DR. LAPAT: Teško je odgovoriti koliko takvih kolegija ima, ali je lakše odgovoriti koliko bi ih trebalo biti. Na svakom učilištu! Biti učitelj znači biti pedagog. A svi smo mi u svakom trenutku i učenici i učitelji bez obzira na životnu ulogu. Tu je učitelj, roditelj, susjed, prijatelj, jer jedni od drugih neprestano učimo. Svakodnevna iskustva koja studenti donose iz svojih životnih okruženja, zavičaja ili pak vježbaonica u kojima održavaju nastavu teme su o kojima raspravljamo. Vrlo je česta situacija da očekivanja učitelja nisu u potpunosti ispunjena, a tada je zadaća učitelja da otkrije uzrok. Nakon nekih događaja u obitelji zadaća ostane nenapisana. Razlog ih većina podijeli s učiteljem već na prvom susretu i obično su pozitivne prirode, primjerice slavio se rođendan, obiteljska druženja, izleti, posjet rođaka, prijatelja… A što ako učenik često dolazi bez zadaće, što ako ne izvršava svoje učeničke obveze, što ako učenik dolazi umoran i neraspoložen, što ako ga nema nekoliko dana u školi? Sve je više takvih pitanja na koje učitelj mora naći odgovor i rješenje. Pa je tako bio razgovor o učenicima koji moraju biti hospitalizirani u bolnici, o učenicima koji nemaju svoj radni stol za pisanje zadaće, učenicima kojima nema tko pomoći u pisanju zadaća zbog vlastite nepismenosti, u čijim obiteljima nedostaje topla riječ i zagrljaj. Iskra za formiranje kolegija bio je razgovor koji je završio pitanjem studenta: »Profesore, kako ja mogu pomoći?« Iz samoga pitanja nazire se pretvorba problema u priliku i izazov.
DR. LAPAT: Mislim da mladi nisu svjesni svojih potencijala. Zbog toga ih netko u početku mora poticati na pokazivanje i dokazivanje dobrih strana jer nitko nije za sve i nitko nije ni za što. Te riječi promoviramo od prvoga dana studija. Želimo u njima razviti sposobnost otkrivanja i najmanjega potencijala u svakom učeniku. Ali to se ne uči iz knjige, nego kroz život. Samovrjednovanje je zapostavljeno. Svi smo odgajani i vrjednovani čitav život od 1 do 5, pa ne čudi što je lakše nekoga ili nešto ocijeniti nego opisati trenutačno stanje. Ocjenu koja nije 5 doživljavamo kao poraz, a ona je samo pokazatelj trenutačnoga stanja i želi nam reći da tu »ima mjesta za popravak, za poduzimanje nekih aktivnosti«. Stoga i mladi misle ako njihovi postupci, mišljenja, aktivnosti nisu izvrsni, bolje da ih prešute. S druge strane komuniciraju preko društvenih mreža o naizgled nama nevažnim pitanjima toliko dugo dok temu ne »ogole do kosti«. Dakle, možda je naša nepristupačnost njihovim zatvorenim grupama na društvenim mrežama razlog zašto mislimo da su mladi nedovoljno aktivni i samozatajni. Mi bismo da se o svemu razgovara za stolom, na klupi, usput. Dakle, da se razgovara, da se pogleda u oči, da se vidi izraz lica, pokret ruke, umjesto sličica u mobilnim uređajima. U tom segmentu Odgoj za dobrotu preferira interakciju riječi i života. Budući da je broj studenata ograničen za svaki izborni predmet, studenti se podjednako upisuju u sve izborne kolegije prema svom afinitetu. Dostupan je studentima svih akademskih godina, što znači da se u petogodišnjem studiranju gotovo svi nađu u njemu. No ovaj kolegij ima prednost – u većine studenata ne završava potpisom u indeksu, nego traje i dalje dokle god se obveze studenata i potrebe mogu uskladiti. Obrazac u koji se upisuju studenti popuni se brzo nakon objave na oglasnoj ploči i uvijek ima nekoliko imena ispod crte koji čekaju da se netko predomisli. A to se ne događa.
