Nakon što su u ime Isusa Krista izliječili hromoga, Petar i Ivan ubrzo su završili u tamnici jer su ih narodne starješine htjele saslušati. Uskrsno vrijeme ne donosi samo ugodne trenutke, nego je ispunjeno i trpljenjem zbog vjere u Spasitelja. Petar pun Duha Svetoga progovori ispitivačima, što je zabilježeno u Djelima apostolskim: »Po kome je ovaj hromi čovjek spašen? Neka bude svima znano – po imenu Isusa Krista!« Petrovo pitanje postaje pitanje svakoga kršćanskoga svjedočanstva bez kojega se ne može doći do jasne kršćanske vjere.
»Zaista, drage starješine narodne, po kome je ovaj čovjek spašen? Tko je taj koji ga je pridigao iz vlastitih problema?« Petar je provokativan pred svojim ispitivačima. Kada su po vjeri u Isusa Krista, zazivom uskrsnuloga Spasitelja apostoli učinili čovjeka sposobnijim za svakidašnji život, narodnim glavarima nije odgovaralo ono što su čuli. Čuli su Ime pokojnika kojega su željeli što prije zaboraviti. A sada se u njegovo Ime čine čudesne stvari. Za apostole Isus nije zaboravljeni slučaj, nego Spasitelj koji nastavlja djelovati u svijetu premda ga se fizički ne vidi. Apostoli postaju svjedoci Isusa Krista, uistinu njegovi svjedoci: »Po kome je ovaj spašen? Po Isusu Kristu!« Oni su svjedoci da je Isus učinio velika djela i nastavlja ih činiti jer je kraljevstvo Božje došlo na svijet, a Crkva slijedi Božje djelo spasenja. Petrovo svjedočanstvo nije bila neka sebična želja da se kao pojedinac istakne, nego on ostaje svjedok Isusa u kojega vjeruje.
Petrovo pitanje odzvanja ne samo u ušima ispitivača, onih koji ga žele osuditi ili izvrgnuti ruglu ili maknuti od očiju javnosti, nego će to pitanje jasno čuti svi koji su povjerovali u ime Isusovo. Sebi će svatko postaviti pitanje: »Po kome sam ja spašen? Tko je nas spasio? Tko nas je doveo do spoznanja istine?« Odgovor je jednostavan, krije se u uskrsnuću Isusa Krista kojemu vjeruju. Petar ne spominje svoje zasluge, nego se drži svjedokom. Ni ostali kršćani ne spominju nekakve pojedince koji su zaslužni u njihovu životu, nego sve upućuju na Krista.
Jedan je Onaj po kome su drugi spašeni. I taj ostaje jedini Dobri Pastir. Dok Petar za Isusa svjedoči, ne stavljajući si nikakve zasluge, dokle god upućuje samo na jednoga Pastira, okuplja oko sebe nove učenike, na Isusu napaja živu zajednicu Crkvu koja zna komu je povjerovala. O, kako je lijepo čuti kada se i današnje zajednice okupljaju oko samo jednoga Pastira, oko Isusa Krista! Kada upravitelji, duhovnici, duhovni vođe, razni voditelji seminara, obraćenici, medijske utjecajne ličnosti ne upućuju na sebe, nego ostaju skromni svjedoci koji slijede Dobroga Pastira! Tada se zaista širi živa zajednica koja je napojena samo na jednom izvoru, Isusu Kristu kojemu su povjerovali, jedinom po kome je »svaki čovjek spašen«.
Navedene retke iz Djela apostolskih tumači sv. Ivan Zlatousti pokazujući narodu da se drži dobrih krjeposti svjedočanstva uzdižući se prema Bogu, a ne nekim privremenim ugađanjima svojim željicama: »Držimo se krjeposti! Neka ove riječi ne završavaju samo u oduševljenju i nekom uzdizanju duha. Ovo svjedočanstvo nije kazalište za pjevače, tragičare i glazbenike gdje se plod sastoji samo u uživanju i gdje samo uživanje prolazi s danom koji se bliži kraju!«
Kršćanin ostaje svjedok Isusa Krista. I kada se Crkva, kao maleni brod, uzljulja u zapletima poput tamnice u kojoj su se našli Petar i Ivan, pitanje ostaje trajno prisutno: »Po kome si, Crkvo, ti živa zajednico ljudi, spašena?« Odgovor postaje još glasniji: »Po Isusu Kristu!« Svaki vjernik si isto pitanje može postaviti kad god se nalazi u teškoći ili dok slijedi kojekakve svjetovne uzore ili ako misli da ga neko drugo ime može izvući iz tjeskobe. Isto pitanje postaviti, a identičan odgovor naći. Jedino je Isus Krist koji kršćansku zajednicu održava živom. Jedini je on Pastir koji svakomu pokazuje pašnjake na kojima valja ostati pasti dovijeka. I nema potrebe tražiti nekoga izvan njega, uzalud je zazivati druga imena dok samo jedno Ime traje vječno. Isto su prepoznali apostoli. Kada su bili najviše prozivani, dok su drugi htjeli da uzmaknu, oni su se prikazali svjedocima Imena koje ih je učinilo drugačijim boljim ljudima, onima koji će nositi slabije od sebe prema Isusu Kristu, Bogu živomu.
Gospodine Isuse Kriste, Tvoje je Ime neprolazno u prolaznom svijetu. Daruj svojoj živoj zajednici koja se okuplja dok Te zaziva, neka ostane postojana u problemima ovoga svijeta, neka se udostoji uvijek postavljati isto pitanje, a neka odgovor nalazi u Tebi, Pastiru, koji upravljaš svijetom u vijeke vjekova. Amen.
