KAKO PREPOZNATI KRISTA U SIVILU SVAKODNEVICE Važnost i smisao duhovnih vježba

Duhovne vježbe

Crkva je oduvijek pridavala važnost duhovnim vježbama za kršćanski život, a osobito za duhovni život klerika, redovnika i pripravnika za svećenički red. Budući da ih ubraja u potrebna sredstva posvećenja, sredstva za rast u prisnosti i prijateljstvu s Kristom Gospodinom, Crkva je u Zakoniku kanonskoga prava duhovne vježbe propisala kao obvezu jednom godišnje za sve klerike i redovnike, kao i pripravnike za svećenike. A posljednjih stoljeća pape ih toplo preporučuju i vjernicima laicima.

Duhovne su vježbe povlašteni trenutci u duhovnom životu kršćanina. Tijekom godine sve postaje malo-pomalo sivo, i potreban je napor i nastojanje da se prepozna Krista u sivilu svakodnevice. Za vrijeme duhovnih vježba pogled se čisti, želje se intenziviraju, postaje se senzibilniji na Božji govor, sposobniji čuti glas Božji.

U svjetlu duhovne tradicije i življena iskustva duhovne se vježbe mogu definirati kao vrijeme darovano od Boga koje vjernik sa svoje strane treba darovati Bogu, u stavu osluškivanja njegove riječi, okružen njegovom šutnjom, kako bi upoznao istinu o samom sebi i sve se više suobličavao Božjoj volji. Glavni cilj duhovnih vježba prema sv. Ignaciju Loyolskomu jest »pobijediti same sebe i staviti u red vlastiti život« (ES 23).

Duhovne su vježbe kršćaninu, dakle, sredstvo koje mu pomaže upoznati volju Božju i urediti svoj život u skladu s Božjom voljom. Da bi mogao zapaziti djelovanje Duha i prepoznati volju Božju za sebe, treba ispuniti određene uvjete. Kao prvo, potrebna je šutnja koja mu omogućava čuti, osluhnuti glas Duha, zatim molitva, a treći je uvjet slušanje riječi Božje.

Da bi duhovne vježbe postigle svoj plod, poznati voditelj duhovnih vježba milanski kardinal Carlo Maria Martini nudi dva savjeta koja se sastoje iz dva temeljna pitanja. Prvo je: »Kakav sam došao na vježbe?« Drugo: »Kakav želim izići?« Osoba se dakle treba pitati u kojem se duhovnom i duševnom raspoloženju sada nalazi. Osjeća li mir, spokoj, raspoloživost? Ili umor, možda deprimiranost zbog nekoga negativnoga događaja koji ju je uznemirio? Ili je ogorčena, frustrirana? Veoma je važno da osoba bude svjesna svoga stanja kako bi dopustila Gospodinu da je dotakne i preobrazi. Jednako je važno i drugo pitanje, a to je što bi se htjelo dobiti od vježba? Što bi se željelo pojasniti, rasvijetliti u sebi samom? Koji se plod želi postići? To treba biti predmetom molitve u kojoj Duh djeluje na različit način ovisno o potrebi svakoga pojedinca.

IZVORGlas Koncila br. 41/2018.
Prethodni članakŽUPA UZNESENJA BDM U SUTIVANU NA BRAČU Župna zajednica raste
Sljedeći članakVIŠE OD ZANIMANJA Učitelji – zvijezde vodilje kroz život