VJERNIČKA RAZMIŠLJANJA O I., II. I III. POSTAJI KRIŽNOGA PUTA Dopusti, Spasitelju moj, da moja vjernost bude društvo tvojoj samoći

Korizmene postaje (1)

Foto: Shutterstock
Vjernička razmišljanja o I., II. i III. postaji križnoga puta

U duhovnom hodu za Kristovim križem kroz korizmu dobro je zastati pred svakom postajom i promisliti kako se ona utjelovljuje u svakodnevnom životu. Prve tri postaje opisuju gorak početak Kristove muke: nepravednu osudu, primanje križa i prvi pad pod križem. Tijekom korizme donosimo nisku promišljanja istaknutih laika o postajama Isusova hoda prema Golgoti i njihovim odjecima u svakidašnjici. Katarina Matijaca osnivačica je prvoga hrvatskoga portala za katoličke žene »Žena vrsna« i majka osmero djece. Stjepan Lach pjevač je javnosti poznat po samostalnim singlovima, pjesmi na Hodu za život 2022. i himni ovogodišnjega Susreta hrvatske katoličke mladeži, suprug i otac troje djece. Vlatka Kalinić novinarka je i donedavna voditeljica na HRT-u, kao i majka troje djece. Sa suprugom Nevenom 2014. pokrenula je hrvatsku inačicu austrijske platforme »Kathtreff« za upoznavanje katoličkih samaca otvorenih braku i obitelji »KatSus«, preko kojega su započete brojne ljubavne i bračne priče. Sve troje na putu su vjere i svatko se susreo s brojnim osobnim križevima. Oni ih nastoje ugraditi u Kristov križ, svakodnevno i strpljivo, ustrajući u svojem osobnom pozivu.

I. postaja: Isusa osuđuju na smrt

Katarina Matijaca,
osnivačica i glavna urednica portala »Žena vrsna«

Gledaj kako Isusa vezana vuku od jednoga tužitelja do drugoga. Osuđuju ga na smrt. Gdje je sad ono mnoštvo koje »je bilo zaneseno njegovim naukom«? Nisu li shvatili da ih nije samo učio kao onaj koji ima vlast, nego da je zaista ima? Zar su na prvi znak opasnosti sve zaboravili, napustili, odbacili? A onda opet pomislim: nismo li i ti i ja takvi? Zaneseno čitamo Božju riječ, oduševljeno dijelimo poticaje, divimo se Kristovoj snazi u nama, u drugima, ali kad Krist zove na odricanje, promjenu planova, umiranje za bližnjega, kao da sav onaj zanos izblijedi i ostaje strah. Strah pred križem, strah od odbacivanja, strah od trpljenja…

Isuse moj ljubljeni, oprosti mi na svakom povlačenju od tebe. Oprosti na svakom bijegu od križa tvoga, od križa moga. Ti i mojim životom, kao nekoć zemljom, prolaziš čineći samo dobro. Pomozi mi, Ljubljeni, da se u moje srce duboko utisne vjera da je sve što od tebe dolazi dobro i da nikad nisam sama. Da me svi odbace, osude, napuste, ti si sa mnom. Ti si zaklon moj u svakoj nevolji, ti si hrid na koju se oslanjam! Hvala ti što si po svojoj osudi izbrisao sve moje osude. Ti me ljubiš i opraštaš mi. Koja osuda može imati veću snagu od tvojega milosrđa?! Podupri moju nemoć, Isuse, da ti budem vjerna u najmanjem. Dopusti, Spasitelju moj, da moja vjernost bude društvo tvojoj samoći.

II. postaja: Isus prima na se križ

Stjepan Lach,
pjevač

Važno je što prije shvatiti da je život zahtjevan. Isus nam je pokazao put svojim primjerom uzimanja i nošenja križa. U životu svi imamo bezbroj situacija kada smo dužni ponijeti neke manje ili veće križeve, a za to je potrebna snaga i odvažnost. Ljubav mi pomaže nositi križeve. Kao što je sveti papa Ivan Pavao II. rekao: »Ne ćete pronaći ljubav bez križa, a križ ne ćete moći nositi bez ljubavi.« Druga je bitna stvar razlikovati prave i lažne križeve. U životu sam imao situacija kada sam nosio lažne križeve, one koji nisu Božja volja za mene. Molitva i tišina pomogle su mi prepoznati koje križeve treba odbaciti. Možda zvuči kontradiktorno, ali za sretan i ispunjen život uvjet je da nosimo svoje križeve jer umiranje sebi donosi plodove za život vječni.

III. postaja: Isus pada prvi put pod križem

Vlatka Kalinić,
novinarka i osnivačica platforme »KatSus«

Trenutak ogoljenja. Sekunda u kojoj snaga više nije dovoljna, a volja se sudara s granicom tijela, prvi je pad pod teretom križa. Vidim ga u svakom mikrotrenutku života u kojem prvi put osjetim punu težinu onoga što sam prihvatila nositi. U koliziji ideala i stvarnosti najteža je zadaća prihvaćanje vlastite nemoći. Suočavanje s vlastitom ranjivošću iz koje bijega nema. Prvi pad više od svega traži iskrenost prema sebi i poniznost pred Bogom. Tu se određuje smjer. Nosim li križ do kraja ili odustajem? Tek sada znam koliko će biti teško, ali od straha uvijek snažnije odzvanja poziv: »Ustani i hodaj.« Primam te riječi u srce i otvaram prostor povjerenju. Znam da je preda mnom novi početak, put još dubljega oslanjanja na njegovu pomoć. Znam i da me čekaju novi padovi, ali na kraju puta čeka me on.