Među hrvatskim svećenicima s kraja XIX. i prve polovice XX. stoljeća bilo je više znamenitih arheologa, etnologa i istraživača narodnih starina, među njima i don Krsto Stošić.
Rođen je u Šibeniku 16. srpnja 1884. Gimnaziju je pohađao u Sinju i Zadru, gdje je maturirao 1905. Tu je studirao bogosloviju i 1909. zaređen je za svećenika. Za vrijeme prve talijanske okupacije Šibenika 30. travnja 1920. prognan je na Visovac. Bio je župnik u Betini, koralni vikar u katedralnoj crkvi sv. Jakova, kapelan koludrica samostana sv. Luce, kapelan u crkvama sv. Ivana i Svetoga Duha u Šibeniku, biskupski kancelar i tajnik te tajnik »Svećeničke uzajamnosti«, upravitelj Apostolata sv. Ćirila i Metoda, bolnički kapelan, orguljaš, učitelj pjevanja, prirodopisa i krasopisa u Građanskoj školi. Osnovao je i vodio Katoličku đačku organizaciju, osnivao pučku katoličku knjižnicu »Pavlinović«, bio je predsjednik Društva za zaštitu mladeži, tajnik i član uprave Društva Šubićevac za pošumljavanje i uljepšavanje šibenske okolice, član uprave Gradske štedionice, tajnik Filharmoničnoga društva, povjerenik i počasni član Galerije umjetnina Primorske banovine, poticatelj Hrvatske zadružne tiskare, član Družbe »Braća hrvatskoga zmaja« (»Zmaj Šibenski«), Kola hrvatskih književnika, Crvenoga križa, Putničkoga ureda u Šibeniku i povjerenik Konzervatorskoga ureda za Dalmaciju.
Ljubitelj Šibenika, skupljao je i fotografirao spomeničku građu te o tisućitoj obljetnici Hrvatskoga Kraljevstva osnovao gradski Muzej kralja Tomislava, srušen u savezničkom bombardiranju 1. prosinca 1943. Nakon te tragedije otišao je u Tisno te je 25. siječnja 1944. umro nakon jutarnje mise.
Pisao je mnogo u tadašnjemu tisku. Veća su mu djela »Svetište bl. Gospe od Vrhpoljca«, »Rijeka Krka s 54 slike«, moralno-duhovna knjiga »Čisto srce«, »Galerija uglednih Šibenčana« te glavno djelo »Sela šibenskog kotara«. Trajno se zauzimao za štovanje sv. Nikole Tavelića i pisao o njemu. U rukopisu je ostavio »Povijest Šibenika« te niz drugih bilježaka i radova o povijesti rodnoga kraja.
Zasluga je njegova što je Šibenik 1925. godine dobio službene nazive ulica. Jedna danas nosi njegovo ime, a na Trgu Ivana Pavla Drugoga postavljena mu je spomenploča. (L)
