Drugi vatikanski sabor u velikoj Konstituciji o Crkvi, cijelo četvrto poglavlje posvećuje laicima. I oni su Crkva. I laici su uključeni u poslanje Crkve. Oni krštenjem i svetom potvrdom postaju dionicima svećeništva Isusa Krista, njegovoga proročkoga poslanja i njegove kraljevske uzvišenosti. Laici su pozvani da s biskupima i svećenicima nose odgovornost za Crkvu, za naviještanje Evanđelja, za unošenje Evanđelja u ljudsko društvo. Laici svojim zvanjima žive u svakodnevnim stvarnostima svijeta, zaista žive u svijetu i njihovo je poslanje da u tom i takvom svijetu budu kvasac obnove, sol ozdravljenja i svjetlo.
Svim svojim vjernicima Isus govori: »Vi ste svjetlost svijeta … Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima, da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.« (Mt 5,14.16)
Laici rade u tvornicama, u školama, u bolnicama, u medijima, u znanosti, kulturi, poljodjelstvu. U svim tim i ostalim zvanjima oni svijetle svojom savjesnošću, primjerom novoga života, a također i navjestiteljskom riječju. Kršćanstvo se širilo ne samo propovijedanjem apostola i njihovih nasljednika, nego i riječju vjernika od osobe do osobe. Kršćani prvih vremena nisu mogli šutjeti o Isusu Kristu i Evanđelju.
Apostol Petar pisao je kršćanima: »… Budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, ali blago, s poštovanjem dobre savjesti.« (1 Pt 3,15-16)
Zato je laicima potrebna solidna vjerska naobrazba i dosljedan kršćanski život koji živi od molitve, od sakramenata i Božje riječi.
Završavam svjedočanstvom mlade zagrebačke obraćenice koja ovako ocjenjuje pravoga kršćanina: »Pravi je kršćanin onaj koji u svom životu stalno nosi prisutnost Božju u sebi, koji se bori protiv grijeha i koji teži za posvećenjem. Potrudimo se biti ‘živi’ vjernici na koje se Isus može osloniti, koji mogu evangelizirati ovaj svijet …« Takvi su u svijetu zaista svjetlo, sol i kvasac. Amen.
Iz knjige »Božja remek-djela«, Glas Koncila, 2005., str. 49.- 52.
