KAKO DO ISTINE U MEDIJIMA U HRVATSKOJ? Jesu li redovnice u Irskoj zaista ubijale?

Obraćam vam se u vezi s nekim gnjusnim i neistinitim člancima koji su u medijima proteklih dana objavljeni, a vezani su uz Papin pohod Irskoj. Naime Slobodna Dalmacija i Jutarnji list objavljivali su članke o takozvanim Magdaleninim praonicama u Irskoj koje su tobože bile ustanove gdje su mnoge žene doživjele zlostavljanja i gdje su po Slobodnoj Dalmaciji časne sestre ubijale novorođenčad i bacale ih u septičke jame.

Naime, vlada Republike Irske 2013. pokrenula je istragu koju je vodio njihov senator i koja je pokazala da su priče o navodnim zlostavljanjima neistinite i da postoji potpuno druga strana medalje. O tome je nešto pisao i gospodin Renić na portalu Bitno.net, a navodno je čak i Irish Times, koji se vodi kao snažno liberalan mediji i novine, objavio da su priče o zlostavljanjima u tim ustanovama koje su vodile časne sestre čisti mit.

Imajući u vidu da se naše dnevne tiskovine nisu vodile u objavljivanju o tom slučaju istinom, nego mitom, obmanjujući javnost i šireći politiku huškanja protiv svega što je vezano s Crkvom, pozvao bih vas kao vaš vjerni čitatelj i podupiratelj da vi koji se vodite provjerenom istinom u objavljivanju članaka objavite članak o tom slučaju koji je istinit i koji ruši mit o nekakvim zlostavljanjima.

Čitatelj Marko P.

I nama je kao i Vama nepojmljivo i neprihvatljivo da se u javnosti preko bilo kojega medija mogu širiti i da se šire dezinformacije i neistine. No od dezinformacija i laži još su gore poluinformacije, neprovjerene informacije i pristrane informacije u kojima autori i pojedini mediji unaprijed zauzimaju stajalište, izvlače neku pojedinost iz cjelokupnoga događaja ili fenomena te njome u komentaru manipuliraju stavljajući je u posve neprihvatljiv kontekst, dodajući svoje »fabulacije« i ideološki se razračunavaju s onima s kojima se ne slažu. Na taj način vrlo lukavo u zabludu i pogrješku dovode i svoju publiku, bez obzira je li riječ o čitateljima, slušateljima ili gledateljima. To su – usuđujemo se reći namjerno – činili i čine i u lažima koje šire o »Magdaleninim praonicama« i redovnicama koje su, i onda kada drugi to nisu htjeli, iz ljubavi prihvatile raditi u teškim uvjetima i pomagati onima kojima je pomoć bila potrebna. Kad je riječ o Katoličkoj Crkvi i njezinim službenicima u Irskoj, u kojoj se događalo puno zla i u kojima su se – i u katoličkim ustanovama – nanosile nepravde i u kojima su se zlostavljala posebno djeca, ipak su umorstva novorođenčadi grozna izmišljotina.

Iskorjenjivanje zločina jednom zauvijek

Naime, kada govorimo o medijima – barem o jednom dijelu medija – doista je neprimjereno i neprihvatljivo da ne žele ni vidjeti ni priznati da je Katolička Crkva, suočena sa zlom koje se događalo po njezinim službenicima i službenicama, doista poduzela (kao jedina ustanova) korjenite promjene, pokrenula procese, da i dalje surađuje s državnim vlastima zemalja u kojima su se zločini dogodili i da – bez obzira na sve – ostaje dosljedna te kod svakoga novoga slučaja odmah poduzima potrebne korake i u unutarcrkvenim postupcima, po kanonskom pravu, kako bi se ti zločini jednom zauvijek iskorijenili te da pri tome traži suradnju ne samo državnih i crkvenih vlasti, nego i crkvenih službenika i vjernika laika kojima je papa Franjo u Irskoj poručio da ako nešto vide ili čuju, to odmah prijave bilo komu tko je mjerodavan, bilo državnim bilo crkvenim vlastima kako bi se širenje zla odmah zaustavilo i zatrlo.

Kad je riječ o Katoličkoj Crkvi i njezinim službenicima u Irskoj, u kojoj se događalo puno zla i u kojima su se – i u katoličkim ustanovama – nanosile nepravde i u kojima su se zlostavljala posebno djeca, ipak su umorstva novorođenčadi grozna izmišljotina.

Do suradnje koju smo spomenuli došlo je i u slučaju o kojem pišete navodeći riječi D. Renića s portala Bitno.net, koji je objasnio da je nakon filma »Sestre Marije Magdalene« Petera Mullana iz 2002. godine – i zbog toga što se tvrdilo da je film snimljen prema »istinitim događajima« – o sudbini djevojaka u Irskoj koje su zbog nemoralnoga ponašanja po kazni smještene u praonice koje su vodile redovnice – irska vlada zatražila da se provedu temeljite istrage te je konačno izvješće o »Magdaleninim praonicama« objavljeno 11 godina od snimanja filma, to jest 5. veljače 2013. To izvješće ima tisuću stranica, a kako je istragu vodio senator Martin McAleese, nazvano je i »McAleese Report« (McAleeseovo izvješće), a možete ga pronaći i na <http://justice.ie/en/JELR/Pages/MagdalenRpt2013>. Izvješće je podijeljeno u četiri dijela, a na kraju donosi i priloge i iz njega je mnogo toga jasno jer su objašnjeni ne samo povijest »Magdaleninih praonica«, nego i metodologija i sve pojedinosti na koje je načine povjerenstvo radilo na tom doista teškom, zahtjevnom i tužnom slučaju. Jedan od izvora koji piše o tom izvješću, a na koji bismo Vas htjeli upozoriti, članak je Brendana O’Neilla u britanskom »The Telegraphu« u kojem taj novinar piše da povjerenstvo nije utvrdilo nijedan slučaj u kojem bi redovnice bile optužene za spolno zlostavljanje, nego su otkrili neke slučajeve tjelesnoga kažnjavanja, no nigdje se ne navodi da su redovnice bile nasilne, da su bile sadistkinje i pervertiti, kako ih se lažno optuživalo govoreći o tim praonicama kao o »koncentracijskim logorima«. O’Neill, kako se navodi na http://www.themediareport.com/2013/02/19/truth-about-irelands-magdalene-laundries, jasno ističe kako je izvješće – koje donosi razgovore sa ženama koje su se nalazile u tim ustanovama – pokazalo da je ono što su mediji pisali o ozloglašenim praonicama, prema tim svjedočanstvima – »potpuna fikcija«. Kao što je fikcija i film koji je pokrenuo lavinu optužaba, ali je ujedno koristio da se pokretanjem istrage sazna istina koja nipošto nije ugodna, ali je i razotkrila laži i pomogla istini da dođe na svjetlo dana. Na žalost, mnogi i dalje ne izvještavaju ni korektno ni istinito i na korisnicima je medija da s velikom odgovornošću i kritičkom sviješću razotkrivaju dezinformacije i laži koje štete istini i procesu ozdravljenja ne samo Katoličke Crkve, nego i društva općenito.

IZVORGlas Koncila br. 36/2018.
Prethodni članakVESNA ŠKEGRO, PASTORALNA VIJEĆNICA U BRESTJU »Svjedočim da se i s puno djece može djelovati u Crkvi, župi«
Sljedeći članakZAŠTO JE DOŠLO DO VELIKOGA ZAOKRETA? Kemijska industrija prihvatila REACH