Na prvi se pogled činilo da je riječ o uobičajenom nogometnom ogledu, jednom od »termina« na zagrebačkom Velesajmu. No prije početka utakmice bilo je drugačije. Utakmica je započela molitvom, tako da su se igrači okupili oko centra, u krugu i nakon Očenaša krenuli – u derbi! Tako, uostalom, izgleda svaki početak utakmice u sklopu Katoličke malonogometne lige.
Kad fratarski habit postane »navijački dres«
Listopadske subote u dvorani na Velesajmu nazočili smo neizvjesnu okršaju između malonogometnih ekipa župe sv. Ivana Nepomuka iz Lučkoga i župe Majke Božje Lurdske iz Vrbanićeve. Ekipa iz Lučkoga prošle je sezone na razini Zagrebačke nadbiskupije bila najbolja momčad. A u jednom od prvih kola Katoličke malonogometne lige u Zagrebačkoj nadbiskupiji ekipa iz Vrbanićeve prilično se potrudila »oduzeti« im epitet prvaka. Prvi su poveli nogometaši iz župe sv. Ivana Nepomuka. I vodili su većinu utakmice. No oko sredine uslijedilo je iznenađenje – gol i izjednačenje. Potom su župljani sv. Ivana Nepomuka ponovno poveli. Ali brzo su dobili gol za izjednačenje, a onda – u zadnjim minutama utakmice – pao je gol koji je do pobjede odveo ekipu iz župe Majke Božje Lurdske.
Često se u timskim športovima pokazuje važnom i »širina klupe«. Ne radi se samo o igračima koji su spremni svojom svježinom nadomjestiti one koji su se izmorili na terenu. Istaknutu ulogu imaju i oni koji ekipu na terenu bodre s parketa, s klupe. Nedvojbeno je u tom smislu ekipa iz župe Majke Božje Lurdske bila u prednosti – s njima je bio i njihov župnik fra Ante Bešlić. Manje je tijekom polusatne utakmice njegov smeđi habit bio znak molitve i kontemplacije. Više je on bio razlog iznenađenja – što ispod habita tinja toliko športskoga duha, navijačke energije i privrženosti. Više je tako o. Bešlić uz svoju ekipu bio pljeskom i vikom i osmijehom, osobito kada je ekipa ostvarila rezultatsku prevagu. Fratarski je habit tako postao i »navijački dres«.
»Takvi prizori zapravo nisu iznenađujući za Katoličku malonogometnu ligu. S nama se natječu i ekipe svećenika. I suprotno nekim očekivanjima, u utakmicama nisu nimalo ‘meki’. Borbeni su i čvrsti«, pojasnio nam je Andrej Breščanović iz župe sv. Ivana Nepomuka, koji svojoj ekipi pridonosi svojim nogometnim vještinama, ali i kao voditelj i organizator. »U Katoličkoj malonogometnoj ligi vrijede ista pravila kao i u drugim futsal-natjecanjima. Naša je posebnost u tome što imamo i neka dodatna pravila, koja se posebno odnose na ‘fair-play’ i na duhovnu dimenziju. Kod nas je, naime, zabranjeno psovanje. Svaki igrač koji opsuje dobije isključenje. Eto, to je možda i glavna razlika između naših nogometnih okupljanja i svih onih drugih ‘termina’ po drugim dvoranama. U tim ‘terminima’, kada je riječ o nedoličnu ponašanju, doista zna biti svega. Kod nas, posebno među onima koji su u Katoličkoj malonogometnoj ligi već neko vrijeme, nekako se kao pravilo i uspostavilo da onaj tko počne psovati ili uputi nekakav neprimjeren komentar već sam sebe ‘isključi’ i pođe prema klupi«, pojašnjava Breščanović.
