UZ SUSRET PAPE FRANJE I HRVATSKOGA PREMIJERA Potvrda neiskorjenjive nade

Foto: HINA\Lana Slivar Dominić | Papa Franjo primio je hrvatskoga predsjednika Vlade Andreja Plenkovića

Premda službeni susret vrhovnoga poglavara Katoličke Crkve sa svakim državnikom ima svoju vrijednost i veliku važnost, službeno primanje pape Franje predsjednika hrvatske Vlade Andreja Plenkovića u Vatikanu u subotu 7. listopada za Republiku Hrvatsku i za Katoličku Crkvu u Hrvatskoj višestruko je važno i znakovito.

Premda je Sveta Stolica, formalno kao država Vatikan, veoma uvažen subjekt međunarodnoga prava, njezin utjecaj u suvremenom čovječanstvu ne ovisi ni o njezinoj vojnoj sili, jer je uopće nema, ni o umješnosti njezine priznato vješte diplomacije, nego o snazi zauzimanja i služenja cjelokupne Katoličke Crkve općemu dobru čitavoga čovječanstva i svake ljudske osobe. A zauzimanje i služenje cjelokupne Katoličke Crkve općemu dobru, očitovani sve vrijeme njezina postojanja, više su Božje negoli ljudsko djelo, pa takva važnost Katoličke Crkve ne može biti stvarno dovedena u pitanje ni zbog ljudskih slabosti, kojih ima u životu članova Crkve, ni zbog djelovanja protivnika Crkve. Katolička Crkva i u sadašnje doba – koje je bitno označeno zapadnom kulturnom revolucijom i širenjem mnogih novih ideologija – svime što zapravo tvori prikriveno ratovanje protiv čovjeka kao takvoga – ostaje istodobno za veoma mnoge velika prilika, ali za mnoge i veliki izazov ili veliki problem, a nezaobilazna baš za sve. Da je tako potvrđuje i činjenica da iz Hrvatske u službeni posjet poglavaru Katoličke Crkve u Vatikan odlaze svi predsjednici Republike i svi predsjednici Vlade, bez obzira na svoja osobna uvjerenja.

Potvrda dobrih odnosa države i Crkve

Sveta Stolica uvelike je svojim principijelnim zauzimanjem pomogla hrvatskomu narodu u stjecanju i međunarodnom priznanju Republike Hrvatske te je vrlo važno da Republika Hrvatska i sada, više od 25 godina od međunarodnoga priznanja, svjesno i smišljeno njeguje dobre odnose sa Svetom Stolicom.

Sveti Otac već je ranije izjavljivao da smatra da je bl. Alojzije Stepinac svet pa dojam koji je iznio predsjednik Vlade budi nadu da bi u dogledno vrijeme mogla biti donesena pozitivna odluka o toj kanonizaciji. Potvrda je to nade koja neiskorjenjivo živi u većini članova Katoličke Crkve u Hrvatskoj i u hrvatskom društvu.

Upravo je postojanje dobrih odnosa potvrđeno u službenom priopćenju koje je objavila Sveta Stolica u kojem se također ističe da je »tijekom srdačnih razgovora izraženo zadovoljstvo« i »zbog pozitivnoga doprinosa Crkve u životu zemlje«. Drugim riječima susret Pape i predsjednika hrvatske Vlade potvrdio je dobar odnos hrvatske države i Katoličke Crkve općenito, kao i važnost i priznavanje pozitivnoga djelovanja Katoličke Crkve u hrvatskom društvu. Te činjenice ne mogu dovesti u pitanje ni sve dosadašnje ni buduće medijske i ideološke manipulacije kojima je trajno izložena hrvatska javnost. Premda ima nekritičnih građana koji lako postaju žrtve takvih manipulacija, Katolička Crkva u Hrvatskoj ne će niti može odustati od svoga služenja općemu dobru svih hrvatskih građana, bez obzira na to koliko će to biti prepoznato i priznato.

