KAKO LJUBITI PRVI Duša na svečanom primanju

Snimio: B. Čović
Uskrsna noć je neopisiva, kao najljepši ostvareni san. Zemlja nije nikad imala niti će imati toliki dar koji je s neba došao. To je zagrljaj zemlje i neba koji više nikad ne će prestati.

Misa uskrsnoga bdjenja najvažnija je, najsimboličnija, najdublja, najsvečanija misa u liturgijskoj godini. Moglo bi se reći da je to događaj kada čovjekova duša ide na svečano primanje kod Isusa. To je najvažniji susret od svih susreta koji se mogu dogoditi jednomu kršćaninu dok je još na zemlji. Nakon toga susreta život više nije isti. Nastaje promjena nemjerljiva ljudskim mjerama. Ta promjena se mjeri titrajima Duha, pogledima srca, valovima duše.

Taj susret ne ostavlja čovjeka na mjestu, nego ga tjera na pokret i djelovanje. Potiče ga na nove susrete s onima koji su naša najmanja braća, a to su svi oni koji su u bilo kojoj nevolji, bolesti i potrebi tijela i duha. Ako ih tko nema u svom domu, neka ih potraži u njihovu domu i raznim domovima gdje su smješteni. Ne treba čekati da oni nama dođu, nego treba ići k njima i biti oni koji ljube prvi. To je vjernike sam Isus obvezao svojim riječima: »Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio«, a Isus je ljude ljubio dokraja položivši svoj život za čovjeka. To se slavi na svakoj misi.

Uskrsna noć je neopisiva, kao najljepši ostvareni san. Zemlja nije nikad imala niti će imati toliki dar koji je s neba došao. To je zagrljaj zemlje i neba koji više nikad ne će prestati. Vječni »aleluja« utihnut ne će dok je vijeka i svijeta. Neka zvuk toga poklika odjekne u svakoj duši i ispuni je trajnom i neopisivom radošću koju svijet ne može dati. To je radost za kojom traga svaki čovjek. To je radost puna mnoštva boja neba i ne vide je daltonisti koji raspoznaju samo poneku boju zemlje.

Tu radost može primiti i doživjeti samo otvoreno vjerujuće srce koje nadilazi ograničene radosti materijalnoga svijeta. Ta se radost ne može zaslužiti, nego samo primiti kao nezasluženi milosni Božji dar. Tu su radost primili i živjeli svetci, bilo oni proglašeni ili oni koji to još nisu. Tu radost zrače ljudi kad žive svetački, kada stave Boga na prvo mjesto u svom životu. Kad je Bog na prvom mjestu, onda je i čovjek na prvom jer su u Isusu oni jedno. Kako onda dovoljno zahvaliti Isusu za dar Uskrsa? Nikako! Isusu ne treba zahvala, on je to učinio iz ljubavi. Ako mu tko ipak donekle želi zahvaliti, može mu zahvaliti uzvraćajući ljubav njemu i bližnjemu.

IZVORGlas Koncila br. 15/2017.
Prethodni članakKAKVE MIROVINE IMAJU »VOJNA LICA« IZ JNA? Prijelomni mirovinski dan: 8. listopada 1991.
Sljedeći članakFRATAR – AUTOR VELEBNOGA SPJEVA GOSPI SINJSKOJ »Cetinska ruža« Ante Cikojevića