ISUS JE SVE REKAO Prava i krive slike Boga

Foto: Shutterstock

Duhovni život neke osobe temelji se na njezinoj predodžbi o Bogu, na njezinu doživljaju odnosno iskustvu Boga. Nerijetko se događa da čovjek zadobije krivu predodžbu o Bogu zbog odgoja ili teških i nesretnih životnih iskustava. Stoga je prevažno za duhovni razvoj osobe da napusti svoju krivu sliku Boga i usvoji onu istinsku.

Prava, istinska slika Boga samo je ona koju je objavio Isus Krist, jer jedino on – koji dolazi odozgor, od Boga – mogao je dati istinske informacije o Bogu. Sve druge slike, različite od Isusove – poput nemilosrdnoga boga kažnjavatelja, prema životu neprijateljski raspoloženoga boga, bešćutnoga boga sudca, trgovačkoga boga, prezahtjevnoga boga poslodavca i sl. – krive su predodžbe o Bogu i treba ih što prije odbaciti. Bog kojega je Isus objavio oslobađa, a kriva predodžba o Bogu čovjeka zarobljava, tlači ga i muči. Iskrivljena slika Boga ne dopušta čovjeku da iskusi pravoga, istinskoga Boga, onakvoga kakav on jest.

Isusov Otac je Bog kojega resi nježnost i onda kada sudi, jer njegov je sud istina i ljubav. To je Bog koji je istodobno i otac i majka u nježnosti i oprostu, u milosrđu i poniznosti; Bog koji daje svomu stvorenju slobodu postojanja kako bi se u slobodi odlučio za Njega.

Moleći svjetlo Duha Svetoga i razmatrajući u evanđeljima o svemu što je Isus naučavao i kako je djelovao, čovjek se može osloboditi svoje krive predodžbe o Bogu i usvojiti onu istinsku koju je Isus objavio. U Isusovu životu, govoru i djelovanju čovjek može otkriti pravo lice Boga. Bez sumnje najbolja prispodoba u kojoj Isus objavljuje Božje lice jest ona o milosrdnom otcu i dva sina, u kojoj Isus objavljuje Boga kao Otca koji je pun nježnosti i milosrđa, koji respektira do kraja čovjekovu slobodu i nastavlja ga ljubiti unatoč njegovu nemaru i opiranju. Isus objavljuje Boga koji »ljubi kao što samo majka zna ljubiti, ljubavlju punom nježnosti i bez ikakve uvjetovanosti; ljubavlju koja je vjernija od svake moguće čovjekove nevjernosti« (B. Forte). To je Bog koji ne ostaje po strani, udaljen od ljudskoga trpljenja, nego onaj koji sudjeluje u čovjekovoj povijesti, u njegovoj patnji.

Bog kojega je Isus objavio sve je dakle drugo doli daleki, hladni i ideološki bog, koji bi primoravao čovjeka na ovo ili ono. Isusov Otac je Bog kojega resi nježnost i onda kada sudi, jer njegov je sud istina i ljubav. To je Bog koji je istodobno i otac i majka u nježnosti i oprostu, u milosrđu i poniznosti; Bog koji daje svomu stvorenju slobodu postojanja kako bi se u slobodi odlučio za Njega. Stoga ga neprestano poziva na obraćenje, na povratak njegovu božanskomu srcu, u kojem čovjek pronalazi svoj istinski mir i nepomućenu radost i sreću.

IZVORGlas Koncila br. 7/2018.
Prethodni članakANICA PRAŠNJAK, PREDSJEDNICA SINDIKATA MEDICINSKIH SESTARA Čovječnost i predanost pozivu
Sljedeći članakOD KORIZMENOG OBRAĆENJA DO POSVEĆENJA Smisao posta, pokore i pobožnosti