ZELJASTA BILJKA KRESTUŠAC Gorka biljka s ljekovitim učincima na pluća i probavu

Foto: Shutterstock

Krestušac (Polygala amara, lat.) zeljasta je biljka koja se u tradicionalnoj medicini primjenjuje kao sredstvo za potporu dišnim funkcijama i stimulaciju probave. Najznačajnije aktivne tvari u krestušcu su triterpenski saponini, koji se smatraju glavnim nositeljima farmakološkoga djelovanja. Osim njih biljka sadrži i gorke tvari koje po farmakološkom učinku pripadaju skupini amara i usporedive su s amarogentinom (jedan od najgorčih prirodnih spojeva), kao i flavonoide i fenolne kiseline. Navedene bioaktivne tvari zajednički pridonose terapijskomu potencijalu krestušca, pri čemu sastav i koncentracija pojedinih spojeva mogu varirati ovisno o ekološkim uvjetima, vremenu berbe i načinu obrade biljnoga materijala.

Biljka djeluje kao ekspektorans, što znači da pridonosi razrjeđivanju i lakšemu izbacivanju sluzi iz pluća i dišnih putova. To je povezano s djelovanjem saponina koji potiču stvaranje sluzi, olakšavaju iskašljavanje i čine kašalj produktivnijim, što je korisno kod kašlja i blagih upalnih stanja dišnih putova. Gorke tvari djeluju stimulativno na želudčanu sluznicu, potiču lučenje želudčanoga soka i poboljšavaju apetit, a flavonoidi i fenolni spojevi pokazuju antioksidativna i blago protuupalna svojstva, dodatno pridonoseći ukupnomu farmakološkomu profilu biljke.

Dobro je znati…

• U narodnoj medicini krestušac se upotrebljava za čišćenje krvi te kao pomoć kod kašlja, hripavca, astme i drugih plućnih bolesti. Biljka potiče izmjenu tvari i izlučivanje tekućina iz tijela, a donosi olakšanje i kod reume i uloga.
• Zbog gorkih tvari pripravci ove biljke odličan su želudčani tonik koji potiče apetit, pomaže kod loše probave i upale probavnih organa.
• U ljekovite svrhe kod krestušca upotrebljava se nadzemni dio biljke (herba), koji obuhvaća stabljiku s listovima i cvjetovima te se bere u vrijeme cvatnje. Korijen te biljke u europskoj se fitoterapijskoj tradiciji ne upotrebljava.
• U suvremenoj fitoterapiji krestušac se rjeđe upotrebljava kao samostalna droga, a češće kao sastavni dio biljnih mješavina namijenjenih liječenju respiratornih ili probavnih smetnja, najčešće u obliku čajnih mješavina i tekućih ekstrakata.
• Ne preporučuje se osobama koje boluju od gastritisa ili peptičkoga ulkusa, kao ni trudnicama i dojiljama, zbog nedostatka pouzdanih kliničkih podataka.