»Stalo nam je da se pročuje i za našu župu«
Nogomet može biti, svjedoči nam Breščanović, i paradigma duhovnoga i osobnoga rasta. Prije svega jer je to timski šport, on uči zašto je dobro davati se za druge, izložiti se prvi i reagirati, umjesto kukanja s nekakve sigurne udaljenosti. »U žaru borbe i izmorenosti dobro nam dođe čuti i potporu s klupe. Ima u našim ekipama i dečki koji su se nogometom bavili profesionalno, a sada, kada su se našli u nekim drugim disciplinama i kada rade, sudjeluju i u Katoličkoj malonogometnoj ligi, bilo kao igrači bilo kao treneri«, pojašnjava Breščanović i dodaje: »No ljepota je igre u zajedništvu koje ovdje ostvarujemo. Ima puno i onih ‘rubnih’, koji možda i nisu bili toliko bliski svojoj župi, ali su kroz utakmice postali i angažiraniji u Crkvi, do njih je preko nogometa došao neki primjer koji ih je potaknuo. Stalo nam je da se pročuje i za našu župu. Eto, ponosni smo i na to kada bi do našega župnika dolazile pohvale njegovih kolega svećenika, koji su o našoj ekipi govorili s entuzijazmom. Nadalje, ljepota je ove igre i u tome što nas ona uči poniznosti. Ponekad je dobro i izgubiti neku utakmicu, da se malo ‘spustimo na zemlju’, da se ne uzvisujemo i ne pomislimo da možemo nešto bez Božje pomoći. Tako nas je, primjerice, učio i sv. Padre Pio, kao i toliki brojni drugi svetci.«
Svećenik Marijan Štingl povjerenik je za pastoral mladih Sisačke biskupije. Budući da je i sam ljubitelj športa, osobito nogometa, rado se prihvatio i zadatka duhovne skrbi za mladiće koji su uključeni u Katoličku malonogometnu ligu.Prilika za duhovni rast i »lijepa zanimacija«
Oko Katoličke malonogometne lige na razini Zagrebačke nadbiskupije mnoge operativne poslove obavlja Josip Pešić iz župe sv. Luke u Travnom. Ljubitelj je športa i nogometa, polako završava fakultet, nedavno se i zaposlio, a uz sve svoje angažmane nalazi vrijeme i za Katoličku malonogometnu ligu. Njegov je zadatak osigurati termine u dvoranama, voditi evidenciju na utakmicama, pripaziti i da je na broju sva potrebna oprema, osigurati sudce… »Iako sve skupa traži velik angažman što se tiče vremena, za mene je to uz duhovnu komponentu ujedno lijepa zanimacija. Trudimo se učiniti i veći iskorak na društvenim mrežama, posebno na Instagramu i Facebooku. Pomažu mi oko toga i kolegice koje su također aktivne u mojoj župi u Travnom«, napomenuo je sugovornik Pešić, kojega smo »ulovili« kod zapisničkoga stola, u jednoj od kratkih pauza između utakmica na Velesajmu.
Osim utakmica tu su i misa, molitva, duhovni razgovori…
Svaka nadbiskupija ima i duhovnika koji se brine o katoličkim malonogometnim ekipama. Obično je to neki povjerenik za pastoral mladih. U Zagrebačkoj nadbiskupiji to je mladi svećenik Filip Šešek. U Sisačkoj biskupiji, koja je prošle godine bila domaćin nacionalne završnice Katoličke malonogometne lige, to je svećenik Marijan Štingl. I sam športaš, nogometaš, rado se prije više godina uključio u rad s nogometašima. I taj je oblik pastorala, kaže nam, pomogao i njemu u rastu u svećeništvu.
»Trudimo se učiniti i veći iskorak na društvenim mrežama«, napominje Josip Pešić, »operativac« KMNL-a u Zagrebu»Pamtim jako dobro primjer jednoga mladića koji je baš u sklopu Katoličke malonogometne lige odlučio doći i na misu prije jedne naše utakmice. Dugo se on nije ispovijedao, vjerojatno od krizme, i nije baš dolazio na mise. On je tih dana prije svega došao igrati nogomet. No u tom ambijentu, nakon tih deset-petnaest godina koliko nije bio na ispovijedi, on se ipak odlučio na to. Eto, to je primjer koji rado dijelim s kolegama svećenicima, bilo na rekolekcijama bilo u drugim prigodama«, pojašnjava svećenik Štingl i dodaje: »Dakle, nije u Katoličkoj malonogometnoj ligi samo stvar nogometa. To je prije svega i misa i molitva i duhovni razgovori kada se za njih pokaže prilika. I nisu uvijek u te utakmice uključeni mladi koji su aktivni u župama, koji su privrženi Crkvi. No i među njima se osjeti poštovanje prema svećeniku – oni primjerice u nazočnosti svećenika paze kako razgovaraju i o kojim temama govore. A vidi se i da mladima koji sudjeluju u Katoličkoj malonogometnoj ligi odgovara ta vrsta susreta sa svećenikom. Nama i nije toliko cilj nogomet, nego mlade privući Bogu!«
Mlade koji su uključeni u sisačku Katoličku malonogometnu ligu i u nazivu lige kao zagovornik štiti Bonifacije Pavletić. S obzirom na plodove »malonogometnoga« pastorala, napominje nam svećenik Štingl, u Sisačkoj se biskupiji ozbiljno promišlja i o proširenju lige, odnosno o formiranju posebnih razina natjecanja za krizmanike i veterane. Uostalom, i na nacionalnoj se razini promišlja i o osnivanju posebnoga pododbora koji bi se u sklopu pastorala mladih bavio i katoličkim malonogometnim ligama.
