinje promjena njegove obitelji. Malene oči sve će promotriti, nježna srca dobro će spoznati Istinu za kojom njihovo biće čezne i dobit će žarku želju iz primjera: koračati kroz život s Isusom iz Nazareta, pravim Bogom i pravim čovjekom.

IZVORGlas Koncila br. 9/2018.
Prethodni članakUZ PRODUBLJIVANJE JAZA IZMEĐU BOGATIH I SIROMAŠNIH Odgovornost za političku volju
Sljedeći članakŠIME CVITANOVIĆ – KATOLIK ŽRTVA KOMUNISTIČKOGA REŽIMA Liječnik, književnik, mučenik