KAKO DA SJEME POSTANE PLODNO Zagrliti svoj križ, ali čvrsto

Snimio: B. Čović | Susret hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru

Zadnjih desetljeća mnogi katolici pohađaju duhovne obnove i čitaju katoličko štivo. Bogu hvala za to! I apostoli su hodili za Isusom i slušali ga. No za razliku od apostola, vjera u nas pretvorila se u filozofiju, glad za velikim znanjem, lijepim pričama i citatima. Njih, dakako, naše srce toliko treba, ali… nikad ih se ne zasiti. Nakon slušanja vjernici rado slave Boga, pjevaju i žele svima reći kako Boga ima, da je živ i čini velika djela. Također, zazivaju Duha Svetoga – tješitelja i branitelja, žele svjedočiti i neustrašivo propovijedati poput prvih apostola. Ali često nekako… ne ide. Ostane sve kao u onoj prispodobi o sijaču – sjeme bez ploda. Zašto?

Križ je najveća lekcija Ljubavi. Ljubavi bez koje nema plodova Duhova ni Uskrsa. I kao da govori čovjeku: Ne boj se, odlučno je prihvati, čvrsto i objeručke se baci u zagrljaj križa po kojem Spasitelj donosi mir i konačnu pobjedu.

Što nedostaje u neraskidivu nizu života? Ono što je i sam Isus morao proći kako bi nam pokazao put. Preskočen je – Veliki petak. Bol. Trpljenje. Rane. Odbačenost. Osamljenost. Žrtva. Križ! Znak koji je mnoge prije Krista sablažnjavao danas plaši one koji žele poći za njim. Na sam spomen križa ili osjet njegove težine pod ramenima većina vjernika kaže: Zašto baš ja? I iako se kao Petar uvjeravaju da Isusa ljube, da ga nikada ne bi iznevjerili niti ga se odrekli – svojim mrmljanjem i odbijanjem Božje volje upravo to čine!

Nedostaje duboka ljubav prema svetomu križu. Da, to je ono od čega danas katolik u Hrvatskoj bježi. Ima on dosta svojih briga, puno se već napatio. A bijeg od žrtve bijeg je prema sebičnosti! Da, razum se buni protiv patnje, ali dovoljno je, za spasenje svoje duše i duša svoje djece, reći: »Neka bude volja Tvoja!« Za to je potrebna samo ljubav. Iz nje se rađa odluka i izvire nepojmljiva snaga! U žrtvi se najjasnije spoznaje otajstvo Božje prisutnosti. Otkriva se ljepota zagrljaja križa. I svaki korak vlastitoga križnoga puta dobiva svoj smisao. Svaki uzdah dotiče Božje srce. Svaka bol dobiva svoju utjehu, a svaka rana svoj melem. Na životnoj kalvariji, kroz tišinu, najbliži si Bogu. Da… cijelo biće obuzima sretna sigurnost: nisi sam. Netko je to već prošao kako bi spasio one koji se u njega uzdaju.

Križ je najveća lekcija Ljubavi. Ljubavi bez koje nema plodova Duhova ni Uskrsa. I kao da govori čovjeku: Ne boj se, odlučno je prihvati, čvrsto i objeručke se baci u zagrljaj križa po kojem Spasitelj donosi mir i konačnu pobjedu.

IZVORGlas Koncila br. 7/2018.
Prethodni članakPOSVE DRUKČIJI SUSTAVI Kako su riješene mirovine između Australije i Hrvatske
Sljedeći članakOTKRIVAO JE LICE TITOIZMA Kršćanski pjesnički impulsi Andrije Ilića