Počelo je s nogometom, pridružila se i odbojka, a među mladima su se rađala trajna prijateljstva i brakovi
Još 1998. godine nazirale su se prve konture današnje Katoličke malonogometne lige u Zagrebačkoj nadbiskupiji, prisjetio se za Glas Koncila jedan od neposrednih sudionika i pokretača tih zbivanja Trpimir Petrač. Bila je to također godina velikoga hrvatskoga nogometnoga zamaha. Prva sezona Katoličke malonogometne lige okupila je 16 ekipa. Važan je poticaj mladima dao Matija Stepinac, tadašnji župnik župe sv. Petra u Vlaškoj ulici. »Nogomet je bio više naše sredstvo povezivanja, da iziđemo iz okvira svojih župnih zajednica i da se počnemo umrežavati. Pojavio se u sklopu toga i ‘H-epicentar’, ali i ženske odbojkaške ekipe. Tako se tih godina među mladima ostvarivalo veće zajedništvo, bila je to na neki način i prethodnica organiziranoga pastorala mladih u Zagrebačkoj nadbiskupiji. U tim su se susretima rađala brojna prijateljstva koja traju do danas, pa i brojni brakovi«, pojašnjava Petrač. »I tada je vladao princip da cijelu ekipu vuče nekoliko mladića koji su baš vezani uz svoje župe. Kroz nogomet bi privukli i druge. To se pokazalo kao posebno plodonosno u radu s krizmanicima, da ih se tako potakne da ostanu uz Crkvu«, napominje Petrač.»Osjećamo se kao da Hajduk i ne postoji!«
Na lokalnoj razini, ali i u sklopu nacionalnih završnica, profilirale su se ekipe koje su jake. Uz župu sv. Ivana Nepomuka u Zagrebačkoj je nadbiskupiji već godinama jaka ekipa iz župe u Sesvetskim Selima. Uz više župa iz Sisačke biskupije na kontinentu se kao snažna i dobro organizirana ekipa pokazuje i ona iz konkatedralne župe sv. Petra i Pavla, duhovnoga srca Osijeka.
»Stalo nam je da se pročuje i za našu župu«, napominje Andrej Breščanović, iz ekipe koja brani boje župe sv. Ivana Nepomuka u LučkomKatolička malonogometna liga zaživjela je i na hrvatskom jugu, u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, gdje se natječe dvadesetak ekipa. U svakoj je ekipi po petnaestak igrača, što je otprilike tristotinjak sudionika lige. U »najnogometnijem« gradu u Hrvatskoj, Splitu, Katolička malonogometna liga naišla je na posebno plodan teren. »Dakako, kada igra Hajduk, kada je na Poljudu neki derbi ili veliko gostovanje, i mi se prilagodimo. Ima nas s raznih strana, od Hrvaca, Sinja i iz drugih mjesta po nadbiskupiji koja su udaljena od Splita… Ali za Katoličku malonogometnu ligu velik je interes. Evo upravo i ovih dana, kada dovršavamo pripreme za početak lige, koja počinje nakon Svih svetih, stalno nam se ljudi javljaju pitajući kada će sve to započeti. Osjećamo se kao da Hajduk i ne postoji«, pojasnio nam je Ivan Rešetar iz Splita, glavni operativac za sve stvari vezane uz Katoličku malonogometnu ligu na razini Splitsko-makarske nadbiskupije. Duhovnik katoličkih malonogometaša u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji tamošnji je povjerenik za pastoral mladih svećenik Ivan Terze.
Na jugu, kao i u drugim hrvatskim biskupijama, već su se formirala i poneka rivalstva. Jedno je od najsnažnijih ono između malonogometnih ekipa iz župe Marije Pomoćnice sa splitskoga Kmana i župe Gospe od Otoka iz Solina. »Otkako je u našoj nadbiskupiji počela Katolička malonogometna liga, te se dvije ekipe neprestano izmjenjuju na vodećim mjestima. Uostalom, ekipa iz župe na Kmanu prošle je godine bila pobjednica nacionalne završnice Katoličke malonogometne lige koja se igrala u Sisačkoj biskupiji. Vidi se u svim ekipama angažman i borbenost, ali neke ekipe ipak odskaču po svojoj uigranosti i usklađenosti. To govori i da je tim dečkima na poseban način stalo i do utakmice i do svega onoga duhovnoga koje je povezano s Katoličkom malonogometnom ligom«, zaključuje sugovornik Rešetar.
Duhovni plodovi Katoličke malonogometne lige
