JONINO UPOZORENJE KAO SMJER PREMA NOVOSTI ŽIVOTA Kako Hrvatska može postati obraćena Niniva

Treća nedjelja kroz godinu B (Jon 3, 1-5. 10)

Snimio: I. Tašev
Bog je davno upozorio Ninivljane glasom proroka Jone, a to se upozorenje događa i danas u Hrvatskoj

Ponavlja Jona po gradu Ninivi riječi samoga Boga: »Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena.« Hoda po gradu, susreće stanovnike, oni ga gledaju zamišljena pogleda. Usmjereni su na posljedice njegovih riječi. Nekima zvuče kao prijetnja, drugima kao opomena, a svi su duboko u sebi svjesni da bi se zbog njegovih riječi mogli zapitati što mogu učiniti. Božje riječi po proroku Joni pokazuju smjer prema novosti života.

Bog je donio strogi rok za rušenje grada. Izdao im je upozorenje koje odbrojava četrdeset dana. Jona je strpljivo hodao po gradu koji može prehodati tek za tri dana. Velik grad, a nastupilo je još veće iznenađenje. Već prvoga dana dok je hodao po gradu i govorio riječi o obraćenju narod je izlazio iz svojih kuća da čuje prorokove riječi. Započelo je obraćenje. Povjerovali su Bogu već prvi dan, oglasili su post, obukli se u kostrijet i na taj način javno pokazali: »Želimo se obratiti od svojega zloga puta.« Rokovi su bili jasni, četrdeset bi dana brzo prošlo, a oni nisu dvojili, nego su već prvi dan postupili prema prorokovim riječima.

Kako to da je jedno maleno upozorenje dovelo do silne promjene? Kako je prorok Jona u samo jednom danu uspio ražariti srca Ninivljana? Kako to da su odjednom udaljili od sebe bahatost luksuza i obukli se u grubu tkaninu koja se duboko usijeca u kožu? Jednostavno, odgovor se nalazi u proroku Joni. Vidjeli su proroka koji se nije brzo odazvao na Božju riječ. Onaj koji je prošao kroz vrtlog mora i utrobu kita na kraju je postao Božji poslanik. I nije zbog toga zažalio, nego kliktajem riječi poziva na služenje Bogu. Sada su se i Ninivljani odlučili odazvati jer znali su – Bog je taj koji donosi blagodat koja će nastupiti po njihovu zajedništvu, a ne podjelama u zlu po bahatom tjelesnom blaženstvu.

Upozorenje koje je Bog stavio u Jonine riječi događa se i danas. Razna upozorenja svakoga dana nastupaju u svijetu. Kaže se dobro da se u nevolji poznaju prijatelji. Tek u nevolji, tek u upozorenju koje možda i bezrazložno dolazi, prilika je za novost života, prilika je za promjenu. Kada je Banovinu pogodio potres, neki su trljali ruke od zlobe jer su našli priliku za novu bahatost, drugi su požurili vidjeti što se tamo događa pa onda s dovoljne udaljenosti izrazili žaljenje prema unesrećenim ljudima. Treći su pak zasukali rukave. Bez imalo razmišljanja ostaju ljudima oslonac u nevolji. Eto, nevolja koja je bila upozorenje, upozorenje da se čovjek okrene svojemu bližnjemu. Nevolja je postala prilika da se pokaže spremnost prema novosti života.

Ivan Zlatousti prikazao je u homilijama »O statuama«, koje je propovijedao u Antiohiji, što se događa nakon Božjega upozorenja: »Jona je sigurno prijetio gradu Ninivljana. ‘Samo tri dana’, rekao je, ‘i Niniva će se preokrenuti.’ Što onda? Recite mi? Je li Niniva bila preokrenuta? Je li grad prevrnut? Nije. Upravo se suprotno dogodilo. Grad se uzdigao. Postao je svjetliji. Od tada blještavilo njegove slave nije nestalo. Svi danas pjevamo o njemu, iznenađeni smo jer je postao sigurna luka za sve grješnike. Umjesto da nas pošalje da upadnemo u očaj, poziva nas na pokajanje kroz ono što je postigao i primio od Božjega predznanja.«

Zajedništvo, a ne podjele, može postati posljedica zemaljskih upozorenja. Dok kršćani sudjeluju pomažući ljudima koje nikada do sada nisu upoznali, dok su neki na karti Hrvatske nekada jedva znali »upiknuti« područje Banovine, sada svi znaju nabrojiti stradala mjesta, svi ih znaju uvrstiti u kartu solidarnosti: nastupilo je mnoštvo poziva na zajedništvo, odašilje se pomoć u zaboravljena mjesta. Potres je postao prilika za novost života. Ne za neku umjetnu novost, nego stvarnu novost koja želi pomoći, koja i u svom kraju postaje prilika za zajedništvo, a ne za podjele. Slično su pokazali Ninivljani, slično se očekuje i od kršćanina danas. Vremenske neprilike, kao i trenutci ljudske slabosti ili bolesti, ostaju čovjeku upozorenja da se okrene od svojih ponekad bahatih ciljeva prema čovjeku kojemu u tom trenutku preostaje samo kako dočekati novi dan. I tada, u pomaganju, u zajedništvu, svaki grad može zasjati.

Gospodine, potakni nas na novost života. Svako upozorenje neka postane prilika da se okrenemo od sebičnih prohtjeva prema zajedništvu sa svojim bližnjima. U našem zajedničkom radu neka se osjeća tvoja volja, sjaj našega pomaganja neka odsijeva od tvojega Sina koji nam je prvi pokazao što znači predati život za druge jer on nam ostaje primjer u vijeke vjekova. Amen.

IZVORGlas Koncila br. 4/2021.
Prethodni članakKATOLIKINJA KOJA SE ZAUZIMALA ZA RAVNOPRAVNOST ŽENA 23. siječnja 1937. umrla je Marija Jambrišak – prvakinja hrvatskoga učiteljstva
Sljedeći članakRJEŠAVANJE STAMBENOGA PITANJA STRADALIH U POTRESU Nužno je brzo donošenje političkih odluka