U ERI IZBORA I NATJECANJA Biti velik (u Božjim očima)

Udovičin novčić

Ljudi su se oduvijek odmjeravali i vrjednovali jedni druge. Među njima se uspostavljala nekakva hijerarhija, dijelili su se na velike i male, uspješne i neuspješne, ugledne i obične, na vođe i vođene… Sve se počelo svoditi na natjecanje, kako u važnim životnim stvarima, tako i u tzv. zabavnijoj strani života.

Izbori po drugom kriteriju

U eri masovnih medija izbori i natjecanja brojniji su nego ikad prije. Nema dana a da nekomu ne bude dodijeljen epitet »naj, naj«. Da se ne bi prigovaralo da je izbor namješten ili pristran, odluka se prepušta stručnomu žiriju koji sačinjavaju autoriteti svoga područja. Ali ambiciozni natjecatelji trude se ostaviti što bolji dojam, šarmirati i steći naklonost onih koji ih ocjenjuju pa se događa da titula ode i u pogrješne ruke, da velikim bude proglašen i netko nedorastao takvu priznanju.

Vjernicima bi još važnije trebalo biti drugo natjecanje, izbori po drugom kriteriju ljudske veličine: kako biti velik u Božjim očima.

U nekima od tih natjecanja sudjeluju i vjernici, žele da im javnost prizna da su u nekom području uspješni, jednostavno veliki. Lijepo. Ali, vjernicima bi još važnije trebalo biti drugo natjecanje, izbori po drugom kriteriju ljudske veličine: kako biti velik u Božjim očima.

Isus predsjeda žirijem

To su posebni izbori, sve predstave i šminke, izvanjski izgled i šarm – uzalud. Žiri je nedvojbeno stručan – Isus predsjeda. Ta tko može stručnije i objektivnije procijeniti čovjeka od onoga tko ga je stvorio i tko je i sam živio kao čovjek?

Sveto pismo donosi niz primjera kako je Isus procjenjivao ljudsku veličinu. Jedan od znakovitijih je slučaj kad je promatrao ljude u hramu dok su ubacivali milodare. Ugledni i bogati ostavili su milodare na razini svoga imovnoga stanja, a onda je jedna siromašna udovica dala dva novčića. Sve što je imala! Skromna i siromašna žena nije progovorila ni jednu riječ, ni pogled se nije usudila podići. Nitko nije obratio pozornost na nju. Ali Isus jest!

Prići s vjerom

Dajući novac, ona je dala ono vrjednije od novca; prišla je s vjerom, sva svoja očekivanja predala je u Božje ruke. Od svih ubačenih milodara Isus je osjetio da s ta dva novčića siromašne udovice u Božju riznicu pristiže i plemenita vrsta kapitala, duboka vjera i potpuno predanje, ono što je on nazvao nepropadljivim blagom. Zato je siromašna udovica velika u Božjim očima.