Uslišanjem sam Bog potvrdio Stepinčevu svetost

Službeni susret pape Franje i predsjednika Vlade Plenkovića, prvi na takvoj razini, nakon završetka rada Mješovite komisije hrvatskih katoličkih i srpskih pravoslavnih stručnjaka o blaženom Alojziju Stepincu, zanimljiv je u kontekstu pitanja datuma proglašenja svetim blaženoga hrvatskoga mučenika. Poznato je da članovi Katoličke Crkve u Hrvatskoj i mnogi ljudi dobre volje u hrvatskom društvu s velikim nestrpljenjem i pouzdanjem očekuju tu kanonizaciju, koja je, kako se čini, privremeno zastala zbog intervencije poglavara Srpske pravoslavne Crkve. Pouzdanje i nestrpljenje u Hrvatskoj poraslo je objavljivanjem vijesti da je stroga znanstvena i stručna komisija na poziv Kongregacije za proglašenje blaženih i svetih utvrdila da je po zagovoru bl. Alojzija Stepinca došlo do ozdravljenja, koje se znanstveno ne može objasniti, što znači da je sam Bog tim uslišanjem po zagovoru bl. Stepinca potvrdio njegovu svetost. Poznato je također da je proglašenje svetaca unutarnje pitanje svake Crkve i da stoga Katoličkoj Crkvi baš nitko ne može osporiti pravo da po svojim strogim kriterijima odlučuje koga će kanonizirati, a osnivanjem mješovite komisije Sveta Stolica i Katolička Crkva učinila je iznimnu gestu dobre volje i uvažavanja Srpske pravoslavne Crkve.

I čovječanstvo i hrvatsko društvo trebaju takve svjedoke

Dok se očekuje pozitivna odluka pape Franje, predsjednik Vlade, nakon razgovora sa Svetim Otcem o tom predmetu, rekao je novinarima: »Koliko sam ja stekao dojam, upoznat je sa sadržajem rada i očekujem da upravo na tragu onoga što je vidio, što inače misli o kardinalu Stepincu, da idemo u smjeru donošenja konačnih odluka.« Sveti Otac već je ranije izjavljivao da smatra da je bl. Alojzije Stepinac svet pa i dojam koji je iznio predsjednik Vlade dodatno podupire nadu da bi u dogledno vrijeme mogla biti donesena pozitivna odluka o toj kanonizaciji. Potvrda je to nade koja neiskorjenjivo živi u većini članova Katoličke Crkve u Hrvatskoj i hrvatskom društvu i potvrda je to da su na mjestu molitve koje se neprestano uzdižu za proslavu toga hrvatskoga mučenika. Razumije se da ne bi bilo u crkvenom duhu kad bi papa Franjo svoju pozitivnu odluku prvo priopćio državnim, a ne crkvenim predstavnicima, premda će ta odluka, kad bude donesena, biti priopćena svima.

Nakon što su se u pitanje Stepinčeve kanonizacije umiješali predstavnici srbijanskih vlasti, a da to nitko od ljevičara u Hrvatskoj nije ni pokušao osporiti, čudno zvuči primjedba bivšega jugoslavenskoga ambasadora pri Svetoj Stolici da se predstavnici hrvatskih državnih vlasti ne bi trebali baviti tim pitanjem. Blaženi, a uskoro i sveti, Alojzije Stepinac svojim vjerničkim svjedočenjem i djelovanjem u potpunoj poslušnosti Duhu Svetomu toliko je rječit i znakovit svojim univerzalnim porukama da baš u suvremenom, iznimno ideologiziranom vremenu može zablistati stvarnom i bespridržajnom ljubavlju i prema Bogu i prema čovjeku. Suvremeno čovječanstvo i hrvatsko društvo takve svjedoke treba danas više nego ikada.

IZVORGlas Koncila br. 41/2017.
Prethodni članakUZ SVJETSKI DAN HOSPICIJA I PALIJATIVNE SKRBI Što čini zdravstvo za dostojanstvo neizlječivih?
Sljedeći članakFIZIČKI NAPAD NA NADBISKUPA STEPINCA U ZAPREŠIĆU »Nikada ne ću prestati propovijedati istinu!«