ŽIVA VATRA ZA SAKRAMENTALNU PRIPRAVU Već zore zdravi plodovi mladoga pothvata

»Kako postići to da se sakrament potvrde u praksi ne svede na ‘posljednje pomazanje’, odnosno na sakrament ‘odlaska’ iz Crkve?« Ako je suditi po nedavnim riječima pape Franje, to je gorući problem suvremene vjere koji se ne tiče samo krizmanika, nego čitave Crkve. Nije čudno što su spomenute Papine riječi izazvale snažan odjek i u Hrvatskoj. Jer nije tajna da hrvatske župe osjećaju bolne posljedice opisanoga »krizma-turizma«, od kojega koristi imaju samo sve brojnije »firme za firmu«.

Salezijanac Mihovil Kurkut: »Krizmanike možemo dovesti Kristu samo ako govorimo njihovu srcu. No prije nego što im progovorimo, moramo naučiti njihov jezik; prije nego što im usadimo znanje, trebamo u njima probuditi želju. To često iziskuje odustajanje od naših planova i očekivanja. Ali to je logika prisutne ljubavi, logika svakoga sakramenta«

Svi donekle slute uzroke zbog kojih oko 80 posto krizmanika nakon sakramenta jednostavno nestane iz Crkve do vjenčanja ili sprovoda – od vjerske ravnodušnosti samih krizmaničkih obitelji do neprilagođenosti kateheze svijetu mladih. Podjednako se slute posljedice toga iščeznuća koje nadilazi negativnu statistiku: od loših životnih izbora pojedinca do starenja čitave vjerničke zajednice. Čak se i o mogućim rješenjima krizmane enigme već dugo i otvoreno razglaba.

No malo se tko ponad defetizma ili kriticizma odvažio »ukloniti pepeo navike i nezalaganja« eda se »raspiri milosni dar Božji«, kako to dočarava rimski biskup. Time je znakovitije što je tek koji tjedan prije Papine izjave u Zagrebu predstavljena »Živa vatra« – prvi cjeloviti program pripreme za potvrdu u Hrvatskoj, koji je podupro i predsjednik Vijeća HBK-a za katehizaciju nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić. Budući da je o značajkama programa na koji se u sakramentalnoj pripravi već oslanja više od 200 hrvatskih župa bilo riječi na stranicama Glasa Koncila, na Papin smo poticaj s pokretačima i sudionicima »Žive vatre« provjerili iz koje se početne iskre ona razgorjela, ali i kako je zahvatila župe diljem Hrvatske.

Prve iskre sijevnule su na Kmanu

»Kada sam bio mlad i neiskusan župnik na splitskom Kmanu, već sam radio ‘Živu vatru’ makar se to još nije tako zvalo«, prisjeća se salezijanac Mihovil Kurkut, idejni začetnik programa i direktor nakladničke kuće »Salesiana«. »Shvatio sam da ću se o župi moći brinuti samo ako otvorim vrata i prozore angažmanu župljana, pogotovo onih koji su prije bili udaljeni. Preko župnih oglasa pozvao sam ljude da se uključe u pripravu te se uz nekoliko stručnih kateheta javilo više laika. No nisam našao ni jedan program osim materijala Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji me nisu oduševili, a među župnicima u to je vrijeme kružio samo popis od 400-tinjak pitanja na koja su krizmanici trebali nabubati odgovore. Osjećao sam da nam treba drukčiji model te sam, ohrabren salezijanskom karizmom i entuzijazmom svojih suradnika, pokrenuo male grupe u kojima su katehete sami dogovarali i razrađivali kateheze za svoje krizmanike te ih naknadno evaluirali.«

1 od 6

Tri plamena: metoda, formacija, zajednica

No osim što je taj model mnogo iziskivao od kateheta, nije riješio sve probleme, priznaje Kurkut. »Mladi su dolazili na kateheze u 10.30, no do podnevne mise već bi se razbježali. Neprestano smo im govorili o slobodi na koju ih poziva Kristovo evanđelje. Kako smo ih onda mogli ‘ucjenjivati’ dolaskom na misu? Istodobno ni roditelje nismo uspijevali pridobiti da se uključe u pripravu.« Ti uvidi nagnali su ga da po dolasku u Zagreb okupi suradnike različitih karizma i detaljnije razmotri problem. »Razmjenjivali smo iskustva, čitali crkvene dokumente, proučavali inozemne programe i konačno zaključili: nije nam dovoljan kvalitetan sadržaj; treba nam katehetska metoda. Nije nam dovoljna dobra metoda: treba nam cjelovita formacija. Nije nam dovoljna formacija pojedinca; treba u pripravu uključiti čitavu župnu zajednicu.«

I tako se rodila »Živa vatra«. »Ukratko, to je Franjina ‘Radost evanđelja’ pretočena u formacijski hod, spoj salezijanske karizme i dobre volje ljudi koji se nisu mogli pomiriti s činjenicom da djeca samo prolaze kroz njihove zajednice jer im se svećenici izloženi vjetrometini ekonomskih i administrativnih obveza ne mogu posvetiti kao dušobrižnici, pogotovo bez metodološke priprave, kvalitetnih sadržaja i educiranih suradnika«, sažima sugovornik.

