PROFESOR ODGOJA ZA DOBROTU DR. GORANA LAPATA: »Tko jednom učini dobro djelo, taj više ne odustaje«

Dr. Goran Lapat, nositelj kolegija Odgoj za dobrotu čakovečkoga odsjeka zagrebačkoga Učiteljskoga fakulteta

»Netko ili nešto uvijek odgaja. Ako se to ne događa u obitelji, događa se negdje drugdje. Odgaja škola, društvo, ulica, mediji, Crkva. Mladi ljudi su spremni na promjene, ali moraju imati nekoga u toj dobi tko će im istaknuti dobre stvari, tko će im biti uzor.«
Razvoj humanijega i ravnopravnijega društva
Predajete i volonterstvo. Kako to činite i koliko je ono u Hrvatskoj razvijeno u odnosu na druge razvijene zemlje prožete humanizmom?

DR. LAPAT: Optimističan podatak dolazi iz istraživanja Instituta Ive Pilara prema kojemu je 11 posto osoba u volonterstvu. No nitko ne raspolaže točnim podatcima jer se ne vodi statistika o volontiranju u lokalnim zajednicama. Većini je nepoznato da osim novca ili nekih drugih materijalnih dobara, poput stare odjeće i obuće, mogu darovati svoje vrijeme, znanje i vještine u volonterskom radu. Ljude na takav angažman potakne humanost, altruizam i socijalna odgovornost, kao i želja za razvojem društva te pomoć određenomu pojedincu ili grupi, ali i stjecanje radnoga iskustva. Nezaposleni ljudi koji volontiraju povećavaju svoju vrijednost na tržištu rada, osjećaju se korisno, a volontiranje im omogućuje aktivno uključivanje u zajednicu, širenje poslovnih kontakata te ih nerijetko može dovesti izravno do radnoga mjesta. Za svoj rad volonteri dobivaju pozitivne vrijednosti, koje su ponekad vrjednije od novca. Kolegij Odgoj za dobrotu i sami često nazivamo volontiranje. I nije tu ništa loše. Na početku kolegija ispričamo svoja života iskustva, situacije iz škole u kojoj vidimo priliku za razvijanje kompetencija koje se očekuju od učitelja. Vrlo brzo studenti shvate da promičemo i organiziramo aktivnosti koje dovode do poboljšanja kvalitete života i davatelja i primatelja ovih usluga. To zahtijeva aktivno uključivanje osobe u društvena zbivanja, a rezultat je razvoj humanijega i ravnopravnijega demokratskoga društva.
Studenti samostalno predlažu mjesta i osobe kojima mogu pomoći i to nastoje obrazložiti. Svi zajedno razmotrimo kako mogu pomoći, kroz razgovor im dajemo smjernice, ideje i upute za rad. Ako tu praksu pretvorimo u tekst, vidimo da smo se našli u Zakonu o volonterstvu, što znači da smo volonteri. Poštujemo etički kodeks Učiteljskoga fakulteta i volontera te studenti preuzimaju volontersku knjižicu koja služi za evidenciju volontiranja. Volontiranjem se, u smislu toga Zakona, smatra dobrovoljno ulaganje osobnoga vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit, bez postojanja uvjeta isplate novčane nagrade ili potraživanja druge imovinske koristi za obavljeno volontiranje. Vjerujem da postoji jako mnogo volontera, ali ti se ljudi javno ne ističu, a svaka lokalna zajednica u kojoj djeluju to cijeni i ne zaboravlja.