UZ MEDIJSKE NAPISE VEZANE ZA PREBENDARSKI ZBOR »Sve vrije, a Glas Koncila donosi par redaka«

Snimio: N. Pintarić

Redovit sam čitatelj Glasa Koncila i moram priznati da sam u najmanju ruku zbunjen posljednjim događajima povezanima s »financijskom aferom« u Crkvi, koja se tiče Zbora prebendara. Malo sam i ljutit. Toliki su mediji pisali o događajima s crkvenoga suda, čak su donosili preslike dokumenata, izjave, komentare…, a moj Glas Koncila u prošlom broju, dok sve vrije, donese tek nekoliko redaka najave da će biti neko priopćenje kad se sve završi. Ovoga puta ostavili ste nas dezinformirane.

Možda sam previše emotivan, ali pogledajte to i s ove strane: Crkvu nam sa svih dana napadaju, a vi šutite! Vi u uredništvu morate shvatiti da nas, vjernike, stavljate u neugodnu situaciju i zato što nas u raspravama s drugima o toj specifičnoj situaciji ostavljate bez vjerodostojnih argumenata, a naviknuti smo od vas na vjerodostojnost u tolikim drugim temama. Odrasli smo ljudi, znamo se nositi sa svime, pa i s crkvenim propustima. Dajte pišite što se doista događa: što je – je; što nije – nije.

Čitatelj

U uredništvu Glasa Koncila razumijemo Vašu muku i potrebu za više vjerodostojnih informacija o, kako pišete, »’financijskoj aferi’ u Crkvi, koja se tiče Zbora prebendara« i jasno nam je da to nije samo Vaša muka i potreba, nego i svih zainteresiranih članova naše Crkve, kao i mnogih drugih ljudi dobre volje. Današnja involviranost medija u naše ljudske živote, može se reći, gotovo je neizmjerna i kao da smo se naučili da je to normalno, odnosno da tako mora biti. Pritom često zanemarujemo činjenicu da su mediji posebna industrija koja ima i svoje vlastite, posebne ciljeve, a da čak među tim ciljevima i ne mora biti služenje informiranosti korisnika medija. Naime, mediji općenito imaju cilj zaradu, a često i promicanje sasvim određenih politika i ideologija. Mediji posebno vole afere, odnosno sve što je povezano s novcem, krvlju (smrću) i spolnošću, jer im to omogućuje najveću zaradu. Zato svi korisnici medija, da ne bi postali njihove žrtve, tj. da ne bi dopustili da im mediji oblikuju svjetonazor i znanja, moraju svjesno razvijati kritičnost prema svemu što mediji donose i oslanjati se i na druge izvore. Isto tako, svi korisnici medija trebali bi biti svjesni da mediji, po svojoj naravi, jednostavno moraju neprestano nuditi nove proizvode, pa vrlo četo pišu ne o onome što se sada događa, nego što će biti, bez obzira na to hoće li to tako biti ili ne. Mediji često svjesno stvaraju znatiželju da bi je kasnije kako-tako zadovoljavali, dakle smišljeno upravljaju ljudima stvarajući im sasvim određena očekivanja i ljudi često ne shvaćaju da su uvučeni u stanovitu igru, od koje koristi mogu imati i imaju samo mediji.

Kod dijela javnosti došlo je i do stanovitoga nezadovoljstva, možda čak i ogorčenja, što nema više informacija, a određena pravna osoba, konkretno Zagrebačka nadbiskupija, uopće nije u mogućnosti podrobnije obavijestiti javnost dok cjelokupni postupak ne bude završen. Stoga je potrebno biti strpljiv, kritičan i ne podlijegati medijskim klopkama, ne samo u ovom slučaju ili samo kad su u pitanju crkvene pravne osobe.

Glas Koncila, kao crkveni list, dijeli isključivo ciljeve koje ima Crkva te mu nije, osim za uzdržavanje, cilj stjecanje prihoda, niti nametanje ikakvih politika ili ideoloških obrazaca. Glas Koncila, prenoseći crkveni nauk, nikim ne želi manipulirati niti ikomu išta nametati, nego svoje vjerske sadržaje nudi kao ponudu, na slobodan izbor svakomu čitatelju. Uredništvo Glasa Koncila računa također s neokrnjenim pravom čitatelja na kritičnost prema svemu što list objavi, a evo objavljujemo i Vaš dopis u kojem nam prigovarate što ne dajemo više informacija o, kako pišete »’financijskoj aferi’ u Crkvi, koja se tiče Zbora prebendara«. 

Situacija koja budi radoznalost

Kao što ste pročitali u priopćenju Tiskovnoga ureda Zagrebačke nadbiskupije Crkva zagrebačka obavijestit će svoje vjernike, crkvenu i opću javnost po okončanju cijeloga postupka te će tada i Glas Koncila biti posrednik tih informacija. Takvo stajalište Zagrebačke nadbiskupije ni po čemu nije neuobičajeno ni iznimka. Manje-više sve pravne osobe, društvene i crkvene, u stalnim su različitim procesima i o njima nisu spremne obavještavati javnost dok se ne steknu svi potrebni uvjeti. Npr. nakon svake sjednice Vlade objavljuje se priopćenje o zatvorenom dijelu sjednice jer dio sjednice novinarima je otvoren, a dio nije, i u tom priopćenju vrlo često se navodi da je Vlada zauzela određeno stajalište prema pojedinim pitanjima, npr. koja su Vladi stigla iz različitih foruma Europske unije, ali ta stajališta ostaju neobjavljena dok se u tijelima EU-a ne dovrši proces o tim određenim pitanjima. Svaka pravna osoba, društvena ili crkvena, mora imati pravo da ne iznosi u javnost baš sve što se u njoj planira, priprema, ostvaruje ili jednostavno događa. Kao što svaka ljudska osoba i svaka obitelj ima pravo određene informacije zadržati za sebe ma kolika bila radoznalost mnogih oko njih. Tako i Crkva na svim svojim razinama mora imati ne samo pravo, nego i mogućnost da određene informacije, ma koliku radoznalost stvorili mediji, do završetka određenih procesa ne objavljuje. 

Strpljivost i kritičnost

Premda na prvi pogled to nije očito, svaka indiskrecija za trajanja određenih procesa ili postupaka u svakoj pravnoj osobi redovito izazove više štete negoli koristi. Konkretno u slučaju koji navodite mediji se pozivaju na određene crkvene dokumente koji su novinarima došli u ruke na neredovit način i koji su interpretirani na senzacionalistički način, po mjeri medija, a ne po mjeri istine. Malo je u Crkvi osoba koje bi mogle potvrditi je li riječ o autentičnim ili krivotvorenim crkvenim dokumentima. Uredništvo Glasa Koncila ne raspolaže informacijama na temelju kojih bi moglo potvrditi ili zanijekati autentičnost tih crkvenih dokumenata. Očito je da je nastala, ne doduše prvi put, situacija koja budi iznimno veliku radoznalost u široj crkvenoj i društvenoj javnosti, štoviše kod dijela javnosti došlo je i do stanovitoga nezadovoljstva, možda čak i ogorčenja, što nema više informacija, a određena pravna osoba, konkretno Zagrebačka nadbiskupija, uopće nije u mogućnosti podrobnije obavijestiti javnost dok cjelokupni postupak ne bude završen. Stoga je potrebno biti strpljiv, kritičan i ne podlijegati medijskim klopkama, ne samo u ovom slučaju ili samo kad su u pitanju crkvene pravne osobe.