UŠIMA DATI PREDNOST NAD JEZIKOM Znaju li roditelji, vjeroučitelji i župnici slušati djecu?

Foto: Shutterstock

Počeli su praznici. To je vrijeme kada su članovi obitelji više raspoloživi za jednostavno čavrljanje nego rješavanje nekih velikih problema u međusobnim odnosima. Sve ima svoje vrijeme. Ljeto je vrijeme odmora, relaksacije i opuštanja.

Za vrijeme praznika roditelji nerijetko žele putovati s djecom, vidjeti nešto novo, doživjeti neka nova zajednička iskustva. To ovoga ljeta zbog pandemije ne će biti moguće jednostavno izvesti. Stoga će mnogi biti u vlastitom okružju, šire obitelji ili širega zavičaja. Neki će možda otputovati i tako stvoriti neku novu priliku za stjecanje zajedničkoga iskustva i učvršćivanje povezanosti među članovima obitelji.

Ljeto je prilika za bolje slušanje i oslobađanje od samoga sebe da bi se drugoga stavilo u središte. To je borba protiv samoga sebe da bi se služilo drugomu.

No gdje god bili, roditelji djece svih uzrasta, a osobito adolescenata, morali bi naći prilike da se s njima susretnu, otvore uši i čuju njihove priče i želje. U pokretu, na plaži ili u šumi, na izletu ili na terasi, potrebno je iz uloge onoga koji dijeli savjete prijeći u ulogu slušača. A znaju li roditelji slušati svoju djecu u razdoblju intenzivnoga razvoja i rasta tijekom adolescencije? Znaju li vjeroučitelji, župnici i katehete učiniti isto? Davanje gotovih odgovora, već napisanih uputa, nerijetko se čini kao jednostavnije i opipljivije rješenje, ali je to vrlo štetno za duhovni razvoj djece i mladih. Možda je vrijeme ljetnih praznika upravo prilika da roditelji, odgojitelji i drugi uključeni u odgoj uzmu vremena za slušanje što im adolescenti imaju reći o svojoj nutrini, o svojim strahovima, željama i snovima. Kada bi roditelji i odgojitelji znali slušati, mnogo bi im toga djeca sama rekla.

Slušanje je snažna metoda. Od antičkih vremena zna se da je bolje češće upotrijebiti uši, nego jezik. Slušanje je korisno u religijskim odnosima, u molitvi, ali je najkorisnije u međuljudskim obiteljskim odnosima. Mnoge su se nejasnoće empatijskim i aktivnim slušanjem razmrsile, mnogi odnosi popravili, mnoga prijateljstva učvrstila. Slušanje je podcijenjena vrlina. Blago onomu tko zna dobro čuti svoje srce, a osobito srce bližnjega, posebice vlastitoga djeteta. Na  djeci i mladima svijet ostaje. Oni su nada Crkve i svijeta. U njima je Duh Božji prisutan na posebno intenzivan način. Oni su novo vino i nove mješine. Kako bi naučili iskreno dijeliti svoje osjećaje i misli u fazi intimnosti i stvaranja prijateljstava, a osobito u fazi sklapanja ženidbe i braka, potrebno ih je naučiti tomu u obitelji.

Za početak  aktivnoga  slušanja potrebno je ukloniti zaprjeke koje ometaju koncentraciju kao npr. telefon ili računalo. Zatim je potrebno koristiti se neverbalnom komunikacijom, npr. govorom tijela ili kontaktom očima. Usredotočeno slušanje znači da se sugovornika ne ometa, ne počinje se govoriti dok on govori, ne prekida se osobu dok govori. Za roditelje adolescenata najvažnije je da ne donose prebrze zaključke, ne nude savjete ako ih se ne traži, ne prosuđuju o ispravnosti i ne nameću svoje mišljenje. Tako će očuvati otvorenu komunikaciju u kojoj će moći, nakon nekoga vremena, ako ih se traži ili se prilika stvori, intervenirati svojim primjerom, poticajem i mišljenjem. Za slušanje vrijedi pravilo: kad se umoriš na jedno uho, ti okreni drugo!