Osim preopterećenosti župnika, navodi on i druge boljke priprave za potvrdu u Hrvatskoj: podjelu sakramenta sabranosti i odluke u doba eksperimentiranja i otkrivanja, veću posvećenost katehetskih ureda vjeronauku nego župnoj katehezi, mentalitet »obavljanja« crkvenoga života, ali i promjene među mladima. No i u tome valja vidjeti priliku za navještaj. »Mladi se izvana čine nezainteresiranima i tvrdima, no zapravo su gladni i žedni autentičnoga svjedočanstva. Zato je krizma najbolja prilika da im zajednica pokaže da je Crkva njihov dom, ali i da im iskaže zahtjevnu ljubav: ljubav koja traži preispitivanje i odgovor u slobodi.«

Ražariti za vjeru bez »moranja«

Tu nastupaju katehete: ne tek naučeni za stolom, nego i formirani iskustvom, i to – u zajednici. Opisuje to 27-godišnja Ana Martić, jedna od 19 kateheta koji jednom tjedno rade sa 62 krizmanika splitske župe Marije Pomoćnice Kršćana na Kmanu. »Na skupinu od desetak pretkrizmanika ili krizmanika dolazi dvoje ili troje kateheta, zbog čega im se možemo posvetiti kvalitetnije i osobnije.« To je, kaže, preduvjet da bismo mlade ražarili za vjeru bez »moranja«. »Kada vlastitim primjerom u svakidašnjici i autentičnošću pokažete da je Bog uvijek tu za sve nas i da je najljepše biti njegov prijatelj, kod mladih brzo nestaju sve ‘kočnice’. Više smo puta od njih čuli ‘minisvjedočanstva’ nakon kateheze ili sakramenta da se više mole, da imaju puno bolji odnos s Bogom i samu sliku Boga«, primjećuje ističući i veći broj mladih koji nakon krizme nastavljaju dolaziti na misu. » Mislim da bi svaka župa trebala raditi po ovom programu jer mladima treba nešto novo i izazovno, a da je zanimljivo i kvalitetno.«

Njezine riječi potvrđuje i upravitelj župe sv. Nikole biskupa u Jastrebarskom Filip Marić, koji za »Živu vatru« gori od 2023. »Glavne su prednosti programa aktualnost tema, bliskost jezika i zanimljivost aktivnosti. Zbog toga mladi ne slušaju samo definicije o Bogu, nego i spoznaju zašto ga vrijedi slijediti.« Na tom tragu iznosi primjer prve kateheze, na koju kateheta u ruksaku donosi osobne predmete koji ga obilježavaju i objašnjava krizmanicima njihovo značenje. »Tako se rađa povjerenje, koje samo raste kada krizmanici susretnu svoje navjestitelje vjere i izvan župe: u javnom prijevozu, na športskom terenu, u kafiću… Svaki animator vodi brigu oko 7-8 krizmanika, za koje moli i posti, ali ih i mentorira. A kada se krizmanici povežu s animatorima sličnih karaktera ili hobija, lakše uviđaju kako njihova vjera može oblikovati njihov život.« Iz toga su iskustva u jaskanskoj župi ponikla i prijateljstva i krizmana kumstva, a slomio se i inicijalni otpor roditelja prema novim aktivnostima. »Program djeci nudi i izazove: primjerice da pet dana u tjednu uzmu pet minuta šutnje tijekom kojih će bilježiti svoje misli ili da se pet dana bore protiv određenoga grijeha. Roditelji najbolje uočavaju pozitivne promjene koje s tim nastaju.«

No da promjene prvi uočavaju sami krizmanici, upozorava nas 33-godišnji Frane Maričić, kateheta u župi Gospe u Siti u Strožancu kod Podstrane, koja u programu sudjeluje od 2021. »Na krizmanički vjeronauk prije bi dolazilo 15-20 srednjoškolaca.

Otkako radimo prema ‘Živoj vatri’, na tjedne susrete redovito ih dolazi 60 – oko 95 posto ukupnoga broja. Priča da se događa nešto novo proširila se kanalima za koje mi i ne znamo.« No krizmanika nije samo više. »Prošle smo godine razgovarali o čitanju Svetoga pisma. Iznenadilo me da je od njih 18 njih pet izjavilo da čita Bibliju, od čega četvero svaki dan. Ujedno, kada ih uspoređujem sa sobom u istim godinama, njihova mi se pitanja o Bogu čine mnogo ozbiljnijima, a molitve koje s nama dijele dotiču posve konkretne situacije.« Upućuje to na zaključak da već zore zdravi plodovi vatrenoga pothvata, ali i da se prava izgradnja mlade Crkve tek nazire. To nam potvrđuje i Mihovil Kurkut. »Sva su naša sakramentalna gradilišta otvorena i čekaju graditelje koji će izići iz sebe. Ali nema straha. Naš je arhitekt Gospodin.«

Živa vatra – prvi cjeloviti program pripreme za potvrdu u Hrvatskoj

U pandemijskoj 2020. nakladnička kuća »Salesiana« s udrugom »Točka« započela je razvoj jedinstvenoga programa dvogodišnje priprave za sakrament potvrde naslovljena »Živa vatra«.