Angažirana vjernica, pjesnikinja i profesorica hrvatskoga jezika Sanja Miloloža, izvrsna savjetnica, članica Maloga vijeća Društva profesora hrvatskoga jezika i članica Matice hrvatske, udana za Zorana Miloložu, majka Hrvoja, Ive i Luke, svoj laički doprinos Crkvi živi u duhovnoj pjesmi, duhovnom odgoju mladih, promicanju duhovnoga štiva i kršćanske linije hrvatskoga pjesništva, kako u svojim zvučnim knjigama tako i u svojim udžbenicima, u nastavi hrvatskoga jezika.
Stalna župna baza
Rođena je u Zagrebu 6. srpnja 1971. U rodnom se gradu obrazovala te diplomirala 1998. kroatistiku na Filozofskom fakultetu. Uz nju su njezini roditelji Karlo Landekić i Ana Landekić-Gagić, oboje Zagrepčani, imali sina Zorana. Po majčinoj je strani u tu obitelj ušao snažan bogoljubni utjecaj. Djetinjstvo i djevojaštvo obilježeno joj je školskim uspjesima, otkrićem spisateljskoga talenta, ali i duhovnim traženjem. Netom nakon srednje škole Sanja se udala za svoju srednjoškolsku ljubav Zorana. Vjenčali su se 1991. u župi sv. Marka Križevčanina i uskoro dobili sina Hrvoja. Zoran je u to vrijeme bio u vojsci, a Sanja živjela s djetetom u Malešnici kod bakine sestre književnice Maše Bambić i odlazila na misu u župu Blažene Djevice Marije Žalosne u Špansko, kamo se vratila nakon preseljenja u novu gradsku četvrt Špansko-Oranice, sve dok nisu dobili svoju novu župu bl. Ivana Merza.
Životne okolnosti upoznale su je s različitim župama. Ipak, tek s osnutkom Merzu posvećene župe, koja još nema svoju crkvu, dobila je svoju stalnu župnu bazu. Osobito se radovala poticajima svojega nekadašnjega župnika Marka Čolaka, kojemu je posvetila mrežnu knjigu »Te Deum: Zelena katedrala«. Do toga vremena najjači je vjerski utjecaj na nju bio u župi sv. Josipa na Trešnjevci po kapelanu Antunu Vukmaniću, s kojim ju je povezalo snažno prijateljstvo još u vrijeme suradnje s bogoslovnim bendom »Hosana« u kojem je on svirao. Sanja je surađivala kao glavni tekstopisac na njihovu drugom albumu pod naslovom »Luka srca«. Dvaput su njezine pjesme bile na »Uskrsfestu«. Odnos riječi i glazbe uvijek je bio u Sanjinu fokusu.
Bolni udarci na životnom putu
Sanja piše od svoje pete godine, pa stoga i ne čudi da je nakon srednje škole odabrala studij jezika i književnosti. Osobito ističe potporu svojega neprežaljenoga svekra Milana Milolože, koji je nakon rane smrti njezina oca Karla preuzeo očinsku figuru i snažno utjecao na njezin život. Dedo Milan, kako ga je zvala, potaknuo ju je da se upiše na fakultet iako je imala malo dijete. »Svi su moji akademski uspjesi zapravo njegovi«, naglašava Sanja.
»Smrt dede Milana 2013. bila je još jedan bolan udarac na mojem životnom putu. Godine 1996. izgubila sam oca Karla, a 2005. majku Anu. Ipak sam se, s pomoću obitelji i dobrih ljudi koji su produžene ruke Gospodinove, uspjela fokusirati i napredovati. Nakon uspješno završena studija pisala sam prikaze knjiga za ‘Hrvatsko slovo’, radila u HGK-u u Službi za odnose s javnošću i izdavaštvo, zatim u Srednjoj strukovnoj graditeljsko-obrtničkoj školi, no glavno djelovanje, svoje poslanje, ostvarila sam kao učiteljica hrvatskoga jezika radeći u osnovnim školama Antuna Augustinčića u Zaprešiću, Augusta Šenoe u Zagrebu i Jure Kaštelana u Zagrebu, gdje radim više od dvadeset godina i maksimalno napredujem u struci: 2022. postala sam učiteljica izvrsna savjetnica. Istaknula sam se i kao autorica udžbeničkih kompleta za hrvatski jezik. Kreativnost koja mi je darovana ogledala se i u umjetničkom stvaranju za glazbu. Najintenzivnija je bila s darovitim kolegom glazbenikom Markom Jašekom, profesorom savjetnikom, s kojim sam objavila tri nosača zvuka, od kojih je ‘Svijet kaštelanaca’ nominiran za nagradu Porin«, napominje Sanja.
Povratak Izvoru
Prije tri i pol godine, u ljeto 2020. godine, suočila se s velikim gubitkom, umrla joj je kći Iva. Neizlječiva bolest i Ivina smrt dodatno ju je usmjerila Crkvi i molitvi, snažnije se povezala sa svojom župom. Tada je u suradnji s laikom Damirom Mladićem nastala knjiga »Te Deum: Zelena katedrala«, svojevrstan župni ljetopis dostupan i u Digitalnoj zbirci NSK-a. Misna slavlja, odlazak na zornice pod vedrim zimskim nebom, mlada misa pod ljetnim suncem, zajednička pjesma i hodočašća, razgovori s drugim laicima, sve ju je to osnaživalo da se nanovo duhovno okrjepljuje i vraća Isusu. Taj stalni povratak Izvoru nikako nije omeđen granicama župe, što pokazuje i njezin ljetopisni zbornik koji objavljuje na svojem autorskom portalu »Josipovoj jezičnoj galeriji« u suradnji s Osnovnom školom Jure Kaštelana i župom bl. Alojzija Stepinca: »Blagoslov narodima po njihovoj djeci«.
Kreativan pristup na slavu Božju Sanja njeguje u svojoj nastavi, u svojim brojnim projektima i u svojem životu. Njezin blagi glas, nasmijanost i vedrina mnoge su učenike naveli na pomisao da je vjeroučiteljica. »Do Ivine smrti, osim majčine obitelji i susreta s prijateljima svećenicima iz benda ‘Hosana’ i prijateljem i kumom Danijelom Miščinom, Bogu me možda najviše približilo planinarsko razdoblje s mojim suprugom: kad si na planini, u osami, okružen prirodom i Bogom, to je posebno iskustvo«, pripovijeda Sanja.
»Ora et labora«
»Sve u životu pokušavam činiti maksimalno, pa je i taj moj planinarski period završio najvišim priznanjem Hrvatskoga planinarskoga saveza za obiđenu Hrvatsku planinarsku obilaznicu. Ono što me nakon Ivine smrti osobito drži jest rad za memorijal ‘Aorta neba’ koji sam, u suradnji sa Školom primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, pokrenula u čast naše Ive koja je svoje honorare ostavila svojim budućim kolegama iz ŠPUD-a, mladim umjetnicima kao poticaj za kreativan rad«, najavila je Sanja Miloloža.
Svoj život vodi prema načelima »Ora et labora« i »Tko pjeva, dvostruko moli«. Nakon smrti kćeri Ive, kojoj posvećuje sve svoje nagrade za najuspješnije odgojno-obrazovne djelatnike, a peterostruka je dobitnica u pet godina otkako tu nagradu dodjeljuje Ministarstvo znanosti i obrazovanja, to je, naglašava, još izraženije.
Laici trebaju pastire
