ŠTO JE ZAPRAVO DUHOVNOST? Treća čovjekova dimenzija života

Foto: Shutterstock

Čovjek kao tjelesno, duševno i duhovno biće u procesu je stalnoga izrastanja prema svojemu punomu ostvarenju. Da bi dosegnuo potpuno ostvarenje svoga bića, mora se ravnomjerno razvijati na svim trima područjima. Nerijetko se događa da čovjekova duhovna dimenzija ostane zapostavljena i zakržljala jer ne ide ukorak s tjelesnim i duševnim (afektivnim) razvojem. Rasti u prve dvije dimenzije sve do ljudske zrelosti uvjet je i za duhovnu zrelost.

Sveto pismo uči da čovjek »ne živi samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta«. Naime, da bi uistinu mogao živjeti, razvijati se i ljudski djelovati, čovjeku su osim materijalnih dobara potrebna i duhovna. I suvremeni čovjek znanstveno-tehničke civilizacije pokazuje žeđ za duhovnim, za Apsolutnim, za Bogom, makar ga često traži na krivim putovima. Žeđ za duhovnim nešto je iskonsko u njemu, sastavni dio njegova bića. Svaki čovjek, svjestan toga ili ne, u dubini duše žudi za istinom, dobrotom, ljubavlju, ljepotom, u konačnici za Bogom.

I suvremeni čovjek znanstveno-tehničke civilizacije pokazuje žeđ za duhovnim, za Apsolutnim, za Bogom, makar ga često traži na krivim putovima. Žeđ za duhovnim nešto je iskonsko u njemu, sastavni dio njegova bića. Svaki čovjek, svjestan toga ili ne, u dubini duše žudi za istinom, dobrotom, ljubavlju, ljepotom, u konačnici za Bogom.

Općenito govoreći, duhovni je život život u skladu s temeljnim vrjednotama za koje se čovjek opredijelio i po kojima živi. Različite filozofije i religije imaju svoje svjetonazore, svoje sustave vrjednota i svoje poimanje temeljnih duhovnih vrjednota. Stoga se može govoriti o duhovnostima različitih religija i pokreta. I dok su sve to ljudska nastojanja da se dođe do Boga, u kršćanstvu sâm Bog u Isusu dolazi čovjeku ususret.

U Isusu Kristu nalazi se ostvarenje i ispunjenje svih čovjekovih duhovnih čežnja. Tko traži istinu i nastoji živjeti u dobroti i ljubavi – makar i ne poznavao Krista – na putu je da ga upozna. A tko poznaje Krista i nasljeduje ga, živi – kao plod zajedništva s njim – u istini, pravednosti i pravičnosti, u dobroti i ljubavi, drugim riječima: živi život »u izobilju«, tj. u svôm njegovu bogatstvu i ljepoti i na dobrom je putu potpunoga ostvarenja svoga bića.

Stoga za kršćanina živjeti duhovno ne znači drugo doli prakticirati Kristovo evanđelje, živjeti vjeru u svom konkretnom životu. Ne u smislu samo nekoga moralnoga izvršavanja Isusova nauka, nego je to nasljedovanje osobe Isusa Krista, nasljedovanje u vjeri i ljubavi, a to omogućuje Duh Sveti. Zato se duhovni život može definirati i kao život po Duhu, odnosno život u Duhu.

IZVORGlas Koncila br. 2/2018.
Prethodni članakPOSLIJERATNO KOMUNISTIČKO UNIŠTAVANJE GROBOVA (3) Zabranjeno postavljanje oznaka, natpisa, slika i simbola
Sljedeći članakPROF. KRUNOSLAV PUŠKAR, VODITELJ INICIJATIVE »40 DANA ZA ŽIVOT« U KRIŽEVCIMA »Postao sam svjestan da bez Boga ne možemo ništa«